Na istočnom frontu Drugog svjetskog rata borilo se nekoliko legionarskih jedinica iz NDH. Uz poznate pješačke i zrakoplovne legije, tu je bila i danas gotovo nepoznata **pomorska legija**, koja je u svojem trogodišnjem stažu prošla veći dio Azovskog i Crnog mora, od Bospora do Kerča. Nastala kao posljedica Rimskih ugovora, njeni su dobrovoljci kasnije predstavljali jezgru nove mornarice NDH na Jadranu. Ovo je njena priča.
U boj legionari sa Crnog mora..
Edit: ide; naprijed mornari sa plavog Jadrana..
>kako bi se udobrovoljio nacistički saveznik
Pod saveznik misliš nalogodavac i vladar.
I ako bi mogao prestati koristiti naziv “hrvatski mornari”, to bi bilo jebeno. Jer ono, riječ je o NDH mornarima, a NDH je sve osim Hrvatska.
jee ustaše ✿❁❀
Naprijed mornari s plavog Jadrana, uz vas je POGchamp i cijeli Twitch Chat
Naprijed mornari!
Ustaše i odoše na Crno more.
E, ajmo prestat ustaške stvari nazivat hrvatskim? Dovoljno su nas sramotili,
Hvala i lp,
Hrvati.
Pomorska legija, bio je prva i jedina mornarička postrojba Nezavisne Države Hrvatske do 1944., nakon kapitulacije Kraljevine Italije. NDH je pod pritiskom Italije sklopila jedan od Rimskih ugovora kojima se obvezala ne držati ratnu mornaricu na Jadranu. Kako bi ubrzala izgradnju vlastite mornarice i zaobišla talijansko protivljenje, NDH je u duhu članka 3. Trojnog pakta ponudila Trećem Reichu više od 1.100 časnika, električara, vodnika signalista i mornara za borbu na Istočnom bojištu. No, NDH nije objavila rat SSSR-u.
Jedinica se borila pod izravnim njemačkim zapovjedništvom, pod njemačkom ratnom zastavom i u odorama Kriegsmarine s hrvatskim grbom, kao prve mornaričke jedinice Trećeg Reicha na Crnome moru. Brod na kojima se nalazio zapovjednik jedinice, kapetan fregate Andro Vrkljan, uz ratnu zastavu Trećega Reicha nosio je i zastavu NDH.
Hrvatska pomorska legija se uglavnom bavila polaganjem mina i lovom na podmornice.
Tijekom 1943. velik dio legionara Hrvatskog pomorskog odjela na Crnom moru poslan je na školovanje na specijalističke tečajeve u Njemačku i ostale okupirane zemlje. Po povratku Hrvatska pomorska legija dobila je nove brodove za lov na podmornice (Kriegsfischkutter/KFK), koji su zamijenili pohabane ribarske brodove iz sovjetskog ratnog plijena koje su do tada koristili.
Preuzeto je 12 lovaca ustrojenih u 23. flotilu lovaca podmornica (23. U-Jagdflottille), a dobili su oznake od Uj 2301 do Uj 2312.
Glavna zadaća hrvatskih legionara tijekom 1944. bila je proganjati sovjetske podmornice, u čemu su se pokazali vrlo umješnima, posebice poručnik fregate Josip Mažuranić s posadom broda Uj 2303.
Zbog sloma njemačkih snaga na području Crnog mora, odlaze pripadnici Hrvatskog pomorskog odjela u svibnju 1944. god. u Hrvatsku. 21. svibnja 1944. godine priređen im je svečani doček u Zagrebu, a 23. svibnja 1944. god. se postrojba službeno raspušta. Pripadnici se šalju u razna mjesta, u svrhu planiranog uspostavljanja ratne mornarice NDH.
Zadnjih dana njemačke uprave nad Splitom kapetan fregate Ratne mornarice NDH Marijan Butković postavljen je za vojnog zapovjednika grada. Prije oslobođenja Splita, u listopadu 1944., stožer RM NDH tajno se sastao s predstavnicima partizana i odlučio surađivati s njima kako bi se izbjeglo krvoproliće i spriječilo Nijemce da u povlačenju razore grad, koji su u potpunosti minirali.
Partizanima su dali informacije, odore i propusnice te su im se u potpunosti stavili na raspolaganje. Mornari NDH čuvali su važne objekte i luku kako ih Nijemci ne bi oštetili. Nakon oslobođenja Splita, u 26. i 20. diviziju NOVJ stupilo je dragovoljno oko 700 domobrana, oružnika i mornara NDH.
Mnogi od mornara su se kasnije istakli u završnim borbama rata.
