
Evo kako mladi poduetnici razvijaju perspektivnu karijeru u Hrvatskoj.
Ono što me živo zanima jest je li ih sudac pustio iz pritvora u roku od sat vremena, ili su se morali patiti 2-3 sata.
by emorac

Evo kako mladi poduetnici razvijaju perspektivnu karijeru u Hrvatskoj.
Ono što me živo zanima jest je li ih sudac pustio iz pritvora u roku od sat vremena, ili su se morali patiti 2-3 sata.
by emorac
20 comments
Pocelo je. 💅
Prije mjesec dana ekipa iz Kozari boka u busu u Vukomercu krenuli skidati curu, izvukli ju iz busa i trgali odjeću sa nje, a cura se spasila bijegom u obližnju pekaru gdje je reagirao jedan kupac pa su pobjegli.
Nekoliko tjedana prije toga lokalni kompleksaši koji glume mafijaše su sa fantomkama ušli u autobus i zastrašivali solo srednjoškolce na koje bi naišli.
Klošari su se osilili do bola, policija i sudstvo ne reagiraju i doslovce vlada zakon tko jači taj tlači. Ovakvi ne nauče dok ne nalete na pogrešnu osobu i na svojoj koži ne osjete silu i agresiju.
Sve je više droge i luđaka, sve manje policije, očekujem da će ovoga biti sve više!
Da se tamo naslo 10 Indijaca i namlatilo tu balavu gamad bilo bi “tučeju našu djecuuuuu!”
naša djeca
Kako se ovakvo nešto može događati? Meni su rekli da je ovdje sigurno.
NAŠI DEČKI 🙂
Domaci doktori i inzenjeri opet napadaju? di su sad desnicarske influencerice na drustvenim mrezama da nam objasne razliku između njih i nas?
btw ja ne znam sto je bilo…
Ajde barem su naši, a ne ovi stranci. Pokazali smo da nam ne trebaju kako bi kršili zakon i provodili teror. Buduće mlade nade Hrvatske! #ponoshrvatske
vijest iz 1. mjeseca, u pitanju su cigani
Naši dečki
Grad slučaj
samo još jedan dan u gradu slučaju
Ali gdje je policija?
Pa ja njih uopće ne viđam po gradu.
Sjećam se prije 15-20 godina smo se bojali proći pored njih jer bi nas odmah zaustavili i obavili informativan razgovor. Svaki kvart je imao dežurnog bobija koji nas je maltretirao na klupicama…toga danas nema!
ciganska posla
Prije jedno pola godine moram letit za Gdansk. Nisam bio u Zagrebu od stoljeća 7., al sjećam ga se, živio sam tamo skoro dvije godine i bilo mi je lijepo. Od 2010. do 2012. godine.
Uglavnom…idem vlakom do Zagreba, imam nešto vremena, pa ću poslije vlaka popit tamo kavu i ulovit taksi za aerodrom.
Ljudi moji, kad sam ja iskoračio iz HŽ-ovog putničkog vagona i kročio na zagrebačko tlo…to je bilo kao da sam zakoračio iz civilizacije, a to je Slavonija koju smatramo vukojebinom, u najgori paralelni svemir čemera, jada i bijede koji sam ja vidio od kad sam pijan zalutao u cigansko naselje Pehlin u Rijeci.
Znači, nadrogirane stoke svuda, povraćotine, pišake, vjerojatno i ljudskog govneta svuda. Smrdi i prljavo. Đubre.
Izlazim kroz glavna vrata kolodvora i vidim čudne ljude koji baš glasno nešto pričaju pa su mi upali u pozornost. Vidim svađaju se. Reko boli me kurac, odo ja na kavu.
Sjednem na kavu, dolazi konobar. Ne zna hrvatski jezik. Gledam koji kurac, ništa mi nije jasno. Vidim jako puno pretpostavljam nepalaca, nema ni jedan taksist hrvat, pa se brinem oko toga. Hoće me znat odvest, jel znaju vozit uopće??? Nisam siguran.
Sjednem na onu terasu vani, a ovi što se svađaju se počinju baš derat i vidim bit će pizdarija. Sjeo sam točno do onog stakla i oni su sa već blizu mene. Nije mi svejedno, već razmišljam hoću se uplest, pokušat ih smirit, ali se onda baš zakuhalo.
S moje lijeve strane dolaze trojica likova, ovaj koji se svađo zakuca lika šakom u glavu, ovaj pada i onda ga njih četvero doslovno utabaju u beton. Jedno 3 metra ispred mene.
Sva četrvorica odmah bježe, sad se već skupljaju ljudi i zovu hitnu.
Sad dolazi najgori dio. Dolazi policajac prije hitne pomoći i drži ruke u džepu i lagano šetka. Ja mu vičem: Halo, …namlatili su čovjeka. Pobjegli su, nema minuta. Pokažem mu smjer u kojem su otrčali.
Gleda on mene, i krene šetkat dalje. Sad ga ja pitam: Haloooo, oćeš napravit nešto????
Pogledo me takvim blesavim izrazom i samo slegnio ramenima i reko “Ne, to je tu tako stalno” i nastavio lik dalje. Ja sam uspio samo u nevjerici sjest dole na 10 sekundi, pokupio kofere i uzeo prvi taksi od tamo.
To je moj kratki doživljaj Zagreba.
Treba neko to Margaret Thatcherirati. Idu mi fakat na kufer ta neodgojena dojenčad kaj nemaju nikakvi osjećaj pripadnosti osim u neku navijačku skupinu huligana.
Nisu naši, ali bome nisu ni naši.
Jednom če naletit na čovjeka koji če ih polomit da če u kolicima završit tako to obično i bude,onda če njihovi roditelji kmečati u novinama kako su njihova dijeca žrtve…
Grozni su kolodvori u Zagrebu postali.
Mi nijednu civilizacijsku tekovinu nismo preuzeli sa Zapada osim klošarluka na kolodvoru. Da su nam željeznice i kolodvori ko na Zapadu progutao bih taj klošarluk.
Ciganluk
Comments are closed.