>*- Bivša supruga me kontaktirala jer nije znala što da radi. Mislila je sa sinom otići do Italije, ali ja sam rekao da dođu k meni. Čim sam saznao da može doći tu i dobiti pomoć, organizirali smo joj put.* – kaže nam Miroslav, inače gluhonijem, kao i njegova bivša supruga Ljudmila.
>
>Zbog zdravstvenih problema sa srcem i tlakom na put je krenuo s majkom, Ljudmilinom nekadašnjom svekrvom. Dočekali su ih u Beču. Kad su konačno stigli u Zagreb, prvo su išli u Crveni križ, a onda doma.
>
>*- Nije mi bilo važno kamo idemo, samo da odemo. Autobusom smo došli do jednog mjesta u Rumunjskoj. Tamo nas je primila skupina gluhonijemih ljudi. Nismo se mogli dugo zadržati kod domaćina jer su pristizali novi izbjeglice, a jedna je žena na granici i rodila, pa je trebalo napraviti mjesta za nju i bebu.* – kaže Ljudmila, kojoj je sin pomagao sa snalaženjem i prevođenjem na granici.
>
>*- Slikali su mi registraciju autobusa i poslali. U Beču sam ih napokon dočekao. Ljudmila je bila iscrpljena i oboje su bili bolesni. Kad smo stigli u Hrvatsku, doveo sam ih k sebi doma da mogu biti na toplom.* – kaže Miroslav, koji je Ljudmili pomogao naći prevoditelje i riješiti potrebne papire za smještaj i ostalu pomoć.
Ekstremno utemeljeno.
ok…
Rekao bih da je vijest što je spasio BIVŠU ženu, hehehehe. Ali svatko normalan bi to učinio. Ajde, sreća u nesreći, možda dijete upozna oca (čisto sumnjam da su se viđali i da bi se viđali da nije bilo rata).
4 comments
>*- Bivša supruga me kontaktirala jer nije znala što da radi. Mislila je sa sinom otići do Italije, ali ja sam rekao da dođu k meni. Čim sam saznao da može doći tu i dobiti pomoć, organizirali smo joj put.* – kaže nam Miroslav, inače gluhonijem, kao i njegova bivša supruga Ljudmila.
>
>Zbog zdravstvenih problema sa srcem i tlakom na put je krenuo s majkom, Ljudmilinom nekadašnjom svekrvom. Dočekali su ih u Beču. Kad su konačno stigli u Zagreb, prvo su išli u Crveni križ, a onda doma.
>
>*- Nije mi bilo važno kamo idemo, samo da odemo. Autobusom smo došli do jednog mjesta u Rumunjskoj. Tamo nas je primila skupina gluhonijemih ljudi. Nismo se mogli dugo zadržati kod domaćina jer su pristizali novi izbjeglice, a jedna je žena na granici i rodila, pa je trebalo napraviti mjesta za nju i bebu.* – kaže Ljudmila, kojoj je sin pomagao sa snalaženjem i prevođenjem na granici.
>
>*- Slikali su mi registraciju autobusa i poslali. U Beču sam ih napokon dočekao. Ljudmila je bila iscrpljena i oboje su bili bolesni. Kad smo stigli u Hrvatsku, doveo sam ih k sebi doma da mogu biti na toplom.* – kaže Miroslav, koji je Ljudmili pomogao naći prevoditelje i riješiti potrebne papire za smještaj i ostalu pomoć.
Ekstremno utemeljeno.
ok…
Rekao bih da je vijest što je spasio BIVŠU ženu, hehehehe. Ali svatko normalan bi to učinio. Ajde, sreća u nesreći, možda dijete upozna oca (čisto sumnjam da su se viđali i da bi se viđali da nije bilo rata).