>[Velebitska degenija](https://imgserv.flowergroup.de/pflanzenreich/gartenatlas/Degenia_velebitica_Velebit-Degenie.jpg) (Degenia velebitica) je reliktna biljka žutih cvjetova, jedini predstavnik svog roda, endem koji raste u malom broju samo na planinskim točilima i u pukotinama stijena Velebita. Hrvatska ju je predložila kao prioritetnu vrstu na Dodatak II Direktive o staništima Europske unije. Ugrožena je vrsta (EN).
>
>
>
>[Biokovsko zvonce](https://www.parkovihrvatske.hr/documents/20181/214759/Biljni+svijet/a7eef776-cf8e-40bb-996c-64b0c48b046d?t=1448831727000&imageThumbnail=2) (Edraianthus pumilio) relikt je flore iz tercijara, endem plavih cvjetova koji raste samo vršnim dijelovima Biokova i na Troglavu. U statusu je gotovo ugrožene vrsta (NT).
>
>
>
>[Istarski zvončić](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bb/Campanula_fenestrellata_ssp._istriaca-IMG_1541.jpg/800px-Campanula_fenestrellata_ssp._istriaca-IMG_1541.jpg) (Campanula istriaca) istarsko-kvarnerski je endem koji raste na istočnoj obali Istre, na Cresu, Krku, Plavniku, Rabu, Pagu i podnožju Velebita. Simbol je starog grada Plomina. Spada u gotovo ugrožene vrste.
>
>
>
>Palagruški kupus (Brassica botteri) usko je endemična vrsta koja je zabilježena samo na Velikoj i Maloj Palagruži. U statusu je gotovo ugrožene vrste. Inače, Palagruža je iznimno boga rijetkim biljkama i endemima poput palagruške zečine, palagruške preslice, pučinskog vranjemila, itd.
>
>
>
>[Dubrovačka zečina](http://www.ciopa.hr/slike/Centaurea-ragusina.jpg) (Centaurea ragusina) jadranski je endem koji raste na obalnom dijelu u okolici Cavtata i u Splitu te na otocima od Dugog otoka do Palagruže, Lastova i Mljeta. Ima je i u Crnoj Gori. Ona je gotovo ugrožena vrsta.
>
>
>
>[Dalmatinska iglica](https://zastita-prirode.hr/wp-content/uploads/2020/12/dalmatinska-iglica-scaled.jpg) (Geranium dalmaticum) endemična je biljka zabilježena samo u Albaniji i Hrvatskoj, s jedinim nalazištem u Hrvatskoj na poluotoku Pelješcu. Spada u kritično ugrožene vrste.
>
>
>
>Jedina podzemna slatkovodna spužva na svijetu je [ogulinska špiljska spužvica](http://www.essenceofcroatia.com/images/photos/rarest_animals/Ogulin_Cave_Sponge_cudaprirode.hr.jpg) (Eunapius subterraneus). Živi isključivo u špiljama. Do sada je nađena na svega šest podzemnih sustava na Ogulinsko-plašćanskoj zaravni, koga je Institut za krške vode iz SAD-a proglasio jednim od deset najugroženijih krških ekoloških sustava na svijetu. Ubraja se u ugrožene vrste.
>
>
>
>Jedini špiljski školjkaš na svijetu je [špiljska kongerija](https://www.irb.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/u-dinarskom-krsu-nadene-dvije-nove-vrste-reliktnog-podzemnog-skoljkasa/231798-7-cro-HR/U-Dinarskom-krsu-nadene-dvije-nove-vrste-reliktnog-podzemnog-skoljkasa.jpg) ili dinarski špiljski školjkaš (Congeria kusceri). Endem je Dinarida, rasprostranjen na području Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Nedavno su iz dijela njegovih populacija opisane dvije nove vrste. Ugrožavaju je intenzivna urbanizacija te onečišćenje podzemnih voda. To je kritično ugrožena vrsta.
>
>
>
>Najdublje pronađena podzemna životinja jest [podzemna pijavica](http://www.hbsd.hr/old/biospeleologija/Croatobranchus_mestrovi_Bedek.jpg) (Croatobranchus mestrovi). Endem koji živi je pronađen do sada samo u četiri duboke jame na sjevernom Velebitu. Prvi put je pronađena u Lukinoj jami – Trojami 1994. na dubini od 1392 metara. Još joj nije procijenjena ugroženost.
