Lažne obavijesti Hrvatske pošte: Umjesto da poprave propust, oni su išli na sud i – izgubili!

9 comments
  1. Podsjeća me kretene iz Studentskog centra u Varaždinu … ukinut je pečat, niko više nije obavezan koristiti pečat, ali oni na ugovorima imaju “mjesto za potpis i pečat”.

    I sad …. umjesto da donesu odluku da je dovoljan potpis (kako je zakonski predviđeno) ili da promijeni jebeni predložak ugovora koji printaju…. a ne, ne …. ne kod nas.

    Jebeni debili su donjeli odluku da svaki poslodavac kod njih mora imati pečat, ne možeš bez pečata platiti studentu, a ako nemaš pečat? jer ga ne moraš imati?

    E onda… izvoli napraviti pečat.

    JEBEM TI OVU DRŽAVU.

  2. Mozda sam krivo shvatila, ali ovo iz članku da printaju unaprijed mi ima smisla. Imaš odmah to uz sebe i ako ljudi nema doma, staviš u kaslić. U teoriji, druga stvar kaj u praksi onda ni ne pozvone niti dođu do stana/ulaza nego samo ostave obavijest. Ili sam krivo shvatila nešto?

    Mislim stalno imam frku s njima i gade mi se. Da ne spominjem situaciju prije 2 godine kad su mi karticu i pin poslali na Hvar iako je točno adresa bila za Zagreb ali eto, postoji ista ulica na Hvaru (?!). Srećom pa je došlo normalnim ljudima koji su nazvali banku i rekli da im je došla tuđa kartica i pin. Luđaci.

  3. Meni se nekako čini da ovo ovisi o lokalnoj organizaciji… Ja potpadam pod poštu na Črnomercu i nikada nisam imao problema s dostavom paketa putem Pošte. Imamo “našeg” poštara koji raznosi pisma i manje pošiljke (one koje stanu u kaslić), a pakete raznosi drugi, dostavnim vozilom.

  4. hrvatska pošta to radi cijelo vrijeme. dobivam obavijesti o neuspjelom pokušaju dostave koji je zapravo nepostojeći pokušaj dostave. i onda ja moram ić u poštu, a plaćena je usluga dostave do mene. treba im dijeliti otkaze i novčane kazne jebo im mater lijenu.

  5. Potrošili naše novce na žalbu i izgubili. A svi znamo da ne dostavljaju nista. Radim 2 godine od doma i jos nisam dozivio da mi je pozvonio djelatnik hp

  6. Jao, HP. Prvo me ove guske u pošti jebu (a skoro sam svaki dan u pošti) a onda i poštar.

    Za ove guske imam isto priču za sebe: stalno neki kurac seru. Dođem u poštu, ni dobar dan nego “opet ti” Da imam papirić i da nije za mene nego za tatu, jebo te papirić. Ali to je tek od nedavno. Prije je mama od mog razrednog kolege radila u pošti, i sve sam dobio i ranije nego šta sam mislio – za svaki paketić su me zvali i telefonski obavijestili. Dođeš u poštu – “Bok toni, kako si? Kako mama? Evo, 238 kuna…Bravo, oćeš moć sam? Oćeš? Ajde pozdravi mamu! Reci joj da ću joj doć u 5 na kavu kod vas!” Čak tatin poznanik koji je bio poštar jedno vrijeme je dao otkaz jer nije mogo više trpit te ljude.

Leave a Reply