>Priča nije počela s ‘Igrom prijestolja’ i serijom ‘Borgia’ niti s filmom ‘The Secret Invasion’ početkom šezdesetih, nego u doba nijemog filma, još početkom 20. stoljeća, kad je u Grad stigao mađarski redatelj Alfred Deésy sa svojom filmskom ekipom i snimio desetak filmova. Riječ je o najstarijim sačuvanim igranim filmovima snimanima na području Dubrovnika o kojima se dosad gotovo ništa nije znalo tako da se to otkriće može nazvati senzacijom prvog reda. Naime, to otkriće dramaturga Hrvoja Ivankovića mijenja dosadašnja saznanja o počecima filmskog snimanja u Dubrovniku i Hrvatskoj te popunjava rupe u povijesti hrvatske kinematografije.
>
>
>
>Do otkrića je došao Hrvoje Ivanković, dramaturg, kazališni kritičar i autor knjige “Držić na Igrama – kronika tragom kritičkih zapisa” i digitalne monografije ZKM-a te dobitnik Nagrade hrvatskoga glumišta za najbolji praizvedeni suvremeni dramski tekst za predstavu “Marin Držić – Viktorija od neprijatelja” dok je pripremao knjigu “Dubrovnik kao filmska kulisa – povijest snimanja igranih filmova i serija u Dubrovniku od 1916. do 2021.”, koju će uskoro objaviti u izdanju Hrvatskog filmskog saveza.
>
>
>
>Prikazan je film “Afrodita” iz 1918., najstariji sačuvani igrani film snimljen u Dubrovniku, koji je do sada bio potpuno nepoznat hrvatskoj javnosti. Ivanković kaže da o prvim filmskim kadrovima snimljenima u Dubrovniku postoji vrlo malo informacija. Uglavnom se govorilo o kratkim putopisnim filmovima koje su snimale francuske, talijanske, austrijske, njemačke i mađarske ekipe, donoseći na platno panoramske snimke i gradske vedute te sličice iz svakodnevnog života. Ističe da se do sada kao najstariji igrani film sniman u Dubrovniku navodio austrijski “Kopač blaga od Blagaja” Louisa Ralpha, premijerno prikazan u jesen 1919., ali prema njegovim otkrićima, do tada su već bili snimljeni eksterijeri za najmanje devet mađarskih filmova, od kojih su povjesničari filma evidentirali samo jednog – film “Monna Vanna”.
>
>
>
>Nije neobično što se u Hrvatskoj do sada nije znalo za Deésyjeve, uvjetno rečeno, dubrovačke filmove. “Ti njegovi filmovi najvećim dijelom su nestali, kao i devedeset posto drugih mađarskih filmova snimljenih do 1931. godine. Uostalom, i za ‘Afroditu’ se dugo mislilo da je nepovratno izgubljena, a onda su je 1992. stručni suradnici festivala Il Cinema Ritrovato iz Bologne pronašli i identificirali u Nacionalnom filmskom arhivu u Londonu”, kaže Ivanković i pojašnjava da je zahvaljujući razmjeni s britanskim arhivom kopija filma dospjela u Mađarski nacionalni filmski arhiv u Budimpešti, gdje je i restaurirana.
>
>
>
>”Osim svoje primarne povijesno-filmske važnosti, Deésyjeva ‘Afrodita’ ima i izuzetan kulturološki značaj jer prikazuje brojne ambijente Dubrovnika i okolice, od Mlina do Rijeke dubrovačke, koji su se u međuvremenu umnogome ili čak posve promijenili. Među izgubljenim filmovima posebno mjesto zauzima film “Casanova”, koji je Deésy smatrao svojim najboljim redateljskim ostvarenjem. Film je bio realiziran, kako se navodilo u novinskim zapisima, na zavidnoj tehničkoj i umjetničkoj razini, a bečka premijera filma upriličena je u studenom 1918. u kinu Kosmos, dok se ona u Budimpešti održala tek po završetku rata i raspadu Austro-Ugarske. U tom filmu je dubrovačka kulisa također imala važnu funkciju. Da je “Casanova” doista snimljen u Dubrovniku potvrđuje sačuvani ulomak filma u dužini od 140 metara na kojemu su vidljivi dubrovački eksterijeri.
