Kata Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog, 23. veljače 1922. – Zagreb, 8. srpnja 2008.), majka četvorice poginulih branitelja i junakinja Domovinskog rata, bila je simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu zbog čega je dobila nadimak Majka hrabrost.

Ivo, poznatiji kao Veliki Joe, krenuo je u proboj iz Vukovara, upao u neprijateljsku zasjedu i skočio u Dunav. Mato je poginuo još na početku rata 19. rujna 1991. godine pri pokušaju zauzimanja vojarne JNA. Niko je 21. studenog 1991. zarobljen u odveden u koncentracijski logor Sremska Mitrovica gdje je zvjerski mučen. Mijo je došao u obiteljsku kuću, a susjedi Srbi ubili su ga u kukuruzištu 18. studenog iste godine.

by jozef_kplus

7 comments

  1. Nešto mi govori da ćemo još živjeti taj specifični rat još 10000 godina, ako je friška uspomena rođendan iz 1922. godine. U ratu je bilo žrtava, mnoge majke su izgubile sinove.

  2. Njezina patnja počela je još u Drugom svjetskom ratu kad su joj, za slobodu Hrvatske, strijeljani brat i tri polubrata. Oca je izgubila kad je imala 13 godina, a majku malo kasnije.

  4. Znaš li sine, tko je Šoljić Kata,

    svaka njena suza, bila je od zlata,

    svaka sijeda u njezinoj kosi

    jednu tužnu priču sobom nosi.

    Znaš li sine gdje je Posavina,

    tu je bila njena djedovina,

    tu se rodi poslije prvog rata

    od poštenog roda, od loze Hrvata.

    Imala je sine, ona četri brata,

    odnese ih vihor, drugog svjetskog rata

    i nikad ne vidi ih više,

    od tad tuga njezin život piše.

    Pobjedila bi tuga, da ponosa nije

    a ponos zlatne suze krije,

    znaš li sine da je Šoljić Kata,

    sestra i majka, ponos svih Hrvata!

    Rodila je četri sina, da otjera tugu,

    kao sunce poslije kiše, kad potjera dugu,

    ali tuga često do srca joj svrati,

    opet su nekom smetali Hrvati.

    Opet krenuše te paklene sile

    kao da dugo nisu, hrvatsku krv pile

    i podiže Kata svoja četri sina,

    pođite djeco, zove domovina!

    Pođite djeco, pomozite rodu,

    ne žalite život dati za slobodu,

    jer ovaj život živit bez slobode

    kao korito rijeke u kojem nema vode.

    I padoše oni za našu slobodu

    pokloniše život hrvatskome rodu,

    četri svoja sina za nas je dala

    pognimo glavu i recimo joj hvala!

    Pognimo glavu i recimo hvala

    sve što je imala, nama je dala,

    za nju nekad zapalimo svijeću

    u zagrljaju sinova našla je sreću.

    Našla je mir i spokoj kod Boga

    najveća majka naroda moga,

    zapamti ovo moj hrvatski rode,

    zaboraviš li nju, nisi dostojan slobode!

    Sada znaš i ti sine

    tko je bila Šoljić Kata,

    uvijek je se rado sjeti

    jer je ponos nas Hrvata!

    Velimir Raspudić

Comments are closed.