Posljedice ugovora su bile katastrofalne – nestajanje početnog oduševljenja novonastalom hrvatskom državom i gnjev na ustašku vlast u cijeloj NDH.

Niti dva mjeseca nakon uspostave Nezavisna Država Hrvatska morala se odreći dijela svog teritorija u korist fašističke Italije. To je regulirano potpisivanjem famoznih Rimskih ugovora 18. svibnja 1941. godine. Ugovore su u Rimu potpisali Ante Pavelić i Mussolini, a prisutni su bili i talijanski ministar vanjskih poslova, grof Ciano, te svi ministri vlade NDH.

Rimski ugovori sastoje se od tri dokumenta. Prvim je utvrđena granica između dviju država. Njime je Italiji pripalo područje tzv. Prve zone, koja je obuhvaćala dijelove Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara, najrazvijeniji dio Dalmacije (zadarski arhipelag i obala od Novigradskoga mora do područja istočno od Splita, sa zaleđem do rijeke Zrmanje i Drniša te svi srednjodalmatinski otoci osim Brača i Hvara, a na jugu otoci Korčula i Mljet) te Boka kotorska.

Drugim dokumentom NDH se obvezala da u jadransko-primorskom području neće podizati nikakve vojne objekte ni držati ratnu mornaricu, osim manjih postrojbi za potrebe policijske službe. To je bila tzv. Druga zona koja se protezala od Prve zone do linije Vinica – Plitvička jezera – Plješivica – Čabar – Prenj – Troglav. Treća zona (najudaljenija od mora) je potpala pod vojnu i civilnu vlast NDH.

Treći dio sporazuma definira politički odnos dviju država kojim Italija preuzima jamstvo za političku neovisnost NDH, uz dodatak da Hrvatska neće preuzimati međunarodne obveze koje bi se kosile s navedenim jamstvom.

U službenoj obavijesti o sklapanju Rimskih ugovora navodi se da je “uspostavljena Kraljevina Hrvatska” te da je Pavelić kralju Viktoru Emanuela III. u ime Hrvatske ponudio krunu kralja Zvonimira dinastiji Savoja, a za hrvatskog kralja određen je vojvoda od Spoleta. On je trebao biti okrunjen kao Tomislav II., što nikada nije ostvareno.

Posljedice ugovora su bile katastrofalne – nestajanje početnog oduševljenja novonastalom hrvatskom državom i gnjev na ustašku vlast u cijeloj NDH. U javnosti je postala izražena mržnja prema Talijanima, a dolazi i do javnih prosvjeda.

Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, svi krajevi vraćeni su NDH, ali su u biti bili pod kontrolom njemačkih trupa.

Izvor

by preuzmi

16 comments

  1. a šta je moga? odbit? pobunit se protiv njemaca i talijana? lol

  3. Desničari se još nisu probudili da nas “podsjete” kako je to već sve ionako pripadalo italiji rapalskim ugovorom.

  4. Najgori dio tih ugovora su odredbe o carinskoj uniji NDH i Italije. Zbog njih je NDH praktično postala talijanskom kolonijom iz koje se izvlačilo jeftine sirovine, a domaću industriju gušio uvoz iz Italije. Da Pavelić kojom slučajem nije predao Italiji ni pedalj teritorija, samo ta odredba bi bila dovoljna da ga se objesi za sićušna jajca.

  5. “Ustupio”?

    Primjerenije je “poklonio” ili barem “prodao”.

  6. A 0 bodova na karti o zonama kontrole koje zapravo pokazuju da je ndh bila malo morgen nezavisna

  8. Ne mislim da je ustupio niti poklonio ništa što je bilo njegovo da dijeli.

    Sile osovine osvojile su teritorij kraljevine Jugoslavije i razdjelile ga između sebe, a lik je samo imenovan od Musolinija da upravlja dijelom koji njemu nije bio interesantan.

  10. Dvostruka okupacija a mi pricamo o nekim ustupima i predajama…

  13. Mislim da je Pavelić najjadniji hrvatski sin; osim Zekanovića možda!

  14. Sve ovakve karte NDH ne pokazuju pravo stanje na terenu. Fasisti se danas s nostalgijom “prisjecaju” te “drzave”, ali cinjenica je ta je to bila drzava samo na papiru. Nije ti bio problem samo s darovanim teritorijem nego i s time da je citava NDH bila podijeljena na okupacijske zone Italije i Njemacke. Dakle to je bila njihova kolonija. I kao da to nije dosta, Ustase zapravo vecinu tog teritorija nisu imali pod kontrolom jer su partizni bili u svakom sumarku.

  16. Grazie poglavniče, bitno da si ti uzea vukojebine u bosni koja nije vidila hrvata od kralja Krešimira.

    Ca nisi moga izvisit naopako ka musolini

Leave a Reply