>
>
>
>Jedini europski podzemni kralješnjak je [čovječja ribica](https://static.klix.ba/media/images/vijesti/200108038.1_xl.jpg?v=1) (Proteus anguinus). Endem je Dinarida. Genetske analize pokazale su da se ustvari radi o tri odvojene populacije, vjerojatno vrste. Može živjeti do sto godina, a mladi postaju spolno zreli u dobi od 15 do 18 godina starosti. Zbog uništavanja podzemnih staništa ima status ugrožene vrste.
>
>
>
>[Dalmatinski okaš](https://priroda-skz.com/wp-content/uploads/2020/08/Dalmatinski-okat-P5100480-Proterebia-afra-Nymphalidae-Lepidoptera-1536×1152.jpg) (Proterebia afra dalmata) endemična je podvrsta danjeg leptira poznata s nekoliko lokaliteta na otoku Pagu, u okolici Zadra, Šibenika i Knina, s izvora Cetine te nekoliko mjesta sa sjeverne strane Biokova. Gotovo je ugrožena svojta. Nije isti rod s močvarnim okašem (Coenonympha oedippus ), čija je prisutnost kod nas nedavno potvrđena samo na nekoliko mjesta u Istri. Rijetko se nalazi od Francuske do Kine i Japana, ali je izumro u Belgiji, Njemačkoj, Bugarskoj, Češkoj i Slovačkoj.
>
>
>
>[Svjetlica](https://ogulintales.com/wp-content/uploads/2019/04/Svjetlica-dace-Telestes-polylepis.jpg) (Telestes polylepis) je endemična riba koja živi na uskom dijelu Gorskog kotara oko Ogulina i Kapele, ali u dva slijeva: jadranskom i crnomorskom. Nedavno je ustanovljeno da u zapadnom dijelu njezina područja živi zapravo druga vrsta koju su znanstvenici nazvali krški pijor (Telestes carsticus) jer ju ljudi nisu razlikovali.
>
>
>
>[Dinarski voluhar](https://zoo.hr/wp-content/uploads/2019/10/dinaromis10.jpg) (Dinaromys bogdanovi) jedini je sisavac u ovom izboru, relikt iz porodice hrčaka, jedini predstavnik roda. Endem dinarskog krša nađen na 17 lokaliteta, na međusobno tri odvojena područja, pa se možda radi o dvije ili čak tri različite vrste. U statusu je nedovoljno poznate vrste.
I opet mi v Zagorju nemamo nikakvu endemsku vrstu osim pijanoga kumeka. Nek ide sve v rit.
Dajem malu ekskluzivu za hreddit*. Ovo ljeto smo na terenskom istraživanju skakavaca i zrikavaca jadranskih otoka na jednom otoku (zapravo na 2 susjedna) pronašli novu vrstu (ili u “najgorem” slučaju podvrstu) zrikavca. Još nije opisan, rad ćemo objaviti u skoroj budućnosti, ali ono što mogu reći je da spada u rod Rhacocleis. Izgleda više-manje [ovako](https://www.google.com/search?q=rhacocleis&sxsrf=APq-WBtB7QzrELpSupeMcfDF_nKtZDvU-Q:1646927044729&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=2ahUKEwi6wuKr8bv2AhWWi_0HHb7gAQ8Q_AUoAXoECAIQAw&biw=1536&bih=743&dpr=1.25#imgrc=tcEvNG4ddvWDHM). Te vrste nema nigdje drugdje na svijetu, a da stvar još bude bolja, našli smo je na 2 **nenaseljena** otoka, dakle jedino gdje je ima 20 kilometra iza >!zadnje pripizdine!<. Otoci nisu u prevelikoj opasnosti od ljudskog utjecaja tako da je ta trinaesta vrsta koje ima samo u Hrvatskoj relativno sigurna što se tiće izumiranja.
*>!Ovo je laž, već sam na jednom javnom predavanju izjavio to… ali predavanje nije dostupno na internetu pa ćemo se praviti da ovdje prvi put to izjavljujem.!<
6 comments
>[Velebitska degenija](https://imgserv.flowergroup.de/pflanzenreich/gartenatlas/Degenia_velebitica_Velebit-Degenie.jpg) (Degenia velebitica) je reliktna biljka žutih cvjetova, jedini predstavnik svog roda, endem koji raste u malom broju samo na planinskim točilima i u pukotinama stijena Velebita. Hrvatska ju je predložila kao prioritetnu vrstu na Dodatak II Direktive o staništima Europske unije. Ugrožena je vrsta (EN).
