Izdvajam dvije stvari: prvo, *Dodaje kako ljudi nisu svjesni da “freelanceri nemaju vikende i praznike te da se na projektu radi dok se ne dovrši – pa i 10, 15 dana bez ijednog dana odmora”.*, a drugo, problem joj je bila *monotonija*. Za prvo se pitam tko joj je ugovarao te rokove, zar nije ona sama?
Meni se cini da je sve bolest danasnjice. Prozivljavam burnout ima 10 godina. Sta cu sad o tome ic u medije kukat. Jednostavno šutim pa cu za par godina pribit nekog ko vola u kupusu
“bolest današnjice” odnosno kronična reakcija na sulude egzistencije koje smo osuđeni voditi
Jao kao netko sa dugogodišnji iskustvom mogu reći samo da su slobodno vrijeme, dobar san i bezbrižan odlazak doma nakon posla vrijede puno više od koju tisuću € više. Ok, imam sreće jer je branša pristojno plaćena.
Vec se godinama u nasu zemlju slijeva taj grind mentalitet yeaaa ustani u 5, do 6 odradi trening istusiraj se popij kavu, kreni radit dok svi spavaju, yeaaa, budi sam svoj direktor sta bi budala radio za drugog, i otvori svoje nesto i onda budi i producent i sef i tajnica i postanska sluzba i customer service i marketing sve u 1!
A da i ako si zena budi ono tradicionalja isto skuhaj nesto ispeci kolaca, posjeti familiju, jel , sminkaj se , i tako.
Ako je nekom ovo normalno, da tako zivi preko 2 godine, super, meni je recept za popizdit i otudit se od svijeta.
Tako da kad dodemo doma se odmaramo, a ne radimo jos vise. Tijelo to ne podnosi.
Pomoć je odvajanje od posla, psihološko i fizičko. Natjerat se radit nešto drugo osim posla.
Shvaćam da je burnout veliki problem o kojem se tek nedavno počelo više pričati. Moje mišljenje je da se lako može izbjeći postavljanjem prioriteta i granica, zdravim odnosom prema poslu i samopoštovanjem.
Na kraju krajeva, to je samo posao, moraju ljudi shvatiti da njihova pozicija u middle managmentu farmaceutske firme nije život ili smrt niti će promijeniti svijet. No najvažnije je da ljudi moraju naučiti mijenjati poslove. Šef ti je glupan, ne sviđaju ti se uvjeti, broje ti sekunde na pauzi, ne sviđaju ti se kolege, svjetlo u uredu je prejako, lik iz ITja malo smrdi – sve je, doslovno sve je dovoljno dobar razlog za otići. I s mijenjanjem posloca dolazi veća lova. I tako se mihenja posao dok ne nađete nešto što je ok i gdje nećete patiti niti burnoutati.
Uz to, razgovori za posao su skill i kao svaki skill bolji postaješ vježbom. Tako da ćeš nakon 10 razgovora biti profesionalac i praktički moći dobiti sve gdje te pozovu na razgovor.
I jebo vas pas, zašto se toliko trudite za nečije drugo vlasništvo. Ako radiš 30% i 170% plaća ti je ista. Tako da sutra na posao i half-assajte to i izađite u 14 na ‘poslovni sastanak’. Ne zaboravot e pauzu i dnevno sranje od sat vremena.
Ljubi vas čaća
Sve smo obrazovaniji, produktivniji, više potpomognuti digitalnim alatima, privredujemo sve više za poslodavca ali istovremeno sve manje smo u mogućnosti da se potpuno isključimo od posla, stalno smo dostupni, uvijek se traži rad i reakcija van radnog vremena.
Riješenje je kao i uvijek – borba za radnička prava i ignoriranje neoliberalnih, tech bro, sigma grindset bootlickera.
Evo kako sam ja izbjegao burnout jednom – pogledao u stednju, izracunao da mogu lijepo zivjet toliko i toliko mjeseci od stednje koju imam ako dam otkaz i lijepo dao otkaz i nekoliko mjeseci samo chillao i posvetio se svojim hobijima. E sad tu je kljuc stavljanje novca u stednju umjesto trosenje na markiranu robu, fensi auta, novi iphone 35 i slicno. I to je prepreka na kojoj mnogi zapnu jer su onda prisiljeni raditi da otplate te materijalne p*zde materine jer su popusili pricu da se moraju pokazati s tim ili da ce im to donijeti zadovoljvstvo u zivotu..
Dođem doma s posla mrtav, ženi još gore doma s klincima, dođe red na mene da se bavim klincima ja se krenem derat na ženu NADAM SE DA SU GLADNI. NADAM SE DA SU IM PELENE POSRANE i tako ju psihološki pobjedim i onda mi donese pivu i neš za jest.
Ujutro se opet probudim ko kurac i odem opet delat ko mazga.