Krajem 1944., nakon oslobođenja Dalmacije, mornarica se sastojala od male flotile smještene u Rijeci. Čitava flotila pokušala je prebjeći partizanima u noći na 14. prosinca 1944., ali sva su plovila osim jednog (KS-5, na kojem je bio zapovjednik flotile) zaustavljena od strane Nijemaca. Nijemci su potom razoružali plovila, poneka uključili u sastav Kriegsmarine, a posade uputili u Zagreb, gdje su tvorili posebnu postrojbu za borbu na kopnu.
Zapovjednik torpiljarke TA48, kapetan bojnog broda Gjuro Štrcaj, kao i svi zapovjednici KS brodova, izvedeni su pred vojni sud zbog dezerterstva i planova bijega, no proglašeni su nedužnim i oslobođeni.
1. siječnja 1945. i službeno je likvidirana zasebna RM NDH, a brodovi i njihove posade su uključeni u sastav Kriegsmarine. Istog dana spuštena je zastava NDH na svim brodovima. U tom trenutku RM NDH imala je 139 časnika, 152 dočasnika i 1.340 mornara uz 437 drugog osoblja.
Nakon raspuštanja Hrvatske mornarice, najveći dio, otprilike 1.600 mornara, dočasnika i časnika, uključen je u XXI. ustaški zdrug. No, neki su mornari ostali služiti na svojim prijašnjim brodovima, pogotovo bivši legionari s Crnog mora, poput posade torpiljarke T-3. Oni su kraj rata dočekali u sastavu Kriegsmarine u Trstu, gdje je u travnju 1945. bilo nekih 600 hrvatskih mornara.
Oni su se 29. travnja 1945. spremali napustiti luku pred napredovanjem partizana, no partizani su ih preduhitrili. Mornari su zaposjeli napušteni njemački razarač TA 43 (bivši jugoslavenski Beograd, odn. talijanski Sebenico) i iskoristili njegove topove protiv partizana.
Dio hrvatskih mornara ostao je odsječen u jednoj vojarni te je pružao otpor do kraja. Nakon što su kapetan Stevo Oršanić i jedan dočasnik, plivajući i roneći satima, otvorili put na lučkim barikadama, mornari su uspjeli isploviti te se predati saveznicima u Anconi.
Jedna jedinica predala se na ušću Tagliamenta u Jadran. Zarobljene hrvatske i njemačke mornare iz Trsta Saveznici su predali partizanima, koji su ih u Puli ukrcali na brod za Boku kotorsku. No, brod se zaustavio na otočiću Jakljanu kraj Dubrovnika, gdje je svih 214 mornara strijeljano.Tajna masovna grobnica je otkrivena tek 2013.
9 comments
I opet, nakon sto godina:
Na istočnom frontu Drugog svjetskog rata borilo se nekoliko legionarskih jedinica iz NDH. Uz poznate pješačke i zrakoplovne legije, tu je bila i danas gotovo nepoznata **pomorska legija**, koja je u svojem trogodišnjem stažu prošla veći dio Azovskog i Crnog mora, od Bospora do Kerča. Nastala kao posljedica Rimskih ugovora, njeni su dobrovoljci kasnije predstavljali jezgru nove mornarice NDH na Jadranu. Ovo je njena priča.
U boj legionari sa Crnog mora..
Edit: ide; naprijed mornari sa plavog Jadrana..
>kako bi se udobrovoljio nacistički saveznik
Pod saveznik misliš nalogodavac i vladar.
I ako bi mogao prestati koristiti naziv “hrvatski mornari”, to bi bilo jebeno. Jer ono, riječ je o NDH mornarima, a NDH je sve osim Hrvatska.
jee ustaše ✿❁❀
Naprijed mornari s plavog Jadrana, uz vas je POGchamp i cijeli Twitch Chat
Naprijed mornari!
Ustaše i odoše na Crno more.
E, ajmo prestat ustaške stvari nazivat hrvatskim? Dovoljno su nas sramotili,
Hvala i lp,
Hrvati.
Pomorska legija, bio je prva i jedina mornarička postrojba Nezavisne Države Hrvatske do 1944., nakon kapitulacije Kraljevine Italije. NDH je pod pritiskom Italije sklopila jedan od Rimskih ugovora kojima se obvezala ne držati ratnu mornaricu na Jadranu. Kako bi ubrzala izgradnju vlastite mornarice i zaobišla talijansko protivljenje, NDH je u duhu članka 3. Trojnog pakta ponudila Trećem Reichu više od 1.100 časnika, električara, vodnika signalista i mornara za borbu na Istočnom bojištu. No, NDH nije objavila rat SSSR-u.
Jedinica se borila pod izravnim njemačkim zapovjedništvom, pod njemačkom ratnom zastavom i u odorama Kriegsmarine s hrvatskim grbom, kao prve mornaričke jedinice Trećeg Reicha na Crnome moru. Brod na kojima se nalazio zapovjednik jedinice, kapetan fregate Andro Vrkljan, uz ratnu zastavu Trećega Reicha nosio je i zastavu NDH.
Hrvatska pomorska legija se uglavnom bavila polaganjem mina i lovom na podmornice.