>
>
>
>U Deésyjevim memoarima prepoznaje se i ratna atmosfera koja je dočekala ekipu Star filma u Dubrovniku. Tako saznajemo da su odsjeli u hotelu Petka u Gružu i da ih je već idućeg jutra protresla snažna eksplozija na kilometar udaljenosti od njihova boravišta. Talijanska granata pogodila je spremište goriva za hidroavione koje se nalazilo u predjelu Batale, na dnu gruškog zaljeva, gdje je bilo uskladišteno 600 bačvi benzina. “Bio je to fenomenalan prizor”, rekao je Deésy opisujući kako su stotine metalnih bačvi letjele visoko u zrak, gdje su eksplodirale poput meteora te potom u oblaku pare padale natrag u more.
>
>
>
>Vass i Deésy iskoristili su svoj boravak u Dubrovniku da snime i neke dokumentarce, primjerice, “Dubrovnik i okolica” te “Dolina Omble”, koji su se izdvajali od ostalih putopisnih filmova snimljenih u tom razdoblju u Dubrovniku. Nažalost, ti se filmovi vode kao nestali. “Deesy je s tim dokumentarcima vratio dug Dubrovniku, gradu koji je zahvaljujući njemu i Jenu Illésu ušao u povijest filma, ali ‘impersonalno’, glumeći uvijek neke druge – neimenovane, stvarne ili imaginarne – krajeve i gradove, što će mu sve do naših dana biti česta filmska sudbina”, zaključio je Hrvoje Ivanković.
2 comments
>Priča nije počela s ‘Igrom prijestolja’ i serijom ‘Borgia’ niti s filmom ‘The Secret Invasion’ početkom šezdesetih, nego u doba nijemog filma, još početkom 20. stoljeća, kad je u Grad stigao mađarski redatelj Alfred Deésy sa svojom filmskom ekipom i snimio desetak filmova. Riječ je o najstarijim sačuvanim igranim filmovima snimanima na području Dubrovnika o kojima se dosad gotovo ništa nije znalo tako da se to otkriće može nazvati senzacijom prvog reda. Naime, to otkriće dramaturga Hrvoja Ivankovića mijenja dosadašnja saznanja o počecima filmskog snimanja u Dubrovniku i Hrvatskoj te popunjava rupe u povijesti hrvatske kinematografije.
>
>
>
>Do otkrića je došao Hrvoje Ivanković, dramaturg, kazališni kritičar i autor knjige “Držić na Igrama – kronika tragom kritičkih zapisa” i digitalne monografije ZKM-a te dobitnik Nagrade hrvatskoga glumišta za najbolji praizvedeni suvremeni dramski tekst za predstavu “Marin Držić – Viktorija od neprijatelja” dok je pripremao knjigu “Dubrovnik kao filmska kulisa – povijest snimanja igranih filmova i serija u Dubrovniku od 1916. do 2021.”, koju će uskoro objaviti u izdanju Hrvatskog filmskog saveza.
>
>
>
>Prikazan je film “Afrodita” iz 1918., najstariji sačuvani igrani film snimljen u Dubrovniku, koji je do sada bio potpuno nepoznat hrvatskoj javnosti. Ivanković kaže da o prvim filmskim kadrovima snimljenima u Dubrovniku postoji vrlo malo informacija. Uglavnom se govorilo o kratkim putopisnim filmovima koje su snimale francuske, talijanske, austrijske, njemačke i mađarske ekipe, donoseći na platno panoramske snimke i gradske vedute te sličice iz svakodnevnog života. Ističe da se do sada kao najstariji igrani film sniman u Dubrovniku navodio austrijski “Kopač blaga od Blagaja” Louisa Ralpha, premijerno prikazan u jesen 1919., ali prema njegovim otkrićima, do tada su već bili snimljeni eksterijeri za najmanje devet mađarskih filmova, od kojih su povjesničari filma evidentirali samo jednog – film “Monna Vanna”.