Moja hipoteza vezano sa ovaj problem je da su mladje generacije (<40 godina) u Hrvatskoj najebale. Osim nikakve generalne financijske situacije u cijelom svijetu zbog koje za nekretninu mozes zaraditi u 3 zivota, s jedne strane se mucis sa nasim starijim kromanjoncima (vidljivo iz bilo kakvih svakodnevnih prica, forumi, komentari na online clanke vezano za problem) u kojem isfrustrirani i ljubomorni boomeri pisu gluposti tipa “gen Z nesposobna gamad koja samo zna gledati u mobitel a mi smo radile trudne 3 posla i sa 50 godina digli kat na kuci”. S druge strane patis od loyalty contracta sa svojim roditeljima i bliznjima od kojih sigurno zelis neku potvrdu jer si previse vezan za njih u usporedbi sa ostalim nacijama/kulturama, a od njih si naslijedio nikakvo samopouzdanje zbog cega se ovaj cijeli lanac nastavlja.
Dosta je relativno ali mislim da je shvacanje ovih stvari prvi korak za bolje stanje. Treba imati kicmu i suprotstaviti se ovakvom bolesnom sistemu.
EDIT: da se nadovezem sam na sebe jer o ovome mogu pricati danima, pravi primjer za ispran mentalitet je Facebook clanak na koji sam naletio vezano za baby boom u nekom selu/manjem gradu u kojem je 7-8 radnica u nekoj skoli su u drugom stanju, na sto je DALEKO naj “upvoteaniji” komentar, sa 300 lajkova, bio “danasnje zene bi samo noge sirile, nitko ne zeli da radi”. Odem na profil, kad ono neka zena od 50 godina sa boss bitch slikama i vlasnica je neke agencije u Splitu koja vjerojatno ni nema funkciju, ali ona je emancipirana lavica koja radi za 500eura/mj. Jos tragicnije je sto ima sliku sa sinom koji je pretpostavljam rezultat sirenja nogu. Hvala na citanju mog ranta 🤮
Skoro godinu dana nisam radio da se odmorim i stabiliziram.
Ok, tokom te godine sam učio dosta, no primarno je bio cilj bar donekle se mentalno stabilizirati.
bolest današnjice
Rentajte apartmane i uživajte! Mrzit će vas ne redditu al koga zaboli!
Kao sprzeni covjek mogu samo reci da nikome ne zelim da to onako bas istninski okusi. Koji mindfuck je taj burnout. Ni ne skuzis kaj se događa a kipis iznutra…
nije bolest nego simptom zivota u bolesnom sustavu
Bolest ovog kapitalizma na sterodima, ne nesto sto je urodeno ljudima
18 comments
Izdvajam dvije stvari: prvo, *Dodaje kako ljudi nisu svjesni da “freelanceri nemaju vikende i praznike te da se na projektu radi dok se ne dovrši – pa i 10, 15 dana bez ijednog dana odmora”.*, a drugo, problem joj je bila *monotonija*. Za prvo se pitam tko joj je ugovarao te rokove, zar nije ona sama?
Meni se cini da je sve bolest danasnjice. Prozivljavam burnout ima 10 godina. Sta cu sad o tome ic u medije kukat. Jednostavno šutim pa cu za par godina pribit nekog ko vola u kupusu
“bolest današnjice” odnosno kronična reakcija na sulude egzistencije koje smo osuđeni voditi
Jao kao netko sa dugogodišnji iskustvom mogu reći samo da su slobodno vrijeme, dobar san i bezbrižan odlazak doma nakon posla vrijede puno više od koju tisuću € više. Ok, imam sreće jer je branša pristojno plaćena.
Vec se godinama u nasu zemlju slijeva taj grind mentalitet yeaaa ustani u 5, do 6 odradi trening istusiraj se popij kavu, kreni radit dok svi spavaju, yeaaa, budi sam svoj direktor sta bi budala radio za drugog, i otvori svoje nesto i onda budi i producent i sef i tajnica i postanska sluzba i customer service i marketing sve u 1!
A da i ako si zena budi ono tradicionalja isto skuhaj nesto ispeci kolaca, posjeti familiju, jel , sminkaj se , i tako.
Ako je nekom ovo normalno, da tako zivi preko 2 godine, super, meni je recept za popizdit i otudit se od svijeta.
Tako da kad dodemo doma se odmaramo, a ne radimo jos vise. Tijelo to ne podnosi.
Pomoć je odvajanje od posla, psihološko i fizičko. Natjerat se radit nešto drugo osim posla.
Shvaćam da je burnout veliki problem o kojem se tek nedavno počelo više pričati. Moje mišljenje je da se lako može izbjeći postavljanjem prioriteta i granica, zdravim odnosom prema poslu i samopoštovanjem.
Na kraju krajeva, to je samo posao, moraju ljudi shvatiti da njihova pozicija u middle managmentu farmaceutske firme nije život ili smrt niti će promijeniti svijet. No najvažnije je da ljudi moraju naučiti mijenjati poslove. Šef ti je glupan, ne sviđaju ti se uvjeti, broje ti sekunde na pauzi, ne sviđaju ti se kolege, svjetlo u uredu je prejako, lik iz ITja malo smrdi – sve je, doslovno sve je dovoljno dobar razlog za otići. I s mijenjanjem posloca dolazi veća lova. I tako se mihenja posao dok ne nađete nešto što je ok i gdje nećete patiti niti burnoutati.