Tijekom 1943. velik dio legionara Hrvatskog pomorskog odjela na Crnom moru poslan je na školovanje na specijalističke tečajeve u Njemačku i ostale okupirane zemlje. Po povratku Hrvatska pomorska legija dobila je nove brodove za lov na podmornice (Kriegsfischkutter/KFK), koji su zamijenili pohabane ribarske brodove iz sovjetskog ratnog plijena koje su do tada koristili.
Preuzeto je 12 lovaca ustrojenih u 23. flotilu lovaca podmornica (23. U-Jagdflottille), a dobili su oznake od Uj 2301 do Uj 2312.
Glavna zadaća hrvatskih legionara tijekom 1944. bila je proganjati sovjetske podmornice, u čemu su se pokazali vrlo umješnima, posebice poručnik fregate Josip Mažuranić s posadom broda Uj 2303.
Zbog sloma njemačkih snaga na području Crnog mora, odlaze pripadnici Hrvatskog pomorskog odjela u svibnju 1944. god. u Hrvatsku. 21. svibnja 1944. godine priređen im je svečani doček u Zagrebu, a 23. svibnja 1944. god. se postrojba službeno raspušta. Pripadnici se šalju u razna mjesta, u svrhu planiranog uspostavljanja ratne mornarice NDH.
Zadnjih dana njemačke uprave nad Splitom kapetan fregate Ratne mornarice NDH Marijan Butković postavljen je za vojnog zapovjednika grada. Prije oslobođenja Splita, u listopadu 1944., stožer RM NDH tajno se sastao s predstavnicima partizana i odlučio surađivati s njima kako bi se izbjeglo krvoproliće i spriječilo Nijemce da u povlačenju razore grad, koji su u potpunosti minirali.
Partizanima su dali informacije, odore i propusnice te su im se u potpunosti stavili na raspolaganje. Mornari NDH čuvali su važne objekte i luku kako ih Nijemci ne bi oštetili. Nakon oslobođenja Splita, u 26. i 20. diviziju NOVJ stupilo je dragovoljno oko 700 domobrana, oružnika i mornara NDH.
Mnogi od mornara su se kasnije istakli u završnim borbama rata.
Krajem 1944., nakon oslobođenja Dalmacije, mornarica se sastojala od male flotile smještene u Rijeci. Čitava flotila pokušala je prebjeći partizanima u noći na 14. prosinca 1944., ali sva su plovila osim jednog (KS-5, na kojem je bio zapovjednik flotile) zaustavljena od strane Nijemaca. Nijemci su potom razoružali plovila, poneka uključili u sastav Kriegsmarine, a posade uputili u Zagreb, gdje su tvorili posebnu postrojbu za borbu na kopnu.
Zapovjednik torpiljarke TA48, kapetan bojnog broda Gjuro Štrcaj, kao i svi zapovjednici KS brodova, izvedeni su pred vojni sud zbog dezerterstva i planova bijega, no proglašeni su nedužnim i oslobođeni.
1. siječnja 1945. i službeno je likvidirana zasebna RM NDH, a brodovi i njihove posade su uključeni u sastav Kriegsmarine. Istog dana spuštena je zastava NDH na svim brodovima. U tom trenutku RM NDH imala je 139 časnika, 152 dočasnika i 1.340 mornara uz 437 drugog osoblja.
Nakon raspuštanja Hrvatske mornarice, najveći dio, otprilike 1.600 mornara, dočasnika i časnika, uključen je u XXI. ustaški zdrug. No, neki su mornari ostali služiti na svojim prijašnjim brodovima, pogotovo bivši legionari s Crnog mora, poput posade torpiljarke T-3. Oni su kraj rata dočekali u sastavu Kriegsmarine u Trstu, gdje je u travnju 1945. bilo nekih 600 hrvatskih mornara.
Oni su se 29. travnja 1945. spremali napustiti luku pred napredovanjem partizana, no partizani su ih preduhitrili. Mornari su zaposjeli napušteni njemački razarač TA 43 (bivši jugoslavenski Beograd, odn. talijanski Sebenico) i iskoristili njegove topove protiv partizana.
Dio hrvatskih mornara ostao je odsječen u jednoj vojarni te je pružao otpor do kraja. Nakon što su kapetan Stevo Oršanić i jedan dočasnik, plivajući i roneći satima, otvorili put na lučkim barikadama, mornari su uspjeli isploviti te se predati saveznicima u Anconi.
Jedna jedinica predala se na ušću Tagliamenta u Jadran. Zarobljene hrvatske i njemačke mornare iz Trsta Saveznici su predali partizanima, koji su ih u Puli ukrcali na brod za Boku kotorsku. No, brod se zaustavio na otočiću Jakljanu kraj Dubrovnika, gdje je svih 214 mornara strijeljano.Tajna masovna grobnica je otkrivena tek 2013.