OBALA NAKON POTRESA Dalmatinci užarili slušalice, iz Županijskog centra 112 nam opisuju navalu: ‘Bilo ih je toliko da se trećina prelila u Zagreb, zvali su od Zadra do Dubrovnika…‘
OBALA NAKON POTRESA Dalmatinci užarili slušalice, iz Županijskog centra 112 nam opisuju navalu: ‘Bilo ih je toliko da se trećina prelila u Zagreb, zvali su od Zadra do Dubrovnika…‘
9 comments
Zašto ljudi stvaraju dodatnu paniku?Valjda zovu 112 da ih obavjeste da je bio potres.Smiješno.
Ne kuzim zasto su zvali 112, zasto su ljudi tak glupi
U školi se učilo da se čak ako nađeš bombe, mine i zvončiće zoveš 985 (a za općenite informacije mislim 981 i 988, ako se dobro sjećam), a ovi geniji ne daju umirućima da dođu do hitne pomoći da bi obavijestili da im se guzica zatresla?
Uredba: općenite informacije su danas na 18981, pa tamo možete zvati i pitati zašto vam je zazveckao tanjur umjesto da onemogućujete hitne službe u normalnom radu.
Koja je tocno poanta tih poziva? Šyo kazu operateru? Što ocekuju?
Svega se bojimo. Psihotični smo.
Ovakve pozive kad ljudi zovu da bi “provjerili” je li bio potres treba novcano kaznjavati. Dan danas vecina ljudi ima mobitel i internet u 30 sekundi mogu pogledat je li bio potres ili ne… to sto oni zovu 112 i sl. brojeve samo onemogućuje nekome kome je stvarno potrebna pomoć da pristupi operateru.
Vidim da mnogi retorički ili ozbiljno, s čuđenjem, pitaju koja je smisao zivkanja hitnih službi uslijed ovakvih potresa, iako pozivatelj sam nije u hitnoj situaciji i ne treba mu pomoć.
Moja pretpostavka je ovdje da zovu hitne službe upravo zato što traže pomoć na neki način, ali ne u konkretnom smislu, i misle kako im hitne službe mogu pomoći. Radije, riječ je o psihološkoj pomoći, o emocionalnoj utjehi, kao i o svojevrsnom prebacivanju odgovornosti za stresnu i potencijalnu opasnu situaciju na one koje smatraju kompetentnim za suočavanje s tom situacijom.
Ne opravdavam ovdje bezglavu paniku i nepotrebno opterećivanje hitnih službi, već želim istaknuti kako se radi o razumljivoj dinamici ljudske psihe na koju nitko od nas nije imun. Nekima je potres okidač za takav stres i tjeskoban osjećaj bespomoćnosti, a drugima opet nešto treće npr. epidemija, rat itd.
Ne treba ni podcijeniti utjecaj masovne histerije izazvane kondicioniranjem kroz medije i društvene mreže. Opet, ne okrivljavam ovdje medije nego velim da mediji pojačavaju stres i nesigurnost koje ljudi ionako osjećaju, pa nešto što bi inače ostao lokalizirani fenomen postane masovna pojava.
Ono o čemu bi se pak trebala posvesti ozbiljna javna rasprava jest centralizacija i profesionalizacija hitnih službi. Funkcionalno društvo bi trebalo imati i lokalne organizacije za odgovoriti na prirodne katastrofe i općenito nepogode svake vrste, a ne naviknuti ljude da za svaki problem zovu hitne službe. Nalazim ironičnim da u ovo naše doba kada svatko u sebe ima smartphone i neposredni pristup internetu opada interes kako pojedinaca, tako i na razini države, da se organiziraju lokalne udruge nalik DVD-ima za ovakve situacije.
Želim biti jasan, ne zagovaram ovdje neki eksces, ali ne vidim zašto npr. na razini županije ne bi mogla postojati neka aplikacija koja bi odmah, eto u slučaju potresa, poslala ljudima upozorenje o potresu, upute što činiti u slučaju potresa, molbu da ne zovu hitne službe ako nisu ozlijeđeni i ako im život nije ugrožen, adresu lokacije za okupljanje dobrovoljaca, kontakt broj za prijavu štete itd. itd. Ako ništa drugo, takva inicijativa bi pokazala da netko ima pregled nad situacijom što bi smirilo mnoge i spriječilo neosnovanu paniku.
Da mi je vidit transkript jednog od tih razgovora.
Glupan: “Alo jebate! Šta je ovo bilo, jel ovo potres u pičku materinu?”
112: “Jeste gospodine, bio je potres, imate li kakvu hitnu situaciju?”
Glupan: “Jeba sebe što se ositia, mi istrčali van, gledan koji kurac se dogodije. Govorin ja An’ci opet srbi napali hahaha boktejeba.”
112: “Bok, gospodine”
Glupan: “Aj živije mi”
112: 😑
Pa što se čudite. Ljudi zovu jel je samo potres ili sudnji dan… ono nuklearni rat, rakete sudnji dan i svašta se čita ovih dana