Nikad pokrenuta tema dosad o najvažnijem univerzalnom problemu koji postoji – da kako stvari sad stoje svi ćemo ostariti i umrijeti.
Svi smo čuli za onu samo umrijeti se mora.
Ali da li to zaista mora biti tako?
Ja i mnogi znanstvenici mislimo da ne.
Nedavno je pokrenut startup s najvećim početnim
Kapitalom dosad od čak 3milijarde dolara u koji je ulupao lovu ni manje ni više nego Bezos.
Startup je okupio superstarove iz raznih polja znanosti kao što su https://en.m.wikipedia.org/wiki/Juan_Carlos_Izpisua_Belmonte
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Steve_Horvath
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Shinya_Yamanaka
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Jennifer_A._Doudna
Its
Uz altos je naravno sens fundacija i pionir industrije aubrey de gray kao i harvardovi genetičari George Church, David sinclair i mnogi drugi.
Kratak uvod pogledati ovdje
Još neka zanimljiva predavanja i dokumentarci
Jedan dugi dokumentarac, vrijedi pogledat
Ovdje su obrađenj najčešći kontraargumenti
https://www.lifespan.io/aging-concerns/
Imate cijelu jedan subreddit longevity
Podržavati li ovakva istraživanja?
Nadate li se vidjeti plodove ove grane znanosti za vašeg života?
Kako bi višestoljetni život promijenio svijet po vama?
Da li bi putin išao na ukrajinu da je mladić od 70 godina i ostalo mu je još 300godona života?
Bi li sjedali pijani za volan?
Da li bi ljudi više pazili na okolinu?
Bi li prosječan reddiz uspio pojebati u 500 godina?
11 comments
Kako bi se ikom dalo zivit toliko dugo?
Super samo nam jos trebaju besmrtni bogatasi. Do sad mi jedina uteha bila da ce i oni istrunuti.
Zadnje pitanje, odgovor je ne. Ostala pitanja preteska. Hvala, lp
Ja sam za ali imam nekakav feeling da ce to zavrsit tako da samo bogatasi zive vjecno 🤮🤮🤮. U tom slucaju se kompletan narod treba pripremit i giljotinirat forbesovih 100.
Mislim da prvo trebamo kao ljudska rasa riješiti problem prenapučenosti, gladi i općenito loše raspodjele energije i resursa. Tek onda bi bilo pametno bavit se ovakvim stvarima. Zemlja puca po šavovima već sad, a kako ne bi tek kad bi ljudi prestali umirat i broj nas se počeo povećavati još većom brzinom.
Futurolozi tvrde da bi se do 2050. moglo počet s prebacivanjem svjesti u cloud. Samo neka oni to usavrše, ima nas koji bi rado živjeli vječno.
Želim živjeti dovoljno dugo da mi djeca odrastu i postanu svoji ljudi. Pošto im za to neće trebati 500 godina, ni ne trebam toliko. A nije ni poželjno. Treba ostaviti mjesta za mlade generacije. Kad sam imao 21, bio sam idealist. Sad s 41 puno manje. S 61 neću imati idealizma uopće. Kakve koristi svijet ima od ljudi koji se brinu samo za sebe? Stoga zaista smatram da je u redu da umrem onda kad postanem sam sebi svrha.
[ovo](https://i.kym-cdn.com/photos/images/original/002/242/455/d2d.jpg)
Zasto ne? Nije najprecnija stvar o kojoj se treba pricat ali ako je moguce why not.
Ako uzmemo produženi život čovjeka danas u odnosu na agrarno ili pred-agrarno doba kao pokazatelj, mislim da ćemo imati priliku biti duže nesretni i glupi.
Pustimo stvari poput prenapučenosti (koja bi na ovaj ili onaj način bila jedan od problema koji bi se definitivno trebao riješiti), ali dolazimo do ogromnog pitanja kako bi to djelovalo na ljudsku psihu. Svako desetljeće (par godina više-manje) ljudskog života donosi promjene, koje se JAKO odražavaju na psihu. Ono što je već više puta dokazano je da ljudi imaju jako loš osjećaj za vrijeme/količinu. 500 godina nam je praktički neshvatljivo. Uvijek sam slušao priče o paklu, u kojem goriš čitavu vječnost i to te je valjda trebalo prestrašit toliko da budeš dobra osoba, ali iskreno oduvijek mi je jednako zastrašujuća bila alternativa – vječni boravak u raju. Bilo što vječno mi zvuči užasno, nešto od čega ne možeš pobjeći, nema kraja. Mislim da je ovakvo bježanje od smrti jako infantilno, kao i mišljenje da je smrt najgora stvar koja ti se može dogoditi. Podsjeća na klince koji žele bit vampiri. Ili ćeš gledat hrpu svojih najbližih i najmilijih kako umiru dok ti živiš dalje, ili će oni živjeti isto koliko i ti, i to neće dobro završit, počnete si ići na živce, zamjerate jedni drugima stvari, veze počinju pucati. Bi li ljudski mozak mogao podnijeti 500+ godina emocija poput ljubavi/bijesa/ljutnje/tuge, bi li mogao podnijeti 500+ godina neizbježnih životnih trauma? 500+ godina konstantnog razmišljanja? Kao što rekoh, svako doba života nosi svoje, i kao netko tko je radio sa jako puno starih ljudi, velika većina starih ljudi se ne boji smrti, naprotiv želi umrijeti, baš zato što su umorni više od svega, čak i oni koji nisu u bolovima i mogu sve sami. Uglavnom mislim da bi toliko dugovječnost imala užasno loš utjecaj na ljudsku psihu. “You either die a hero, or live long enough to see yourself become the villain.”