Sve više mi se čini da Srbi imaju kompleks manje vrijednosti prema nama. Možda su ga uvijek i imali
Opsjednuti su Hrvatskom, a iz nekog razloga Dubrovnikom pogotovo, sto je zaista ironicno svima koji poznaju njegovu povijest
Jel barem nude Ćele Kulu u razmjenu? Niti to?
Uopće je jadno što netko misli da se kultura definira zakonima.
Au ovo vam je težak clickbait. U Srbiji je zadnjih mesec dana sve stalo zbog ovog referenduma. I onom kretenu vučiću njegovim kretenskim botovima je Hrvatska trenutno daleko kao Novi Zeland. Jer su se toliko upetljali u sumnjive stvari, da sada danonoćno rade kako bi se izvukli. Sem toga svega. Pa Srbija ne čuva svoju baštinu, ovi pismeni sa vlasti ne znaju ni šta je, misle da se to ubere pa pojedeš.
Stvarno mi je više muka priča i naših i vaših idiota od političara ko je šta kome, ko je počeo, ko je ovo, ko je ono. Rasterali su nas po svetu i vas i nas, radimo i živimo u tuđim zemljama zbog tih kretena. Deca će nam učiti tuđe škole i tuđe jezike. A ovi kreteni 30godina jedno isto vrte i opet su tu na vlasti. Pa dosta više bre!
Dubrovnik je bio dio Srpske vladavine na neko vrijeme, no tu se radilo samo o Kruni. Nisu Slovenci ili Istrijani Francuzi samo zato što su bili pod Francima. Nisu Srbi Bugari samo zato što su ih Bugari guzili stotinama godina.
Ovaj clanak je zlonamjeran, jer doslovce ignorise kontekst zakona.
Ne radi se on nikakvom svojatanju, jer se zakon odnsi na kulturna dobra koja se fizicki nalaze u Srbiji.
“Sporni” clanak je 23. Kojim se uredjuje bibljotekarska gradja(stara i rijetke knjige), to jest stare knjige i rukopisi koji se nalaze u Srbiji.
Cjeli clanak je ispod:
Stara i retka bibliotečka građa
Član 23.
Staru i retku bibliotečku građu čine:
1) stare srpske knjige:
(1) rukopisne knjige na srpskoslovenskom i srpskom jeziku srpskoslovenskog jezičkog perioda zaključno sa 18. vekom, kao i rukopisne knjige nastale do 1867. godine na srpskoslovenskom, ruskoslovenskom (u srpskoj upotrebi), slavenosrpskom i srpskom narodnom jeziku,
(2) štampane knjige, periodične i druge publikacije objavljene na srpskoslovenskom, ruskoslovenskom (u srpskoj upotrebi), slavenosrpskom i srpskom jeziku, zaključno sa 1867. godinom,
(3) rukopisne i štampane knjige na stranim jezicima čiji je autor pripadnik srpskog naroda, zaključno sa 1867. godinom,
(4) izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno sa 1867. godinom;
2) stare strane knjige: rukopisne i štampane knjige objavljene do godine koja se uzima kao kriterijum po propisima države iz koje potiču;
3) retke knjige: publikacije koje imaju neko od sledećih obeležja:
(1) rukopisne knjige nastale posle 1867. godine,
(2) primerci publikacije koji zbog posebne opreme ili sadržine izlaze iz profila ukupnog tiraža,
(3) bibliofilska izdanja značajnih autora i bibliofilska izdanja koja imaju posebnu naučnu, istorijsku, kulturnu ili umetničku vrednost,
(4) retka izdanja iz ratnih perioda 1912-1913, 1914-1918, 1941-1945. godine,
(5) izdanja s tiražom manjim od 100 primeraka koja imaju posebnu naučnu, istorijsku, kulturnu ili umetničku vrednost,
(6) cenzurisana, proskribovana izdanja koja su sačuvana u malom broju primeraka, a sama po sebi imaju veliki kulturni značaj,
(7) emigrantska izdanja objavljena van teritorije Republike Srbije, sačuvana u malom broju primeraka;
4) posebne zbirke:
(1) zbirke književnih i drugih rukopisa i arhivalija, mapa i karata, fotografija, gravira, muzikalija, plakata, elektronskih publikacija (uključujući i internet baštinu), bibliotečki katalozi i posebne biblioteke značajnih ličnosti, odnosno biblioteke celine od istorijskog, umetničkog, naučnog ili tehničkog značaja, koje su u skladu sa ovim zakonom utvrđene kao kulturno dobro,
(2) muzejski primerak svake štampane ili elektronske publikacije koji Narodna biblioteka Srbije i Biblioteka Matice srpske dobijaju putem obaveznog primerka i trajno čuvaju po zakonu kojim se uređuje obavezni primerak
Odvraćanje pozornosti od EU fondova za popravak štete od potresa.
