>Bitcoin se prodavao po oko 5000 dolara, prijatelj mi reče da je njemu prijatelj koji se u to razumije savjetovao da uloži koliko god može jer će bitcoin sigurno rasti. Pitao me što mislim o tome. Prvo sam odgovorio da savjet ne tražim niti bih ga dao, a onda da je jedna od prvih rečenica koje pročitaš u literaturi o investiranju: kaže li ti netko da će nešto sigurno rasti, nemoj izaći iz sobe, nego trči koliko te noge nose. Ne znam što je učinio. Je li mi žao što tad nisam kupio bitcoin? Pa, volio bih sad imati 45.000 dolara, ali nije mi žao. Jednostavno, tad nije bilo uvjeta. Nisam imao novca koji mi nekoliko godina sigurno neće trebati da bih se okladio na bitcoin, o kojemu zapravo ni danas ne znam dovoljno. Poznajem nekoliko ljudi koji su se čak i obogatili na bitcoinu ili drugim kriptovalutama, ali i nekoliko koji su, jer mora to rasti, sigurno će rasti, kupili po 60.000 i sad se pokušavaju uvjeriti da nisu kockari, nego ulagači na duge staze. U redu, neki od njih to doista i jesu.
>
>Neki dan mi je najdraža penzićka spomenula penzićku koja joj se pohvalila da je uložila tri tisuće eura u bitcoin. Ona o tome ne zna ništa, ali sin joj je sve objasnio. I kako uložiti i sve ostalo što treba. Nije pohlepna, ne želi se obogatiti, samo si malo pojačati mirovinu. Dobro joj ide. Svaki mjesec ode na bankomat, ili se to kaže kriptomat, i podigne šezdeset eura. Naravno, poželjela je više, pa je skucala još dvije tisuće, pojačat će okladu o pojačavanju mirovine.
>
>Podrazumijeva se da su se prijateljice zainteresirale za “taj bitcoin”. Preživljavaš li s dvije tisuće kuna, naravno da se pitaš trebaš li i ti podići dio, ili cijelu štednju, pa svaki mjesec mirovinu pojačati s četiristo ili više kuna. Bogatstvo! Naglašavajući da savjet ne tražim niti bih ga dao, najdražoj sam penzićki ispričao, opet iz literature, poučnu priču o ocu nekadašnjeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, Johnu Kennethu Galbraithau. Nakon što mu je, ne spominjem zanimanje da se nitko ne uvrijedi, čovjek koji o dionicama nema pojma savjetovao u što da uloži – stariji je Galbraith sve prodao. Nedugo potom uslijedio je jedan od najvećih lomova u povijesti tržišta kapitala.
>
>Ili – savjet ne tražim niti bih ga dao – pitanje. Ako je tako lako, zašto svi ne bismo nešto investirali i svakog prvog u mjesecu odlazili na bankomat ili kriptomat?
Zato sto se radi o neproduktivnom ulogu, tj. za razliku od dionice, ne postoji firma koja proizvodi usluge/proizvode, prodaje ih i na kraju isplacuje dividende dionicarima.
Jedini izvor novog novca u Bitcoin ekosustavu je novi sloj ulagaca koji ond isplacuju postojece, kad bi bar postojao naziv za to…. *nesto nesto piramida nesto*
Pa ovo vrijedi za sve, ne samo kripto, zašto ne bismo svi zarađivali na nekretninama, na otvaranju kafića, na dionicama, na P2P posudbama, na programiranju i keramičarenju… Svi su u svačemu, sve dok to ne pukne, a onda su u nečem drugom. Vrlo mudro.
Ak je tako lako zakaj ja ne bi imo kuma u upravi pa da mi izmisli radno mjesto od 10 tisuca mjesecno
Zato jer cijena ovisi o potražnji i medijima koji se svejedno kontroliraju. Potražnja mu se diže samim punjenjem tržišta i rasta valute od strane vlastitog sustava i time se dobije ono psihološki “e da sam tad ulozio imo bi toliko” jer je cijena samog tokena narasla/pala
birtić je opet počeo pisati burzovne kolumne, vrijeme za prodaju
Tko je rekao da je lagano?
