>Ukupno 36 djece jasličke dobi na 42 četvorna metra s kojima radi jedan odgojitelj najekstremniji je primjer kršenja državnog pedagoškog standarda prema kojem u jasličkoj skupini može biti svega 8 do 12 djece.
>
>
>
>Primjer je to iz Krapinsko-zagorske županije koji bi mogao vrlo lako postati hrvatska praksa, jer predloženim izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju želi se ukinuti državni pedagoški standard i to na način da će se pravilnikom koji donosi ministar određivati broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama.
>
>
>
>Ukoliko nema državnog pedagoškog standarda, nema ni odredbe i pravila koliko djece može biti u skupinama, koliko mora biti velik prostor, što se s njim može i kakve su sigurnosne odredbe. Sve ostaje na odluci ministra koji pravilnik može mijenjati kako želi, bez ikakvih kriterija.
>
>
>
>– Ljudi su na nogama i nema drugog načina da se ovo zaustavi nego da idemo na ulicu. Primjer vrtića Krapinsko-zagorske županije gdje s 36 djece u dobi od jedne do tri godine radi jedan odgojitelj u smjeni, najekstremniji je primjer kršenja Državnog pedagoškog standarda, ali to nije jedini primjer.
>
>
>
>Dodajući kako su jedine dvije županije u kojima je situacija po pitanju poštovanja državnog pedagoškog standarda malo bolja Istarska i Primorsko-goranska županija, kaže da je i u tim županijama problem u udaljenijim i manje urbanim mjestima.
>
>
>
>Međutim, državni pedagoški standard nije jedina neprihvatljiva izmjena Zakona, jer daje se i mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja, i to na način da uz malo doškolovanja učitelji steknu akademski naziv odgojitelja.
>
>
>
>Takva vrsta prekvalifikacije ne postoji nigdje u svijetu, a istovremeno se radi i diskriminacija jer postoje druga zvanja koja su vrlo srodna, kao što su pedagozi ili psiholozi, kojima se takva mogućnost ne nudi.
>
>
>
>Predlagatelj zakonskih rješenja, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, nakon dugogodišnjeg spavanja zimskog sna u pogledu ulaganja u rani i predškolski odgoj i obrazovanje, iznenada se probudio pod pritiskom nesmiljenih brojčanih pokazatelja.
>
>
>
>U Hrvatskoj kronično nedostaju kapaciteti, posebno jaslice, a nedostatak odgojitelja je alarmantan. I umjesto donošenja konzistentne politike razvoja djelatnosti na koju se Hrvatska potpisom obvezala, MZO je problemu doskočio na sasvim »praktičan« način gašenjem vatre pod svaku cijenu.
>
>
>
>A cijena je drastična. Predložene izmjene Državnog pedagoškog standarda u prijevodu znače više djece u odgojnim skupinama, bez obzira na prostorne i kadrovske mogućnosti. Tu je i ulazak učiteljima razredne nastave u dječji vrtić i stjecanje kvalifikacije s dodatnim jednogodišnjim obrazovanjem.
>
>
>
>To znači puno više djece u vrtićima i jaslicama, manje odgojitelja i ostalih stručnjaka, a više nestručnjaka, da bi se »na van« hvaliti većim obuhvatom. Takve će odredbe bitno utjecati na kvalitetu odgojno-obrazovnog rada u vrtiću i stvarno ih pretvoriti u čuvališta u vrijeme kad su njihovi roditelji na poslu.
>
>
>
>Hrvatska je potpisnica barcelonskih ciljeva kod kojih je naznačeno da bi do 2020. godine obuhvat djece nekim oblikom ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja mogao biti najmanje 90 posto u dobi od tri godine do obvezne školske dobi, a najmanje 33 posto djece mlađe od tri godine.
>
>
>
>U mnogim zemljama EU-a ciljevi su ostvareni, ali ne i u Hrvatskoj, što se sada pokušava postići predloženim zakonskim izmjenama. U 2018. godini 62 posto djece u dobi od 3 do 6 godina pohađalo je dječji vrtić, a samo 22 posto u dobi do 3 godine.
>
>
>
>Pritom su prisutne velike regionalne razlike pa je u najrazvijenijim jedinicama lokalne samouprave obuhvat do pet puta veći od onog u najmanje razvijenima.
Koja glupa usporedba. Šta uspoređuješ prostor sa zatvorenicima koji su pod prvo odrasli ljudi i veći a pod drugo se ni ne misle igrat zajedno.
No sve drugo stoji
>”Jebeš djecu.” – Republika Hrvatska, 2022.
Pakirajte kofere i bježite van.
Prenatrpane su grupe vec godinama, osobito Zg, osobito u vrticima koju su izgrađeni u 60ima sa malim sobama.
Tehnicki ak prodje ovaj zakon ce odrazavati sadasnje pravo stanje stvari.
Imam dvoje djece u vrtiću, sad dok je bio ovaj 4 ili 5 val obolijevale su naravno i tete tako da su nekad skupine bile i spojene a sve na jednu tetu. Ne znam kako da je teta sposobna ona sama ne može nadgledat i mijenjat pelene za 24 jasličke djece , a di je sve ostalo još. I 12 djece je puno na jednu tetu -jer kod nas u Pagu većinu vremena teta je sama.
Zakone su donijeli političari. Što ti misliš gdje će oni nakon političarske karijere, u vrtić ili u zatvor?