Uz to, razgovori za posao su skill i kao svaki skill bolji postaješ vježbom. Tako da ćeš nakon 10 razgovora biti profesionalac i praktički moći dobiti sve gdje te pozovu na razgovor.
I jebo vas pas, zašto se toliko trudite za nečije drugo vlasništvo. Ako radiš 30% i 170% plaća ti je ista. Tako da sutra na posao i half-assajte to i izađite u 14 na ‘poslovni sastanak’. Ne zaboravot e pauzu i dnevno sranje od sat vremena.
Ljubi vas čaća
Sve smo obrazovaniji, produktivniji, više potpomognuti digitalnim alatima, privredujemo sve više za poslodavca ali istovremeno sve manje smo u mogućnosti da se potpuno isključimo od posla, stalno smo dostupni, uvijek se traži rad i reakcija van radnog vremena.
Riješenje je kao i uvijek – borba za radnička prava i ignoriranje neoliberalnih, tech bro, sigma grindset bootlickera.
Evo kako sam ja izbjegao burnout jednom – pogledao u stednju, izracunao da mogu lijepo zivjet toliko i toliko mjeseci od stednje koju imam ako dam otkaz i lijepo dao otkaz i nekoliko mjeseci samo chillao i posvetio se svojim hobijima. E sad tu je kljuc stavljanje novca u stednju umjesto trosenje na markiranu robu, fensi auta, novi iphone 35 i slicno. I to je prepreka na kojoj mnogi zapnu jer su onda prisiljeni raditi da otplate te materijalne p*zde materine jer su popusili pricu da se moraju pokazati s tim ili da ce im to donijeti zadovoljvstvo u zivotu..
Dođem doma s posla mrtav, ženi još gore doma s klincima, dođe red na mene da se bavim klincima ja se krenem derat na ženu NADAM SE DA SU GLADNI. NADAM SE DA SU IM PELENE POSRANE i tako ju psihološki pobjedim i onda mi donese pivu i neš za jest.
Ujutro se opet probudim ko kurac i odem opet delat ko mazga.
Moja hipoteza vezano sa ovaj problem je da su mladje generacije (<40 godina) u Hrvatskoj najebale. Osim nikakve generalne financijske situacije u cijelom svijetu zbog koje za nekretninu mozes zaraditi u 3 zivota, s jedne strane se mucis sa nasim starijim kromanjoncima (vidljivo iz bilo kakvih svakodnevnih prica, forumi, komentari na online clanke vezano za problem) u kojem isfrustrirani i ljubomorni boomeri pisu gluposti tipa “gen Z nesposobna gamad koja samo zna gledati u mobitel a mi smo radile trudne 3 posla i sa 50 godina digli kat na kuci”. S druge strane patis od loyalty contracta sa svojim roditeljima i bliznjima od kojih sigurno zelis neku potvrdu jer si previse vezan za njih u usporedbi sa ostalim nacijama/kulturama, a od njih si naslijedio nikakvo samopouzdanje zbog cega se ovaj cijeli lanac nastavlja.
Dosta je relativno ali mislim da je shvacanje ovih stvari prvi korak za bolje stanje. Treba imati kicmu i suprotstaviti se ovakvom bolesnom sistemu.
EDIT: da se nadovezem sam na sebe jer o ovome mogu pricati danima, pravi primjer za ispran mentalitet je Facebook clanak na koji sam naletio vezano za baby boom u nekom selu/manjem gradu u kojem je 7-8 radnica u nekoj skoli su u drugom stanju, na sto je DALEKO naj “upvoteaniji” komentar, sa 300 lajkova, bio “danasnje zene bi samo noge sirile, nitko ne zeli da radi”. Odem na profil, kad ono neka zena od 50 godina sa boss bitch slikama i vlasnica je neke agencije u Splitu koja vjerojatno ni nema funkciju, ali ona je emancipirana lavica koja radi za 500eura/mj. Jos tragicnije je sto ima sliku sa sinom koji je pretpostavljam rezultat sirenja nogu. Hvala na citanju mog ranta 🤮
Skoro godinu dana nisam radio da se odmorim i stabiliziram.
Ok, tokom te godine sam učio dosta, no primarno je bio cilj bar donekle se mentalno stabilizirati.
bolest današnjice
Rentajte apartmane i uživajte! Mrzit će vas ne redditu al koga zaboli!
Kao sprzeni covjek mogu samo reci da nikome ne zelim da to onako bas istninski okusi. Koji mindfuck je taj burnout. Ni ne skuzis kaj se događa a kipis iznutra…
nije bolest nego simptom zivota u bolesnom sustavu
Bolest ovog kapitalizma na sterodima, ne nesto sto je urodeno ljudima