>
>
>
>Nije neobično što se u Hrvatskoj do sada nije znalo za Deésyjeve, uvjetno rečeno, dubrovačke filmove. “Ti njegovi filmovi najvećim dijelom su nestali, kao i devedeset posto drugih mađarskih filmova snimljenih do 1931. godine. Uostalom, i za ‘Afroditu’ se dugo mislilo da je nepovratno izgubljena, a onda su je 1992. stručni suradnici festivala Il Cinema Ritrovato iz Bologne pronašli i identificirali u Nacionalnom filmskom arhivu u Londonu”, kaže Ivanković i pojašnjava da je zahvaljujući razmjeni s britanskim arhivom kopija filma dospjela u Mađarski nacionalni filmski arhiv u Budimpešti, gdje je i restaurirana.
>
>
>
>”Osim svoje primarne povijesno-filmske važnosti, Deésyjeva ‘Afrodita’ ima i izuzetan kulturološki značaj jer prikazuje brojne ambijente Dubrovnika i okolice, od Mlina do Rijeke dubrovačke, koji su se u međuvremenu umnogome ili čak posve promijenili. Među izgubljenim filmovima posebno mjesto zauzima film “Casanova”, koji je Deésy smatrao svojim najboljim redateljskim ostvarenjem. Film je bio realiziran, kako se navodilo u novinskim zapisima, na zavidnoj tehničkoj i umjetničkoj razini, a bečka premijera filma upriličena je u studenom 1918. u kinu Kosmos, dok se ona u Budimpešti održala tek po završetku rata i raspadu Austro-Ugarske. U tom filmu je dubrovačka kulisa također imala važnu funkciju. Da je “Casanova” doista snimljen u Dubrovniku potvrđuje sačuvani ulomak filma u dužini od 140 metara na kojemu su vidljivi dubrovački eksterijeri.
>
>
>
>U Deésyjevim memoarima prepoznaje se i ratna atmosfera koja je dočekala ekipu Star filma u Dubrovniku. Tako saznajemo da su odsjeli u hotelu Petka u Gružu i da ih je već idućeg jutra protresla snažna eksplozija na kilometar udaljenosti od njihova boravišta. Talijanska granata pogodila je spremište goriva za hidroavione koje se nalazilo u predjelu Batale, na dnu gruškog zaljeva, gdje je bilo uskladišteno 600 bačvi benzina. “Bio je to fenomenalan prizor”, rekao je Deésy opisujući kako su stotine metalnih bačvi letjele visoko u zrak, gdje su eksplodirale poput meteora te potom u oblaku pare padale natrag u more.
>
>
>
>Vass i Deésy iskoristili su svoj boravak u Dubrovniku da snime i neke dokumentarce, primjerice, “Dubrovnik i okolica” te “Dolina Omble”, koji su se izdvajali od ostalih putopisnih filmova snimljenih u tom razdoblju u Dubrovniku. Nažalost, ti se filmovi vode kao nestali. “Deesy je s tim dokumentarcima vratio dug Dubrovniku, gradu koji je zahvaljujući njemu i Jenu Illésu ušao u povijest filma, ali ‘impersonalno’, glumeći uvijek neke druge – neimenovane, stvarne ili imaginarne – krajeve i gradove, što će mu sve do naših dana biti česta filmska sudbina”, zaključio je Hrvoje Ivanković.
Kad smo već kod Dubrovnika i snimanja serija, zna netko [o kojoj se seriji tu radi](https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/u-dubrovnik-stize-cetvrta-sezona-amazonove-serije-za-njih-ce-se-prije-sezone-otvoriti-dubrovacki-hoteli-15145001)?