8. 8. 1873. – 151 godina od razvojačenja Vojne krajine i početka procesa povratka teritorija u nadležnost sabora i bana
by Bulwark_Of_Europe
8. 8. 1873. – 151 godina od razvojačenja Vojne krajine i početka procesa povratka teritorija u nadležnost sabora i bana
by Bulwark_Of_Europe
3 comments
Vojna krajina (njem. *Militärgrenze*), obrambeno područje koje se počinje formirati 1520-ih i 1530-ih godina duž istočnog pograničja habsburških posjeda između Transilvanije i Jadrana. Osnovna je zadaća Krajine bila zaustaviti dotad rapidnu ekspanziju Osmanlija, braniti zaleđe od osmanskih upada i pljačkaških provala, kao i nadzirati granicu u slučaju većih napada koji bi iziskivali podizanje vojske. Budući da je ondašnje hrvatsko i slavonsko plemstvo u većoj mjeri – izuzev magnata kao što su Zrinski – financijski propalo, financiranje pograničnih utvrda, a time i nadzor nad njima, preuzimaju staleži Unutarnje Austrije (Koruške, Štajerske i Kranjske) te Beč.
Propadanje hrvatsko-slavonskog plemstva, gubitak teritorija i s njim povezan pad prihoda od kraljevskog poreza, u konačnici je doveo do toga da su Hrvatski sabor i ban u svojoj izravnoj nadležnosti zadržali samo porječja Kupe, Save i Une između Karlovca i Ivanića – tzv. Banska krajina (danas prostor poznat kao Banovina ili Banija). Tijekom prvih dva stoljeća postojanja Krajinu su činile u prostoru razbacane veće i manje utvrde, raspoređene u kapetanije kao temeljne organizacijske cjeline. Jasnije teritorijalne obrise počinje poprimati tijekom XVII. st., da bi u reformama 1750-ih bila teritorijalizirana, razgraničena u odnos na civilnu upravu Hrvatske i Slavonije, te u potpunosti militarizirana. U praksi je to značilo da su svi aspekti civilnog života – zakoni, sudstvo, uprava itd. – bili u rukama vojnih vlasti i podređeni vojnim interesima koji su u krajišnicima vidjeli primarno vojnike, a tek sekundarno seljake koji žive od dane im zemlje.
Hrvatski su staleži još nakon završetka Velikog Bečkog rata 1699. i efikasnog sloma osmanske moći, zahtijevali povratak pograničja u okrilje Kraljevstva. Međutim, Bečki je dvor u novim okolnostima vidio priliku pretvaranja starog obrambenog pograničja u novu „vojarnu na otvorenom“. Sredinom XVIII. st. stare su kapetanije ukinute, ustupivši mjesto pukovnijama koje osim vojnih postaju i teritorijalno-upravne jedinice – *de facto* „županije“ Vojna krajine. Krajišnici tako umjesto starih pograničnih ratnika koji su tek rijetko služili van domovine, postaju regularni, uniformirani habsburški vojnici koji će idućih 150 godina ratovati pod dinastijskom zastavom diljem Europe. U slučaju rata svi su se sposobni muškarci u dobi od 16 do 60 godina (uz jasne rasporede rotacije) trebali odazvati u službu, dok su u periodu mira sami sebe prehranjivati od zemlje koju su dobili na korištenje.
Sustav se, međutim, već po svojoj implementaciji našao u krizu koja se neće riješiti sve do ukidanja. Naime, nizom reformi bezuspješno se pokušavalo balansirati odnos između vojne i seljačke obveze krajišnika, tj. osigurati sposobnost za preživljavanje obitelji bez prevelikih troškova država, uz istovremenu vojnu službu koja je mjesecima neminovno muškarce udaljavala od obradivih polja. Ukidanjem kmetstva 1848. položaj krajišnika znatno je oslabio s obzirom na seljake na susjednim civilnim područjima, a na prvim zastupničkim saborima u novijoj hrvatskoj povijesti (1848. i 1861.) sami su krajišnici stali uz staleže, zahtijevajući ukidanje Krajine i sjedinjenje s Kraljevstvom. Uvođenjem opće vojne obveze u Monarhiju 1868. krajiški je sustav u potpunosti postao nepotreban te je – usred daljnjih pritisaka hrvatskog, ali i ugarskog plemstva – car Franjo Josip I. započeo dugo priželjkivan proces ukidanja.
Na današnji dan, 8. 8. 1873. Vojna je krajina razvojačena (izuzeta iz izravne vojne vlasti, ostavivši starim komandama samo vojne ovlasti) te je započelo prelazno razdoblje uspostave civilne uprave koje će biti dovršeno 15. 7. 1881. kada se Krajina i formalno ukida te njen teritorij priključuje Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji.
Na karti je vidljiv teritorij Vojne krajine 1871. godine, u godini razvojačenja prostora Varaždinskog generalata, i dvije godine prije potpunog razvojačenja ostalih dijelova. Vojna je krajine obuhvaćala oko 20 000 četvornih kilometara **unutar** današnjih granica Hrvatske – tj., izraženo u postotcima, nešto više od **35% sveukupne površine Republike Hrvatske**.
Iz kojeg je razloga u vojnu krajinu pripadao ovaj dio na karti između Posavine i Drave?
Zar ne bi imalo više smisla staviti u vojnu krajinu malo šire područje od granice na Savi? Logistički je lakše mobilizirati vojnike iz požeške kotline nego sa obale Drave, u slučaju prodora Osmanlija.
Podsjetnik da kad razmišljate o povijesnoj Hrvatskoj, [ovo crveno je bila Hrvatska](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c7/Map_of_the_Kingdom_of_Croatia_%281848%29.png), a Vojna Krajina i Dalmacija nisu bili pod upravom bana (ni Slavonija prije 1700), tako da su hrvatski ban i plemstvo imali iza sebe političku i ekonomsku snagu samo crvenog dijela.
Hrvatska je bila sićušan dio Habsburških posjeda. Pa kad imate mokre snove o tome zašto nisu ovo ili ono napravili u alternativnoj povijesti… zato što su bili nitko i ništa.