Crni dim…

by Markkonen

8 comments
  1. Samo što nije…Na promociji između ostalih uglednika se očekuje i dolazak Laure Kovesi.

  2. Ajmo liberali, slobodnotrzisnjaci i wanna be kapitalisti, gdje ste sada? Kada sam prije 5 godina govorio da je sve to prevara dobio sam komentare ‘ti si ljuboran’, ‘lijeni komunista nista nije postigao u zivotu’…

  3. Da mi netko ponudi da napravim veliku pečenjaru za rakiju ne bih se usudio, a Mate se usudio raditi nešto što je rijetko u svijetu. Skidam kapu zbog toga, to što je dobio, koliko i od koga nije moj problem. Ako mu ne uspije taxi tvornica neka otvori golf teren i cimer fraj, mi smo ionako zemlja za turizam, a ne za industriju.

  4. Vezano za Cvetojevića rekao je takvu glupost da mislim da je potrebno da ga kritizira izravno nešto jednako neljudski – ChatGPT o3.

    Da vidimo što kaže ČetkoÐipitejko:

    1  Što članak zapravo tvrdi

    Poduzetnik Saša Cvetojević navodi da državna potpora Rimčevu projektu robotaksija od 1,5 mlrd HRK (≈ 179,5 mil. €) nije „vaš” (tj. porezni) novac. U svojoj Facebook objavi oštro razdvaja gotovinu kojom ljudi „suvereno raspolažu” u novčaniku i na tekućem računu od novca koji je već uzet kroz poreze i sada je u rukama države ili proslijeđen EU‑u. „Novac tvoje države stoga više nije tvoj novac”, piše on.

    2  Odakle potpora zapravo dolazi

    Iako je Europska komisija samo odobrila potporu prema pravilima o državnim potporama, sam će ček ispisati hrvatska država – financirajući ga iz svog proračuna kao i svaku drugu stavku javne potrošnje. Mjera će pokriti oko 45 % prihvatljivih Rimčevih troškova.

    Hrvatski se proračun puni kroz:

    – Poreze i doprinose prikupljene u zemlji;

    – Sredstva EU‑a, jer je Hrvatska neto‑primatelj; ta se sredstva pune ponajprije iz poreza drugih država članica preko GNI‑a i PDV‑a;

    – Zaduživanje, čije kamate i otplata padaju na buduće porezne obveznike;

    – Manje stavke poput dobiti državnih poduzeća.

    Koji god kanal bio u pitanju, ekonomski teret na kraju snose građani: plaćaju ili danas (porez), sutra (servis duga) ili kroz smanjenu kupovnu moć ako stvaranje novca potakne inflaciju.

    3  Pravna vlasnost ≠ ekonomski ulog

    Cvetojević je u strogo pravnom smislu u pravu: kad platite porez, više nemate privatno vlasničko pravo nad tom kunom ili eurom. No literatura o javnim financijama porez tretira kao obvezan transfer koji građanima daje kolektivni ulog u načinu trošenja sredstava. OECD, državni revizori i nevladine udruge rutinski govore o zaštiti „poreznog novca” upravo zato da naglase demokratsku odgovornost.

    4  EU‑perspektiva ne prekida vezu s poreznim obveznicima

    Čest je prigovor da je riječ o „bruxelleskom novcu”. No EU nema čarobno stablo novca: većina njegova proračuna dolazi kroz GNI‑ključeve, carine i dio nacionalnog PDV‑a – opet iz resursa prikupljenih od kućanstava i poduzeća. Čak se i dug za Mehanizam za oporavak i otpornost mora servisirati budućim „vlastitim prihodima”, koje Komisija predlaže prikupiti novim EU‑porezima.

    5  (Djelomična) obrana: semantika moderne monetarne teorije

    Neki ekonomisti, osobito u MMT‑u, inzistiraju da „ne postoji porezni novac” za državu koja izdaje vlastitu valutu jer potrošnja dolazi prva, a porezi uglavnom povlače likvidnost. Taj argument vrijedi za SAD ili Ujedinjeno Kraljevstvo. Hrvatska je međutim 1. siječnja 2023. uvela euro i više nije suvereni izdavatelj valute. Njen je fiskalni prostor stoga ograničen prihodima, uvjetima zaduživanja i fiskalnim pravilima EU‑a – pa je veza s poreznim obveznikom znatno čvršća.

    6  Trošak prilike i demokratska odgovornost

    Čak i ako građani ne mogu pojedinačno preusmjeriti potporu drugamo, oni snose njezin trošak prilike: istih 1,5 mlrd HRK moglo je asfaltirati ceste, financirati bolnice ili smanjiti PDV. U predstavničkoj demokraciji porezni obveznici stoga zadržavaju pravo – i možda dužnost – propitivati isplativost takve korporativne pomoći.

    7  Presuda

    Cvetojevićev je iskaz semantički obranjiv, ali ekonomski zavarava. Istina je da gotovina više ne stoji na privatnim bankovnim računima, ali je ipak potekla od poreznih obveznika (hrvatskih ili drugih EU‑građana) te im nameće troškove i rizike koje moraju konačno podnijeti. Reći da to „nije vaš novac” zamagljuje lanac odgovornosti koji opravdava parlamentarni nadzor, zahtjeve za revizijom i javnu raspravu o potporama ovakvih razmjera. Ukratko: vlada možda drži blagajnu, ali građanstvo i dalje posjeduje posljedice.

  5. Iz Rimčeve tvornice izlaze samo sendviči da nahrane njegove sljedbenike.

Comments are closed.