Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata u Bosanskoj Posavini obilježava se 6. listopada. Za spomendan je uzet nadnevak pada Bosanskoga Broda i većeg dijela Bosanske Posavine, koji je doveo do egzodusa hrvatskoga i bošnjačkog naroda toga kraja.
by Toma357
6 comments
Već tradicionalno objavljujem ovaj post jer je ovo spomendan koji se u našim glavnim medijima gotovo niti ne spominje.
Prostor Bosanske Posavine, kao što samo ime govori, označava regiju uz rijeku Savu. Kao granice regije uzima se osam općina: Brčko, Derventa, Bosanski Brod, Odžak, Orašje, Šamac, Gradačac i Modriča. To je prostor plodne zemlje i burne prošlosti jer je kao granično područje često bilo mjesto sukoba. Bosanska Posavina je prije rata, kao i većina Bosne, bila multietnički prostor. Prema posljednjem prijeratnom popisu stanovništva u nabrojanim općinama živjelo je 135.640 Hrvata te su time činili većinu. Danas na tom prostoru živi oko 10-15 tisuća Hrvata. (većina njih živi na obranjenom području Orašja i Domaljevca.)
Bosanska Posavina bila je za Srbe vrlo važan vojni cilj jer bi ovladavanjem tim područjem uz Savu imali direktan koridor koji bi povezivao Srbiju sa svim okupiranim područjima od Bosne do Hrvatske. Stoga je agresija na Posavinu krenula još od ožujka 1992. godine. Obranu Bosanske Posavine organizirao je HVO, u čijim su se redovima borili i Bošnjaci. Organizirani napadi srpskih postrojbi operacijom “Koridor” krenuli su u lipnju te su redom osvojeni gradovi i sela Posavine. Padom Bosanskog Broda 6. listopada završena je operacija.
Tijekom operacije Koridor, velikosrpske snage su ubile 458 hrvatskih civila, uglavnom starijih osoba. O tim zločinima nitko nije odgovarao. Također je život izgubilo 2,020 branitelja.
Za primjer bih uzeo selo Bijelo Brdo kod Dervente gdje je prije rata živjelo 1,218 osoba, a danas u tom selu trajno živi 13 osoba. Spomenik poginulim civila i braniteljima tog sela miniran je 2012. godine. To je samo jedan od niza primjera.
Cilj ovog posta je ukazati na događaje koji, po meni, nije dovoljno medijski zastupljen.
Također, znam da mnogi ovdje vuku korijene iz Bosanske Posavine. Podijeliti priče vaših obitelji.
Moji roditelji su iz Kopanica, istok općine Orašje.
Znam da je i od gradonačelnika Tomaševića obitelj iz sela pored nas, Vidovice. Tata od gradonačelnika je tijekom rata branio Orašje. Također i njegova sestra, tetka od gradonačelnika. Oboje su srećom preživili ali mnogi nisu.
Malo se priča o tome ali Hrvati tamo su bili stvarno kao glineni golubovi. Srpske snage su bile jedino 10x brojnije i bolje opremljene.
Zelim obiteljima zrtava pravdu i nekakav mir a zlocincima da ih pravda stigne gdjegod bili.
Moji su samo 2 dana prije pada Bosnaskog Broda pobjegli i napustili sve do kraja otislu su skoro pa s nicim a tamo su sve imali sad tu nakon 30+ godina svega 20 km dalje od mjesta gdje su odrasli zive normalno a tamo gdje su istjerani nema vise nikog ni hrvata ni srba ni muslimana steta je sto je toliko ljudi izginulo i izginut ce jos u ovakvim ratovima jer ljudi neznaju i ne cijene sto imaju i sto rade.
Nisu ti baš brojke najtačnije. Po popisu iz 2013. samo u Orašju živi preko 17.000 Hrvata.
Ovaj dio za egzodus Hrvata iz zapadnog dijela bosanske Posavine stoji, ali ne volim kad se barata proizvoljnim brojkama.
Necete napisati da je tudjman prodao bosansku posavinu srbima a ti iz posavine zestoki hdzeovci