>
>
>
>[Biokovsko zvonce](https://www.parkovihrvatske.hr/documents/20181/214759/Biljni+svijet/a7eef776-cf8e-40bb-996c-64b0c48b046d?t=1448831727000&imageThumbnail=2) (Edraianthus pumilio) relikt je flore iz tercijara, endem plavih cvjetova koji raste samo vršnim dijelovima Biokova i na Troglavu. U statusu je gotovo ugrožene vrsta (NT).
>
>
>
>[Istarski zvončić](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/bb/Campanula_fenestrellata_ssp._istriaca-IMG_1541.jpg/800px-Campanula_fenestrellata_ssp._istriaca-IMG_1541.jpg) (Campanula istriaca) istarsko-kvarnerski je endem koji raste na istočnoj obali Istre, na Cresu, Krku, Plavniku, Rabu, Pagu i podnožju Velebita. Simbol je starog grada Plomina. Spada u gotovo ugrožene vrste.
>
>
>
>Palagruški kupus (Brassica botteri) usko je endemična vrsta koja je zabilježena samo na Velikoj i Maloj Palagruži. U statusu je gotovo ugrožene vrste. Inače, Palagruža je iznimno boga rijetkim biljkama i endemima poput palagruške zečine, palagruške preslice, pučinskog vranjemila, itd.
>
>
>
>[Dubrovačka zečina](http://www.ciopa.hr/slike/Centaurea-ragusina.jpg) (Centaurea ragusina) jadranski je endem koji raste na obalnom dijelu u okolici Cavtata i u Splitu te na otocima od Dugog otoka do Palagruže, Lastova i Mljeta. Ima je i u Crnoj Gori. Ona je gotovo ugrožena vrsta.
>
>
>
>[Dalmatinska iglica](https://zastita-prirode.hr/wp-content/uploads/2020/12/dalmatinska-iglica-scaled.jpg) (Geranium dalmaticum) endemična je biljka zabilježena samo u Albaniji i Hrvatskoj, s jedinim nalazištem u Hrvatskoj na poluotoku Pelješcu. Spada u kritično ugrožene vrste.
>
>
>
>Jedina podzemna slatkovodna spužva na svijetu je [ogulinska špiljska spužvica](http://www.essenceofcroatia.com/images/photos/rarest_animals/Ogulin_Cave_Sponge_cudaprirode.hr.jpg) (Eunapius subterraneus). Živi isključivo u špiljama. Do sada je nađena na svega šest podzemnih sustava na Ogulinsko-plašćanskoj zaravni, koga je Institut za krške vode iz SAD-a proglasio jednim od deset najugroženijih krških ekoloških sustava na svijetu. Ubraja se u ugrožene vrste.
>
>
>
>Jedini špiljski školjkaš na svijetu je [špiljska kongerija](https://www.irb.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/u-dinarskom-krsu-nadene-dvije-nove-vrste-reliktnog-podzemnog-skoljkasa/231798-7-cro-HR/U-Dinarskom-krsu-nadene-dvije-nove-vrste-reliktnog-podzemnog-skoljkasa.jpg) ili dinarski špiljski školjkaš (Congeria kusceri). Endem je Dinarida, rasprostranjen na području Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Nedavno su iz dijela njegovih populacija opisane dvije nove vrste. Ugrožavaju je intenzivna urbanizacija te onečišćenje podzemnih voda. To je kritično ugrožena vrsta.
>
>
>
>Najdublje pronađena podzemna životinja jest [podzemna pijavica](http://www.hbsd.hr/old/biospeleologija/Croatobranchus_mestrovi_Bedek.jpg) (Croatobranchus mestrovi). Endem koji živi je pronađen do sada samo u četiri duboke jame na sjevernom Velebitu. Prvi put je pronađena u Lukinoj jami – Trojami 1994. na dubini od 1392 metara. Još joj nije procijenjena ugroženost.
>
>
>
>Jedini europski podzemni kralješnjak je [čovječja ribica](https://static.klix.ba/media/images/vijesti/200108038.1_xl.jpg?v=1) (Proteus anguinus). Endem je Dinarida. Genetske analize pokazale su da se ustvari radi o tri odvojene populacije, vjerojatno vrste. Može živjeti do sto godina, a mladi postaju spolno zreli u dobi od 15 do 18 godina starosti. Zbog uništavanja podzemnih staništa ima status ugrožene vrste.
