Dating aplikacije profitiraju od frustracije i ocaja svojih korisnika

Ovo nije nova tema, no uvijek vrijedi pricati o tome.

How dating apps frustrate you into paying: https://www.cbc.ca/news/canada/dating-apps-frustration-premium-1.7144810

Osnivači dating aplikacija su otvoreno govorili o tome kako su bili inspirirani eksperimentima na golubovima, htjeli replicirati psihologiju ovisnosti o kockanju i igricama, samo primijenjenu na dejting. Upravo tako i funkcioniraju, kao pay to play slotovi i igrice, samo primijenjeno na esencijalne ljudske odnose. U isto vrijeme, potenciraju percepciju drugih ljudi kao artikala, komoditeta, objekata za jednokratnu uporabu. Sirovi kapitalizam koji nas, ajmo bit iskreni, kao drustvo ubrzano psiholoski erodira.

u Kaliforniji je u tijeku class action lawsuit iz tih razloga: https://www.theguardian.com/lifeandstyle/2024/feb/17/are-dating-apps-fuelling-addiction-lawsuit-against-tinder-hinge-and-match-claims-so

Ova situacija osobito teško pogađa lezbijke; zbog skoro potpunog manjka drustvenih prostora za zensku lezbijsku/bi populaciju u ovoj drzavi, zene koje traze druge zene za intimnu vezu generalno su osuđene na takve aplikacije kao jedini izvor partnera, da bi onda same aplikacije bile pune unicorn huntera, catfishinga i cega sve ne.

Sjecam se kako je islo u ranijoj fazi smartfon dejting aplikacija, kako su marketingom uvjerili mlade ljude da si kul ako ih koristis, da si prava moderna faca, slicno kao s e-cigaretama.

Na kraju svega nisu same aplikacije kao takve problem, problem je ekonomski sustav koji ih trenutno pokrece. Ista tehnologija bi se mogla iskoristiti za pozitivne svrhe, no umjesto toga koristi se za cijeđenje profita preko neeticnih praksa, iz sve očajnijih korisnika.