*Novinski članak sažet u dva paragrafa s najbitnijim informacijama …*
# Marijana Puljak upozorava na nedostatak bolničkih kreveta za djecu s psihičkim teškoćama
SABORSKA zastupnica Marijana Puljak (Centar) istaknula je alarmantnu situaciju u Hrvatskoj, gdje od Dubrovnika do Zagreba ne postoji niti jedan bolnički krevet za djecu s psihičkim teškoćama. Upozorila je na potrebu hitnog osiguravanja adekvatnih kapaciteta, posebno naglašavajući važnost uspostavljanja odjela za dječju i adolescentnu psihijatriju u KBC-u Split, što bi smanjilo pritisak na zagrebačke ustanove.
Puljak je istaknula da više od 50.000 djece u Hrvatskoj ima poteškoće mentalnog zdravlja, dok je dostupno samo 37 bolničkih kreveta, svi u Zagrebu. Uz to, liste čekanja su dugačke, s čekanjem na prvi pregled kod dječjeg psihijatra do 172 dana. Upozorila je na porast psihičkih poremećaja kod djece za 300 posto i pokušaja suicida za 280 posto, što dodatno naglašava hitnost situacije.
*Ovaj sažetak je izrađen uz pomoć umjetne inteligencije i stoga može biti nepotpun ili sadržavati greške. Molimo vas da provjerite originalne izvore ili dodatno istražite temu kako biste dobili potpunu i preciznu informaciju. Autori ovog reddit bota nisu odgovorni za eventualne netočnosti u sadržaju.*
hrvatska je na prekretnici. dostigli smo maksimum koliko je moguće sa korupcijom. sad je samo pitanje hoćemo li krenuti dalje, jer imamo sve uvjete.: ili ćemo postati kvalitetna država sa funkcionalnim servisima, ili ćemo ostati korumpirana rupetina. oboje nije moguće.
I šta je dovelo do tih brojki
Izgleda da su roditelji postali jako loši…
Ajde da je netko od političara spomenuo ovaj problem, makar samo u jednoj demografskoj skupini, jer na razini opće populacije, imamo preko 500 samoubojstava svake godine.
evo kao roditelj djeteta u zagrebu, iskustvo: kad je skola smo kvartovski nastrojeni, znamo sve parkove in and out, a od cca 300tinjak djece u okolnim ulicama najviše ih bude liti vani i to eventualno tridesetak. mi smo iznimka, a ne pravilo. znamo i babe penzionerke i dicu, i tete u ducanima. druzimo se, i pokusavamo sto vise ali je tesko. ljudima se ne da, stalno ganjaju neke poslove, lakse je dati djetetu da brain rota na tiktoku i shortsima nego da puste tu dicu van pa da moraju paziti di su. cista komocija i debilizam. i to kao roditelj osudjujem na najvise. neku dicu smo zvali na igranje i dobili termin za dva miseca!? lakse ih je posli skole upisat na tisucu nekih pizdarija nego im dati jedan sport, jedan hobi a ostalo neka se IGRAJU. neee, svaki dan do osam neki k. aj ti budi dijete pa ostani normalan.
Teška je nešto bila godina svima.
Ne krivim ih, zivot za mlade je u kurcu danas. Ako si obicna, prosjecna osoba vec vidis da te ceka ili bijeg iz zemlje ili rad za mizeriju dok si okruzen prljavima. Ne znam od kud ljudima ideja da ce razgovor sa nekim sarlatanom uspjet nekom dovoljno zamazat oci da se krene veselit tuznoj realnosti.