>
>
>
>[Dalmatinski okaš](https://priroda-skz.com/wp-content/uploads/2020/08/Dalmatinski-okat-P5100480-Proterebia-afra-Nymphalidae-Lepidoptera-1536×1152.jpg) (Proterebia afra dalmata) endemična je podvrsta danjeg leptira poznata s nekoliko lokaliteta na otoku Pagu, u okolici Zadra, Šibenika i Knina, s izvora Cetine te nekoliko mjesta sa sjeverne strane Biokova. Gotovo je ugrožena svojta. Nije isti rod s močvarnim okašem (Coenonympha oedippus ), čija je prisutnost kod nas nedavno potvrđena samo na nekoliko mjesta u Istri. Rijetko se nalazi od Francuske do Kine i Japana, ali je izumro u Belgiji, Njemačkoj, Bugarskoj, Češkoj i Slovačkoj.
>
>
>
>[Svjetlica](https://ogulintales.com/wp-content/uploads/2019/04/Svjetlica-dace-Telestes-polylepis.jpg) (Telestes polylepis) je endemična riba koja živi na uskom dijelu Gorskog kotara oko Ogulina i Kapele, ali u dva slijeva: jadranskom i crnomorskom. Nedavno je ustanovljeno da u zapadnom dijelu njezina područja živi zapravo druga vrsta koju su znanstvenici nazvali krški pijor (Telestes carsticus) jer ju ljudi nisu razlikovali.
>
>
>
>[Dinarski voluhar](https://zoo.hr/wp-content/uploads/2019/10/dinaromis10.jpg) (Dinaromys bogdanovi) jedini je sisavac u ovom izboru, relikt iz porodice hrčaka, jedini predstavnik roda. Endem dinarskog krša nađen na 17 lokaliteta, na međusobno tri odvojena područja, pa se možda radi o dvije ili čak tri različite vrste. U statusu je nedovoljno poznate vrste.
I opet mi v Zagorju nemamo nikakvu endemsku vrstu osim pijanoga kumeka. Nek ide sve v rit.
[Areal](https://hr.m.wikipedia.org/w/index.php?title=Areal&action=edit&redlink=1) dinarskoga voluhara prostire se po dinarskim [planinama](https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Planina) u [Hrvatskoj](https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Hrvatska), [Bosni i Hercegovini](https://hr.m.wikipedia.org/wiki/BIH) ([NP Una](https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Nacionalni_park_Una)[[1]](https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Dinarski_voluhar#cite_note-una-1)), [Crnoj Gori](https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Crna_Gora) i [Srbiji](https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Srbija). Prisustvo je moguće i po Skardsko-pindskim planinama u [Metohiji](https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Metohija), [Makedoniji](https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Makedonija), [Albaniji](https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Albanija) i [Grčkoj](https://hr.m.wikipedia.org/wiki/Gr%C4%8Dka).
ku pus
Dajem malu ekskluzivu za hreddit*. Ovo ljeto smo na terenskom istraživanju skakavaca i zrikavaca jadranskih otoka na jednom otoku (zapravo na 2 susjedna) pronašli novu vrstu (ili u “najgorem” slučaju podvrstu) zrikavca. Još nije opisan, rad ćemo objaviti u skoroj budućnosti, ali ono što mogu reći je da spada u rod Rhacocleis. Izgleda više-manje [ovako](https://www.google.com/search?q=rhacocleis&sxsrf=APq-WBtB7QzrELpSupeMcfDF_nKtZDvU-Q:1646927044729&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=2ahUKEwi6wuKr8bv2AhWWi_0HHb7gAQ8Q_AUoAXoECAIQAw&biw=1536&bih=743&dpr=1.25#imgrc=tcEvNG4ddvWDHM). Te vrste nema nigdje drugdje na svijetu, a da stvar još bude bolja, našli smo je na 2 **nenaseljena** otoka, dakle jedino gdje je ima 20 kilometra iza >!zadnje pripizdine!<. Otoci nisu u prevelikoj opasnosti od ljudskog utjecaja tako da je ta trinaesta vrsta koje ima samo u Hrvatskoj relativno sigurna što se tiće izumiranja.
*>!Ovo je laž, već sam na jednom javnom predavanju izjavio to… ali predavanje nije dostupno na internetu pa ćemo se praviti da ovdje prvi put to izjavljujem.!<
Meni je žena rekla da sam pseto