Serijal nastavljamo u Brodsko- posavskoj županiji, točnje mjestu cernik, gdje se ujedno nalazi i jedini dvorac u toj županiji.
—-
Utvrda i posjed Cernik spominju se 1363. godine kao vlasništvo plemića Deževića (Desseffy de Csernek et Tarkeo). Pleme Borića, Berislavića i Desislavića poteklo je iz ovog kraja, no točna lokacija njihove prve utvrde Drinovac nije poznata. Postoji pretpostavka da se nalazila u pobrđu Psunja ili na brdu Begluk, sjeverno od današnjeg dvorca. Kako je bila drvena i slabo utvrđena, nije pružala zaštitu od turske opasnosti krajem 15. stoljeća, pa su Deževići izgradili novi Drinovac u ravnici.
O drugoj utvrdi, Lehovcu (Gračanici), postoje zapisi. Kralj 1525. potvrđuje Deževićima posjed “castrum novum Lehowacz alias Vaskapa in districtum Csernek”. O Cerniku postoje brojni izvori: 1600. se spominje kao varoš opasana zidovima s nekoliko kula i teškim topovima, a 1660. opisan je kao četverokutna utvrda od tvrdog materijala. Vojno izvješće iz 1687. navodi da Cernik može odoljeti sili od 10.000 neprijatelja.
Povjesničari se slažu da je utvrda Drinovac stalno obnavljana na istom mjestu, gdje je danas barokni dvorac. Bila je nizinska utvrda (Wasserburg), s opkopima, bastionima i pokretnim mostom. Podignuta pred turska osvajanja, služila je obrani prilaza Požegi. Imala je četiri kule, debele zidove i sustav jaraka. Dodatne obrambene strukture podignute su 80-200 metara od središnje utvrde. Unutar zidina nalazila su se skladišta baruta i hrane, ali ne i civilne kuće.
Skica pronađena u Vojnom muzeju u Karlsruheu prikazuje utvrdu, no njezina točna vremenska pripadnost je sporna. Za razliku od mnogih slavonskih utvrda, Cernik Turci nisu razorili – predao se bez borbe jer su Berislavići postigli dogovor s Osmanlijama. Tijekom turske vlasti bio je sjedište zapovjednika i posade od 200 vojnika.
Od 1536. godine Cernik je baza za turske pohode prema Psunju, Moslavini i Sisku. Iz njega Ahmet-beg 1581. napada Turopolje i Vrbovec te dovodi plijen i roblje. Sandžak-beg Džafer 1591. pomaže u opsadi Siska, no pogiba 1593. nakon velikog turskog poraza. Nakon tog poraza Turci se povlače na istok, a Cernik nakratko postaje sandžakat. Međutim, česti napadi carske vojske i ustanici prisiljavaju Osmanlije na obnovu utvrde, no 1691. je konačno napuštaju i povlače se u Bosnu.
1. carski general Caprara uništava cerničku utvrdu, smatrajući je preslabom za daljnju obranu. Karlovačkim mirom 1699. prestaje njezina vojna uloga, a 1707. car je daruje Maksimilijanu Petrašu, koji ju obnavlja i doseljava Hrvate iz okolice Tuzle. Obrambeni zidovi se ruše, grade se kuće i nastaju ulice, čime Cernik poprima trgovački karakter.
Utvrdu kasnije kupuje pukovnik Marko Marković, čiji sin Stjepan 1756. pretvara bivšu utvrdu u barokni dvorac. Tijekom 18. i 19. stoljeća dvorac mijenja mnoge vlasnike, među kojima su Bomballes, Colloredo, Müller i Društvo “Helvetia”. Godine 1917. vlasnikom postaje grof Šandor Kulmer, čiji sin Aleksandar modernizira dvorac, uvodi električnu rasvjetu i uređuje park. No, nakon nacionalizacije 1946. obitelj napušta Cernik.
Usprkos brojnim rekonstrukcijama i trenutačnoj zapuštenosti, dvorac je zadržao srednjovjekovno renesansni izgled, četverokutni tlocrt s unutrašnjim dvorištem i okruglim kulama na uglovima. Nažalost, dvorac danas propada, a ako se ne poduzmu koraci za njegovu obnovu, bogata povijest Cernika mogla bi postati tek hrpa kamenja usred naselja.
6 comments
Serijal nastavljamo u Brodsko- posavskoj županiji, točnje mjestu cernik, gdje se ujedno nalazi i jedini dvorac u toj županiji.
—-
Utvrda i posjed Cernik spominju se 1363. godine kao vlasništvo plemića Deževića (Desseffy de Csernek et Tarkeo). Pleme Borića, Berislavića i Desislavića poteklo je iz ovog kraja, no točna lokacija njihove prve utvrde Drinovac nije poznata. Postoji pretpostavka da se nalazila u pobrđu Psunja ili na brdu Begluk, sjeverno od današnjeg dvorca. Kako je bila drvena i slabo utvrđena, nije pružala zaštitu od turske opasnosti krajem 15. stoljeća, pa su Deževići izgradili novi Drinovac u ravnici.