Malo je oftopic al evo kako prosječan Srbin percipira Dubrovnik. Ja niti sam istoričar, niti sam se bavio tom temom pa ni ne tvrdim ništa. Nisam tad ni bio tamo, kao ni vi. 🙂
“Dubrovnik je bio nezavistan katolički grad. Oko njega (naravno) sve srpsko. Srpski kralj prodao Pelješac Dubrovniku a srpski Manastir Hilandar je iznajmio grad Ston i renta plaćana do 1870neke.
Pravoslavcima je bilo dozvoljeno da trguju u Dubrovniku ali su imali brojne restrikcije poput zabrane noćenja unutar grada. Vremenom su imućniji Srbi trgovci prihvatali Katoličanstvo da bi bili prihvaćeni u dubrovačkoj eliti, a na kraju su ih i brojčano premašili u samom gradu.”
Eto, zato većina Srba smatra da je većina Dubrovčana (pa i pjesnika i književnika) Srpskog porjekla, a i navode se neki primjeri nekakvih udruženja Dubrovačkih Srba katolika koji su kasnije podjelili sudbinu svakog Srbina koji je prešao u Katoličanstvo, tj. Smatran je Hrvatom.
Ne sumnjam da se oko ovog mogu sad lomiti koplja i izgovarati psovke i uvrede. Samo navodim percepciju srpske strane po ovom pitanju.
Ista stvar je i sa Ivom Andrićem.
Po meni je on ipak “NAŠ”. I Srpski i Hrvatski i Bošnjački
Koliko god mi srali ili nam nebilo pravo, istina je da smo svi isti.
Koliko ja znam ponasanje naroda preko nije isto kao i misljenje politicara isto kao eto kod nas misljenje politicara i naroda je razlicito tako da ovo ne treba uzimati kao dokaz neceg kako bi se sirili mitovi o sirenju velike drzave. Normalni su oni koliko smo normalni i mu ako se nade jedna budala koji krene o tim stvarima jbg naci ce se tkav i kod nas no ne treba padati u ove jeftine zamke za politicke bodove. Jer uvijek kad zagusti vladajucoj stranci onda je vojska, rat, sto ti meni prisvajas to ovo je moje ovo je tvoj i takve price. Budite pametni i ne nasjedajte
ZABOLI ME ŠTA SRBI RADE
Jebem vam skretanje pažnje. Možda ako se osiguramo da nam ne kradu kulturu se neće još 400 000 odseliti do 2032.
16 comments
Sta ce pupi rec na ovo
Bolesnici lol
Sve više mi se čini da Srbi imaju kompleks manje vrijednosti prema nama. Možda su ga uvijek i imali
Opsjednuti su Hrvatskom, a iz nekog razloga Dubrovnikom pogotovo, sto je zaista ironicno svima koji poznaju njegovu povijest
Jel barem nude Ćele Kulu u razmjenu? Niti to?
Uopće je jadno što netko misli da se kultura definira zakonima.
Au ovo vam je težak clickbait. U Srbiji je zadnjih mesec dana sve stalo zbog ovog referenduma. I onom kretenu vučiću njegovim kretenskim botovima je Hrvatska trenutno daleko kao Novi Zeland. Jer su se toliko upetljali u sumnjive stvari, da sada danonoćno rade kako bi se izvukli. Sem toga svega. Pa Srbija ne čuva svoju baštinu, ovi pismeni sa vlasti ne znaju ni šta je, misle da se to ubere pa pojedeš.
Stvarno mi je više muka priča i naših i vaših idiota od političara ko je šta kome, ko je počeo, ko je ovo, ko je ono. Rasterali su nas po svetu i vas i nas, radimo i živimo u tuđim zemljama zbog tih kretena. Deca će nam učiti tuđe škole i tuđe jezike. A ovi kreteni 30godina jedno isto vrte i opet su tu na vlasti. Pa dosta više bre!
Dubrovnik je bio dio Srpske vladavine na neko vrijeme, no tu se radilo samo o Kruni. Nisu Slovenci ili Istrijani Francuzi samo zato što su bili pod Francima. Nisu Srbi Bugari samo zato što su ih Bugari guzili stotinama godina.
Ovaj clanak je zlonamjeran, jer doslovce ignorise kontekst zakona.
Zakon je dostupan online i svatko moze da vidi o cemu se radi.
https://www.paragraf.rs/dnevne-vesti/030621/030621-vest12.html.
Ne radi se on nikakvom svojatanju, jer se zakon odnsi na kulturna dobra koja se fizicki nalaze u Srbiji.
“Sporni” clanak je 23. Kojim se uredjuje bibljotekarska gradja(stara i rijetke knjige), to jest stare knjige i rukopisi koji se nalaze u Srbiji.
Cjeli clanak je ispod:
Stara i retka bibliotečka građa
Član 23.