Radim kao prof. u OŠ. Nevjerojatan je broj djece koji idu na 3-4-5 aktivnosti. Dijete nakon škole ide na šah, gimnastiku, nogomet, rukomet, itd. Kad ih upitam što najviše vole od toga, odgovore “pa ništa, ali mama i tata kažu da moram ići”. Drugim riječima, lakše je bit doma na miru dok ti dijete ide na puste aktivnosti, ne igraju se više vani, ne provode vrijeme s obitelji, a isti ti roditelji im rade presing oko ocjena. Djeca kad dobe manje od 4 plaču. Svaki dan u školi, svaki nastavni sat netko plače. To nije lagani dječji plač, to je ridanje, drhtanje cijelog tijela, hiperventiliranje do te mjere da moramo prekidati nastavu i pružati prvu psihološku pomoć zbog jedne trojke ili jedinice. U razgovoru s djetetom UVIJEK dobijemo odgovor “mama/tata će me ubiti; rekli su da se ne vraćam s ocjenom manjom od 5; ići ću u kaznu ako nemam sve točno u testu”, itd. Nekad djeca pretjeruju i sami sebi nabijaju presing, ali to se rješava RAZGOVOROM u obitelji, no toga nema jer je dijete na 4. aktivnosti u tom trenu. Ne dijele bol i probleme s prijateljima jer se ne druže, kad su svi na hobijima ili igricama doma. Sve drže u sebi, a puca ih i pubertet i uobičajene dječje teškoće. Djeca nam pucaju po šavovima, Ministarstvo ne mijenja školski sustav, tj. mijenja, ali samo na gore, mi kao profesori nemamo nikakve alate za odgoj, moramo pokunjeno šutiti i trpiti jer dolaze roditelji i prijete svime i svačime, dok im odgoj djece prolazi kroz prste misleći da ih time štite. Imamo generaciju potpuno nesposobne djece koja nemaju ni znanja, ni empatije, poštovanja, samokontrole, volje za radom i životom; psihički su jako nestabilni, puni agresije i nekontroliranih emocija.
Prijatelji, ako imate djecu pazite malo više na njih. Mobiteli su zlo. Sva djeca imaju neki oblik ADHD i nedostatak pažnje. Sve je više djece po posebnim programima u školi. Sve je više djece s pomoćnicima u nastavi. Sve ima više nasilja. Psiholozi su sve potrebniji. Djeca su svake godine sve gore. Nemojte misliti da se to događa samo drugim roditeljima. Obratite se psiholozima prije nego se nešto dogodi. U svakom slučaju ne budite neprijatelji institucija koje samo žele pomoći.
10 comments
*Novinski članak sažet u dva paragrafa s najbitnijim informacijama …*
# Marijana Puljak upozorava na nedostatak bolničkih kreveta za djecu s psihičkim teškoćama
SABORSKA zastupnica Marijana Puljak (Centar) istaknula je alarmantnu situaciju u Hrvatskoj, gdje od Dubrovnika do Zagreba ne postoji niti jedan bolnički krevet za djecu s psihičkim teškoćama. Upozorila je na potrebu hitnog osiguravanja adekvatnih kapaciteta, posebno naglašavajući važnost uspostavljanja odjela za dječju i adolescentnu psihijatriju u KBC-u Split, što bi smanjilo pritisak na zagrebačke ustanove.
Puljak je istaknula da više od 50.000 djece u Hrvatskoj ima poteškoće mentalnog zdravlja, dok je dostupno samo 37 bolničkih kreveta, svi u Zagrebu. Uz to, liste čekanja su dugačke, s čekanjem na prvi pregled kod dječjeg psihijatra do 172 dana. Upozorila je na porast psihičkih poremećaja kod djece za 300 posto i pokušaja suicida za 280 posto, što dodatno naglašava hitnost situacije.
*Ovaj sažetak je izrađen uz pomoć umjetne inteligencije i stoga može biti nepotpun ili sadržavati greške. Molimo vas da provjerite originalne izvore ili dodatno istražite temu kako biste dobili potpunu i preciznu informaciju. Autori ovog reddit bota nisu odgovorni za eventualne netočnosti u sadržaju.*
hrvatska je na prekretnici. dostigli smo maksimum koliko je moguće sa korupcijom. sad je samo pitanje hoćemo li krenuti dalje, jer imamo sve uvjete.: ili ćemo postati kvalitetna država sa funkcionalnim servisima, ili ćemo ostati korumpirana rupetina. oboje nije moguće.