O drugoj utvrdi, Lehovcu (Gračanici), postoje zapisi. Kralj 1525. potvrđuje Deževićima posjed “castrum novum Lehowacz alias Vaskapa in districtum Csernek”. O Cerniku postoje brojni izvori: 1600. se spominje kao varoš opasana zidovima s nekoliko kula i teškim topovima, a 1660. opisan je kao četverokutna utvrda od tvrdog materijala. Vojno izvješće iz 1687. navodi da Cernik može odoljeti sili od 10.000 neprijatelja.
Povjesničari se slažu da je utvrda Drinovac stalno obnavljana na istom mjestu, gdje je danas barokni dvorac. Bila je nizinska utvrda (Wasserburg), s opkopima, bastionima i pokretnim mostom. Podignuta pred turska osvajanja, služila je obrani prilaza Požegi. Imala je četiri kule, debele zidove i sustav jaraka. Dodatne obrambene strukture podignute su 80-200 metara od središnje utvrde. Unutar zidina nalazila su se skladišta baruta i hrane, ali ne i civilne kuće.
https://preview.redd.it/lruh9ekql9se1.png?width=1000&format=png&auto=webp&s=b358a87b9d6f4e72c80c15d36990cdea9a44c2e1
Skica pronađena u Vojnom muzeju u Karlsruheu prikazuje utvrdu, no njezina točna vremenska pripadnost je sporna. Za razliku od mnogih slavonskih utvrda, Cernik Turci nisu razorili – predao se bez borbe jer su Berislavići postigli dogovor s Osmanlijama. Tijekom turske vlasti bio je sjedište zapovjednika i posade od 200 vojnika.
Od 1536. godine Cernik je baza za turske pohode prema Psunju, Moslavini i Sisku. Iz njega Ahmet-beg 1581. napada Turopolje i Vrbovec te dovodi plijen i roblje. Sandžak-beg Džafer 1591. pomaže u opsadi Siska, no pogiba 1593. nakon velikog turskog poraza. Nakon tog poraza Turci se povlače na istok, a Cernik nakratko postaje sandžakat. Međutim, česti napadi carske vojske i ustanici prisiljavaju Osmanlije na obnovu utvrde, no 1691. je konačno napuštaju i povlače se u Bosnu.
1. carski general Caprara uništava cerničku utvrdu, smatrajući je preslabom za daljnju obranu. Karlovačkim mirom 1699. prestaje njezina vojna uloga, a 1707. car je daruje Maksimilijanu Petrašu, koji ju obnavlja i doseljava Hrvate iz okolice Tuzle. Obrambeni zidovi se ruše, grade se kuće i nastaju ulice, čime Cernik poprima trgovački karakter.
Utvrdu kasnije kupuje pukovnik Marko Marković, čiji sin Stjepan 1756. pretvara bivšu utvrdu u barokni dvorac. Tijekom 18. i 19. stoljeća dvorac mijenja mnoge vlasnike, među kojima su Bomballes, Colloredo, Müller i Društvo “Helvetia”. Godine 1917. vlasnikom postaje grof Šandor Kulmer, čiji sin Aleksandar modernizira dvorac, uvodi električnu rasvjetu i uređuje park. No, nakon nacionalizacije 1946. obitelj napušta Cernik.
Usprkos brojnim rekonstrukcijama i trenutačnoj zapuštenosti, dvorac je zadržao srednjovjekovno renesansni izgled, četverokutni tlocrt s unutrašnjim dvorištem i okruglim kulama na uglovima. Nažalost, dvorac danas propada, a ako se ne poduzmu koraci za njegovu obnovu, bogata povijest Cernika mogla bi postati tek hrpa kamenja usred naselja.
[https://www.cernik.hr/povijest.html](https://www.cernik.hr/povijest.html)
[https://plusportal.hr/zivot/evo-kako-danas-izgleda-jedini-dvorac-u-zupaniji-49142](https://plusportal.hr/zivot/evo-kako-danas-izgleda-jedini-dvorac-u-zupaniji-49142)
[https://hrcak.srce.hr/file/340211](https://hrcak.srce.hr/file/340211)
Također, s obzirom da sam dosad pisao o manje poznatim dvorcima, mogao bih u idućem nastavku o nekoj malo većoj ribi
Svaki dan prolazim kraj njega i još nikako nisam bio unutra. U zadnje vrijeme bili su renesansni festivali kraj dvorca
odlican serijal postova, postao mi je jedna od drazih stvari na hredditu, samo nastavi
Ispravak netočnog navoda: ispravno ime je Bombelles. BTW, dvorac Cernik su 20. ožujka 1945. raketirali Južnoafrikanci i uništili krov. Nijemci su ga koristili kao zapovjedništvo.
https://saafww2pilots3.yolasite.com/cernik-attack-by-saaf-19-sqdn-1945.php
Samo nastavi. Jedna preporuka, možeš li na kraj/početak svog komentara zalijepiti prijašnje objave.
Comments are closed.