Staru i retku bibliotečku građu čine:
1) stare srpske knjige:
(1) rukopisne knjige na srpskoslovenskom i srpskom jeziku srpskoslovenskog jezičkog perioda zaključno sa 18. vekom, kao i rukopisne knjige nastale do 1867. godine na srpskoslovenskom, ruskoslovenskom (u srpskoj upotrebi), slavenosrpskom i srpskom narodnom jeziku,
(2) štampane knjige, periodične i druge publikacije objavljene na srpskoslovenskom, ruskoslovenskom (u srpskoj upotrebi), slavenosrpskom i srpskom jeziku, zaključno sa 1867. godinom,
(3) rukopisne i štampane knjige na stranim jezicima čiji je autor pripadnik srpskog naroda, zaključno sa 1867. godinom,
(4) izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno sa 1867. godinom;
2) stare strane knjige: rukopisne i štampane knjige objavljene do godine koja se uzima kao kriterijum po propisima države iz koje potiču;
3) retke knjige: publikacije koje imaju neko od sledećih obeležja:
(1) rukopisne knjige nastale posle 1867. godine,
(2) primerci publikacije koji zbog posebne opreme ili sadržine izlaze iz profila ukupnog tiraža,
(3) bibliofilska izdanja značajnih autora i bibliofilska izdanja koja imaju posebnu naučnu, istorijsku, kulturnu ili umetničku vrednost,
(4) retka izdanja iz ratnih perioda 1912-1913, 1914-1918, 1941-1945. godine,
(5) izdanja s tiražom manjim od 100 primeraka koja imaju posebnu naučnu, istorijsku, kulturnu ili umetničku vrednost,
(6) cenzurisana, proskribovana izdanja koja su sačuvana u malom broju primeraka, a sama po sebi imaju veliki kulturni značaj,
(7) emigrantska izdanja objavljena van teritorije Republike Srbije, sačuvana u malom broju primeraka;
4) posebne zbirke:
(1) zbirke književnih i drugih rukopisa i arhivalija, mapa i karata, fotografija, gravira, muzikalija, plakata, elektronskih publikacija (uključujući i internet baštinu), bibliotečki katalozi i posebne biblioteke značajnih ličnosti, odnosno biblioteke celine od istorijskog, umetničkog, naučnog ili tehničkog značaja, koje su u skladu sa ovim zakonom utvrđene kao kulturno dobro,
(2) muzejski primerak svake štampane ili elektronske publikacije koji Narodna biblioteka Srbije i Biblioteka Matice srpske dobijaju putem obaveznog primerka i trajno čuvaju po zakonu kojim se uređuje obavezni primerak
[Evo dokaza kako su se brinuli o dubrovackoj kulturi](https://youtu.be/PHmim7pb5-I)
Evo kosti za glodanje.
Šokiran sam 🙂
Odvraćanje pozornosti od EU fondova za popravak štete od potresa.
Malo je oftopic al evo kako prosječan Srbin percipira Dubrovnik. Ja niti sam istoričar, niti sam se bavio tom temom pa ni ne tvrdim ništa. Nisam tad ni bio tamo, kao ni vi. 🙂
“Dubrovnik je bio nezavistan katolički grad. Oko njega (naravno) sve srpsko. Srpski kralj prodao Pelješac Dubrovniku a srpski Manastir Hilandar je iznajmio grad Ston i renta plaćana do 1870neke.
Pravoslavcima je bilo dozvoljeno da trguju u Dubrovniku ali su imali brojne restrikcije poput zabrane noćenja unutar grada. Vremenom su imućniji Srbi trgovci prihvatali Katoličanstvo da bi bili prihvaćeni u dubrovačkoj eliti, a na kraju su ih i brojčano premašili u samom gradu.”
Eto, zato većina Srba smatra da je većina Dubrovčana (pa i pjesnika i književnika) Srpskog porjekla, a i navode se neki primjeri nekakvih udruženja Dubrovačkih Srba katolika koji su kasnije podjelili sudbinu svakog Srbina koji je prešao u Katoličanstvo, tj. Smatran je Hrvatom.
Ne sumnjam da se oko ovog mogu sad lomiti koplja i izgovarati psovke i uvrede. Samo navodim percepciju srpske strane po ovom pitanju.
Ista stvar je i sa Ivom Andrićem.
Po meni je on ipak “NAŠ”. I Srpski i Hrvatski i Bošnjački
Koliko god mi srali ili nam nebilo pravo, istina je da smo svi isti.
Koliko ja znam ponasanje naroda preko nije isto kao i misljenje politicara isto kao eto kod nas misljenje politicara i naroda je razlicito tako da ovo ne treba uzimati kao dokaz neceg kako bi se sirili mitovi o sirenju velike drzave. Normalni su oni koliko smo normalni i mu ako se nade jedna budala koji krene o tim stvarima jbg naci ce se tkav i kod nas no ne treba padati u ove jeftine zamke za politicke bodove. Jer uvijek kad zagusti vladajucoj stranci onda je vojska, rat, sto ti meni prisvajas to ovo je moje ovo je tvoj i takve price. Budite pametni i ne nasjedajte
ZABOLI ME ŠTA SRBI RADE
Jebem vam skretanje pažnje. Možda ako se osiguramo da nam ne kradu kulturu se neće još 400 000 odseliti do 2032.