😉
mrzim naslove koji sadrže – ovo
Kolko politicara imamo u zatvorima nije niti cudom
9 comments
Novi zakon je bedastoća, sve standarde srozavaju, a već su preniski
Pokusavaju ublažiti svoju nesposobnost da sagrade dovoljno vrtića i zaposle dovoljno strucnog osoblja
Link na peticiju
https://www.peticijeonline.com/roditelji_protiv_najavljenih_izmjena_zakona_o_predkolskom_odgoju_i_obrazovanju_zpoo_i_protiv_ukidanja_dravnog_pedagokog_standarda_dps?s=94344495&utm_source=whatsapp
>Ukupno 36 djece jasličke dobi na 42 četvorna metra s kojima radi jedan odgojitelj najekstremniji je primjer kršenja državnog pedagoškog standarda prema kojem u jasličkoj skupini može biti svega 8 do 12 djece.
>
>
>
>Primjer je to iz Krapinsko-zagorske županije koji bi mogao vrlo lako postati hrvatska praksa, jer predloženim izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju želi se ukinuti državni pedagoški standard i to na način da će se pravilnikom koji donosi ministar određivati broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama.
>
>
>
>Ukoliko nema državnog pedagoškog standarda, nema ni odredbe i pravila koliko djece može biti u skupinama, koliko mora biti velik prostor, što se s njim može i kakve su sigurnosne odredbe. Sve ostaje na odluci ministra koji pravilnik može mijenjati kako želi, bez ikakvih kriterija.
>
>
>
>– Ljudi su na nogama i nema drugog načina da se ovo zaustavi nego da idemo na ulicu. Primjer vrtića Krapinsko-zagorske županije gdje s 36 djece u dobi od jedne do tri godine radi jedan odgojitelj u smjeni, najekstremniji je primjer kršenja Državnog pedagoškog standarda, ali to nije jedini primjer.
>
>
>
>Dodajući kako su jedine dvije županije u kojima je situacija po pitanju poštovanja državnog pedagoškog standarda malo bolja Istarska i Primorsko-goranska županija, kaže da je i u tim županijama problem u udaljenijim i manje urbanim mjestima.
>
>
>
>Međutim, državni pedagoški standard nije jedina neprihvatljiva izmjena Zakona, jer daje se i mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja, i to na način da uz malo doškolovanja učitelji steknu akademski naziv odgojitelja.
>
>
>
>Takva vrsta prekvalifikacije ne postoji nigdje u svijetu, a istovremeno se radi i diskriminacija jer postoje druga zvanja koja su vrlo srodna, kao što su pedagozi ili psiholozi, kojima se takva mogućnost ne nudi.
>
>
>
>Predlagatelj zakonskih rješenja, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, nakon dugogodišnjeg spavanja zimskog sna u pogledu ulaganja u rani i predškolski odgoj i obrazovanje, iznenada se probudio pod pritiskom nesmiljenih brojčanih pokazatelja.
>
>
>
>U Hrvatskoj kronično nedostaju kapaciteti, posebno jaslice, a nedostatak odgojitelja je alarmantan. I umjesto donošenja konzistentne politike razvoja djelatnosti na koju se Hrvatska potpisom obvezala, MZO je problemu doskočio na sasvim »praktičan« način gašenjem vatre pod svaku cijenu.
>
>
>
>A cijena je drastična. Predložene izmjene Državnog pedagoškog standarda u prijevodu znače više djece u odgojnim skupinama, bez obzira na prostorne i kadrovske mogućnosti. Tu je i ulazak učiteljima razredne nastave u dječji vrtić i stjecanje kvalifikacije s dodatnim jednogodišnjim obrazovanjem.
>
>
>
>To znači puno više djece u vrtićima i jaslicama, manje odgojitelja i ostalih stručnjaka, a više nestručnjaka, da bi se »na van« hvaliti većim obuhvatom. Takve će odredbe bitno utjecati na kvalitetu odgojno-obrazovnog rada u vrtiću i stvarno ih pretvoriti u čuvališta u vrijeme kad su njihovi roditelji na poslu.
>
>
>
>Hrvatska je potpisnica barcelonskih ciljeva kod kojih je naznačeno da bi do 2020. godine obuhvat djece nekim oblikom ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja mogao biti najmanje 90 posto u dobi od tri godine do obvezne školske dobi, a najmanje 33 posto djece mlađe od tri godine.
>
>
>
>U mnogim zemljama EU-a ciljevi su ostvareni, ali ne i u Hrvatskoj, što se sada pokušava postići predloženim zakonskim izmjenama. U 2018. godini 62 posto djece u dobi od 3 do 6 godina pohađalo je dječji vrtić, a samo 22 posto u dobi do 3 godine.
>
>
>
>Pritom su prisutne velike regionalne razlike pa je u najrazvijenijim jedinicama lokalne samouprave obuhvat do pet puta veći od onog u najmanje razvijenima.
Koja glupa usporedba. Šta uspoređuješ prostor sa zatvorenicima koji su pod prvo odrasli ljudi i veći a pod drugo se ni ne misle igrat zajedno.
No sve drugo stoji
>”Jebeš djecu.” – Republika Hrvatska, 2022.
Pakirajte kofere i bježite van.
Prenatrpane su grupe vec godinama, osobito Zg, osobito u vrticima koju su izgrađeni u 60ima sa malim sobama.
Tehnicki ak prodje ovaj zakon ce odrazavati sadasnje pravo stanje stvari.
Imam dvoje djece u vrtiću, sad dok je bio ovaj 4 ili 5 val obolijevale su naravno i tete tako da su nekad skupine bile i spojene a sve na jednu tetu. Ne znam kako da je teta sposobna ona sama ne može nadgledat i mijenjat pelene za 24 jasličke djece , a di je sve ostalo još. I 12 djece je puno na jednu tetu -jer kod nas u Pagu većinu vremena teta je sama.
Zakone su donijeli političari. Što ti misliš gdje će oni nakon političarske karijere, u vrtić ili u zatvor?
😉
mrzim naslove koji sadrže – ovo
Kolko politicara imamo u zatvorima nije niti cudom