I šta je dovelo do tih brojki
Izgleda da su roditelji postali jako loši…
Ajde da je netko od političara spomenuo ovaj problem, makar samo u jednoj demografskoj skupini, jer na razini opće populacije, imamo preko 500 samoubojstava svake godine.
evo kao roditelj djeteta u zagrebu, iskustvo: kad je skola smo kvartovski nastrojeni, znamo sve parkove in and out, a od cca 300tinjak djece u okolnim ulicama najviše ih bude liti vani i to eventualno tridesetak. mi smo iznimka, a ne pravilo. znamo i babe penzionerke i dicu, i tete u ducanima. druzimo se, i pokusavamo sto vise ali je tesko. ljudima se ne da, stalno ganjaju neke poslove, lakse je dati djetetu da brain rota na tiktoku i shortsima nego da puste tu dicu van pa da moraju paziti di su. cista komocija i debilizam. i to kao roditelj osudjujem na najvise. neku dicu smo zvali na igranje i dobili termin za dva miseca!? lakse ih je posli skole upisat na tisucu nekih pizdarija nego im dati jedan sport, jedan hobi a ostalo neka se IGRAJU. neee, svaki dan do osam neki k. aj ti budi dijete pa ostani normalan.
Teška je nešto bila godina svima.
Ne krivim ih, zivot za mlade je u kurcu danas. Ako si obicna, prosjecna osoba vec vidis da te ceka ili bijeg iz zemlje ili rad za mizeriju dok si okruzen prljavima. Ne znam od kud ljudima ideja da ce razgovor sa nekim sarlatanom uspjet nekom dovoljno zamazat oci da se krene veselit tuznoj realnosti.
Radim kao prof. u OŠ. Nevjerojatan je broj djece koji idu na 3-4-5 aktivnosti. Dijete nakon škole ide na šah, gimnastiku, nogomet, rukomet, itd. Kad ih upitam što najviše vole od toga, odgovore “pa ništa, ali mama i tata kažu da moram ići”. Drugim riječima, lakše je bit doma na miru dok ti dijete ide na puste aktivnosti, ne igraju se više vani, ne provode vrijeme s obitelji, a isti ti roditelji im rade presing oko ocjena. Djeca kad dobe manje od 4 plaču. Svaki dan u školi, svaki nastavni sat netko plače. To nije lagani dječji plač, to je ridanje, drhtanje cijelog tijela, hiperventiliranje do te mjere da moramo prekidati nastavu i pružati prvu psihološku pomoć zbog jedne trojke ili jedinice. U razgovoru s djetetom UVIJEK dobijemo odgovor “mama/tata će me ubiti; rekli su da se ne vraćam s ocjenom manjom od 5; ići ću u kaznu ako nemam sve točno u testu”, itd. Nekad djeca pretjeruju i sami sebi nabijaju presing, ali to se rješava RAZGOVOROM u obitelji, no toga nema jer je dijete na 4. aktivnosti u tom trenu. Ne dijele bol i probleme s prijateljima jer se ne druže, kad su svi na hobijima ili igricama doma. Sve drže u sebi, a puca ih i pubertet i uobičajene dječje teškoće. Djeca nam pucaju po šavovima, Ministarstvo ne mijenja školski sustav, tj. mijenja, ali samo na gore, mi kao profesori nemamo nikakve alate za odgoj, moramo pokunjeno šutiti i trpiti jer dolaze roditelji i prijete svime i svačime, dok im odgoj djece prolazi kroz prste misleći da ih time štite. Imamo generaciju potpuno nesposobne djece koja nemaju ni znanja, ni empatije, poštovanja, samokontrole, volje za radom i životom; psihički su jako nestabilni, puni agresije i nekontroliranih emocija.
Prijatelji, ako imate djecu pazite malo više na njih. Mobiteli su zlo. Sva djeca imaju neki oblik ADHD i nedostatak pažnje. Sve je više djece po posebnim programima u školi. Sve je više djece s pomoćnicima u nastavi. Sve ima više nasilja. Psiholozi su sve potrebniji. Djeca su svake godine sve gore. Nemojte misliti da se to događa samo drugim roditeljima. Obratite se psiholozima prije nego se nešto dogodi. U svakom slučaju ne budite neprijatelji institucija koje samo žele pomoći.
Comments are closed.