Za zaraditi na crypto potrebno je puno strpljenja i sreće.
Jedan moj kolega se strašno zagrijao za “financijsku svjesnost” a kako je imao neke love sa strane krenuo je browsati po mreži svih mreža. I tako naletio na Roberta T. Kiyosakia i njegov maestralni uradak “Rich dad, poor dad”. Tušio me nemilo da pročitam knjigu jer da je jako poučna. Pa sam pročitao knjigu i malo više o našem Bobbyju. All-in-all, meni se učinilo da je to sve piramidalna struktura tj. da je lik zaradio na prodaji svoje “pameti” a minimalno na ulaganjima.
Najbolje je biti trader za drugoga. Bonus uknjižiš dobio ili izgubio. Ovo sve drugo je rulet.
iz ovog clanka san samo naucia da je dosta lako zaradit na “novinarstvu” jer svaki lapan moze s pola kurcna napisat clanak o necemu o cemu nista ne zna i zaradit koju kunu
Samo san dosa citat “to je virtualni novac,izmisljena vrijednost,budale ulazu”.
*Meanwhile* sve druge fiat valute…
Ja sam ušao u btc kad je trebalo, ušao u eth kad je trebalo, ušao u bnb kad je trebalo, adu sam promašio i na kraju ušao u cro kad je trebalo. U debelom sam profitu i mogu reći da mi je kripto promjenio život, ako je piramidalna shema sam pri vrhu piramide life is good. A lako je samo reći, kolko ljudi bez znanja je pokušalo pa su se nakupovali shitcoinova
Prvi put sam odustao jer su me na Coinbase tražili osobnu i putovnicu (mislim). Drugi put sam odustao jer sam vidio da se moram zezati s poreznom. Jebiga.
16 comments
>Bitcoin se prodavao po oko 5000 dolara, prijatelj mi reče da je njemu prijatelj koji se u to razumije savjetovao da uloži koliko god može jer će bitcoin sigurno rasti. Pitao me što mislim o tome. Prvo sam odgovorio da savjet ne tražim niti bih ga dao, a onda da je jedna od prvih rečenica koje pročitaš u literaturi o investiranju: kaže li ti netko da će nešto sigurno rasti, nemoj izaći iz sobe, nego trči koliko te noge nose. Ne znam što je učinio. Je li mi žao što tad nisam kupio bitcoin? Pa, volio bih sad imati 45.000 dolara, ali nije mi žao. Jednostavno, tad nije bilo uvjeta. Nisam imao novca koji mi nekoliko godina sigurno neće trebati da bih se okladio na bitcoin, o kojemu zapravo ni danas ne znam dovoljno. Poznajem nekoliko ljudi koji su se čak i obogatili na bitcoinu ili drugim kriptovalutama, ali i nekoliko koji su, jer mora to rasti, sigurno će rasti, kupili po 60.000 i sad se pokušavaju uvjeriti da nisu kockari, nego ulagači na duge staze. U redu, neki od njih to doista i jesu.
>
>Neki dan mi je najdraža penzićka spomenula penzićku koja joj se pohvalila da je uložila tri tisuće eura u bitcoin. Ona o tome ne zna ništa, ali sin joj je sve objasnio. I kako uložiti i sve ostalo što treba. Nije pohlepna, ne želi se obogatiti, samo si malo pojačati mirovinu. Dobro joj ide. Svaki mjesec ode na bankomat, ili se to kaže kriptomat, i podigne šezdeset eura. Naravno, poželjela je više, pa je skucala još dvije tisuće, pojačat će okladu o pojačavanju mirovine.
