Zaboravljene duse 1858!

10 comments
  1. Shvacas li covjece mali,

    Kako krhka i ranjiva tvoja dusa biva,

    Kao plamen na svijeci tvoja dusa titnja,

    Do posljednjeg izdaha tvojeg kratkotrajnog dara,

    Na tvoj spomen ne ostade nista,

    Samo izlizani kamen i magla sjecanja.

  2. Što se uopće dogodi s zaboravljenim grobovima? Koliko mora proći prije nego grob preuzme grad i što se događa s grobom nakon? Jel se zemlja do dubine ubaci u drobilicu ili se ostavi pa nek bude šta bude?

  3. Kažu da umremo dva puta, prvi put kad zaista umremo i drugi put kad umre posljednja osoba koja nas je poznavala

  4. Moja obitelj održava grob brata moje prabake koji je umro 1912. kao trogodišnje dijete. Lijepo je vidjeti da ga se obitelj sjeti i nakon 110 godina.

  5. Moguce da grob ima status kulturnog spomenika il nesto pa ga zato ne ruše i ne prodaju parcelu.
    Općenito jako zanimljivo mi je isto kad idem svojima na grob proć kraj takvih starih gribova,ustvari spomenika. Nekako ko da si na trenutak usao u neko drugo vrijeme kraj tog groba

Leave a Reply