>
>Podrazumijeva se da su se prijateljice zainteresirale za “taj bitcoin”. Preživljavaš li s dvije tisuće kuna, naravno da se pitaš trebaš li i ti podići dio, ili cijelu štednju, pa svaki mjesec mirovinu pojačati s četiristo ili više kuna. Bogatstvo! Naglašavajući da savjet ne tražim niti bih ga dao, najdražoj sam penzićki ispričao, opet iz literature, poučnu priču o ocu nekadašnjeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, Johnu Kennethu Galbraithau. Nakon što mu je, ne spominjem zanimanje da se nitko ne uvrijedi, čovjek koji o dionicama nema pojma savjetovao u što da uloži – stariji je Galbraith sve prodao. Nedugo potom uslijedio je jedan od najvećih lomova u povijesti tržišta kapitala.
>
>Ili – savjet ne tražim niti bih ga dao – pitanje. Ako je tako lako, zašto svi ne bismo nešto investirali i svakog prvog u mjesecu odlazili na bankomat ili kriptomat?
Autor: [Tomislav Birtić](https://express.24sata.hr/autori/tomislav-birtic-858/)
Zato sto se radi o neproduktivnom ulogu, tj. za razliku od dionice, ne postoji firma koja proizvodi usluge/proizvode, prodaje ih i na kraju isplacuje dividende dionicarima.
Jedini izvor novog novca u Bitcoin ekosustavu je novi sloj ulagaca koji ond isplacuju postojece, kad bi bar postojao naziv za to…. *nesto nesto piramida nesto*
Pa ovo vrijedi za sve, ne samo kripto, zašto ne bismo svi zarađivali na nekretninama, na otvaranju kafića, na dionicama, na P2P posudbama, na programiranju i keramičarenju… Svi su u svačemu, sve dok to ne pukne, a onda su u nečem drugom. Vrlo mudro.
Ak je tako lako zakaj ja ne bi imo kuma u upravi pa da mi izmisli radno mjesto od 10 tisuca mjesecno
Zato jer cijena ovisi o potražnji i medijima koji se svejedno kontroliraju. Potražnja mu se diže samim punjenjem tržišta i rasta valute od strane vlastitog sustava i time se dobije ono psihološki “e da sam tad ulozio imo bi toliko” jer je cijena samog tokena narasla/pala
birtić je opet počeo pisati burzovne kolumne, vrijeme za prodaju
Tko je rekao da je lagano?
Za zaraditi na crypto potrebno je puno strpljenja i sreće.
Jedan moj kolega se strašno zagrijao za “financijsku svjesnost” a kako je imao neke love sa strane krenuo je browsati po mreži svih mreža. I tako naletio na Roberta T. Kiyosakia i njegov maestralni uradak “Rich dad, poor dad”. Tušio me nemilo da pročitam knjigu jer da je jako poučna. Pa sam pročitao knjigu i malo više o našem Bobbyju. All-in-all, meni se učinilo da je to sve piramidalna struktura tj. da je lik zaradio na prodaji svoje “pameti” a minimalno na ulaganjima.
Najbolje je biti trader za drugoga. Bonus uknjižiš dobio ili izgubio. Ovo sve drugo je rulet.
iz ovog clanka san samo naucia da je dosta lako zaradit na “novinarstvu” jer svaki lapan moze s pola kurcna napisat clanak o necemu o cemu nista ne zna i zaradit koju kunu
Samo san dosa citat “to je virtualni novac,izmisljena vrijednost,budale ulazu”.
*Meanwhile* sve druge fiat valute…
Ja sam ušao u btc kad je trebalo, ušao u eth kad je trebalo, ušao u bnb kad je trebalo, adu sam promašio i na kraju ušao u cro kad je trebalo. U debelom sam profitu i mogu reći da mi je kripto promjenio život, ako je piramidalna shema sam pri vrhu piramide life is good. A lako je samo reći, kolko ljudi bez znanja je pokušalo pa su se nakupovali shitcoinova
https://imgur.com/a/W2000XK
Small biotech > crypto.
Prvi put sam odustao jer su me na Coinbase tražili osobnu i putovnicu (mislim). Drugi put sam odustao jer sam vidio da se moram zezati s poreznom. Jebiga.
tko prvi govno mrvi xd