Budući da do posla prolazim pored dvije osnovne i jedne srednje škole…svi roditelji svu djecu.
Svaki dan prolazim i učenici koji fino s torbom na leđima pješke idu su debela manjina. Doslovno ih ima 10-ak. Prometni kaos ispred škola je nevjerojatan, doslovno kolone u periodu 7.40-8.10
kako koja škola. u blizini mene su dvije škole u koje idu lokalna djeca. stalno ih viđam kako idu pješke.
Od ulaza u zgradu do ulaza u skolu imam 50 metara. Pa, logicno, odem s djetetom do mog novog bemvea, pa odvezem 70 metara, parkiram ga na sva 4 na nogostupu (nekad i na pješačkom, naravno) i dijete istrci van u skolu
Danas će mnogi radije poslati dijete u školu na drugu stranu grada, ali da im je usput autom do posla nego 100m od kuće, ali im nije usput autom.
Svi. Sramota je hodati. Što će zli jezici reć?
Niabolje mi je kad vidim da klinci sa taxiem dolaze u skolu
Evo kao netko tko je radio u skolama u manjm mjestima i selima, djeca idu javnim prijevozom. Skoro pa svi. Nemaju izbora.
To + prehrana u pekari, pa se svi čude zašto su klinci pretili.
Krenuo sam u školu u osamdesetima. Ako su nekog starci dovodili u školu zajebavali bismo ga da je retardiran, da treba u specijalnu školu za specijalnu decu. Nikom nije to padalo na pamet. Mislim da bih histerizirao da su moji to samo spomenuli, a kamoli pokušali. Od petog sam išao tramvajem u školu, nisam bio jedini, uvijek i isključivo sam. Kasnije sam se sa starcima znao povesti u srednju ponekad, ako sam imao nešto rano ujutro, a oni kretali na posao kad mi je pasalo. Bilo usput. Ovo danas s dovoženjem autom i dovođenjem za ruku klinaca u školu je proizvodnja debila.
Na selu oko 90% slucajeva. U gradovima vjerujem da ih vise ide pjeske + dio busem, ali opet vjerujem da i tamo barem pola ide s roditeljima
U prevelikoj mjeri. Zivim pored osnovne skole u kvartu i odredeni roditelji voze djecu doslovno 200m od parkinga do ulaza u skolu. Svakodnevno naprave zastoj u ulici, ujutro i popodne/navecer kad dolaze po njih.
Mene je stari prvi dan vozio u skolu u prvom razredu, da mi pokaze put. Drugi dan me pratio autom da vidi hocu li znat doc sam. I vise nikad me u skolu nije odveo, par puta mozda u 12 godina skolovanja.
U litrama.
Meni je fascinantno ova voznja djece u skolu. Mozda cak i shvacam ono, zivis van grada, treba ti bus do skole, pa te roditelji odbace jer je brze i jednostavnije.
Ali u Zagrebu? Em su osnovne skole blizu u kvartu (moja je bila “daleko” od kuce, cijeli kilometar), em imas plocnike svugdje.
Ko klinci u posljeratnim 90ima bi se nasli na zadanim mjestima u zadano vrijeme pa bi isli u skolu zajedno. Kod onih kontejnera pola sata prije skole, pa onda bi pokupili jos par na uglu petnaest minuta prije skole, pa bi onda pokupili jos jednog na sljedecem uglu, i tak nas je islo oko desetak iz razreda. Isto tak doma, samo u obrnutom smjeru…
Bit će dijabetis abecede uskoro kao u priči.
Mene su starci možda sveukupno 20-ak puta vozili u školu kroz cijelu osnovnu i srednju školu, i to najčešće kad nisam imala busa ili bih morala doći prerano s busom i onda čekati skoro sat, sat i pol. Sad vozim pa idem s autom do zapada grada i onda dalje s busom i tramvajem.
Išao sam u školu 12 godina pješke dva kilometra u jednom smjeru, nije mi nikad bio problem. Nismo imali para, ni automobila… da su sjekire padale ja sam pješke išel. 90% djece u razredu je išlo autom a neki su bili bliže nego ja.
Sramotno odgajanje djece koja su nesposobna samostalno preći cestu, a kamoli da su sposobna za išta drugo.
Imao susjede, kcer negdje ’99 godiste. Vozili je u osnovnu i srednju. Daljina do kilometra.
Ja sam svog (prošlogodišnjeg) prvašića vozio iz škole sve dok ga nije prošao strah da će promašiti autobusnu stanici, ili sjesti na krivi bus ili nešto slično. Sad više nejdem po njega.
Ali, u potpunosti razumijem roditelje sa slike. Meni nije uopće stvar količine prometa (kojeg nema malo) nego:
1. Apsolutno nepoštivanje prometnih propisa od strane sudionika prometa, primarno mislim automobila. Voze se kud hod hoće, kojom god brzinom hoće, kad god hoće.
2. Nedostatak adekvatne prometne infrastrukture. Često uopće nema nogostupa, grade se ceste bez plana za nogostup, a još i gore, često prijelazi nisu označeni ni zebrom, a kamoli nekakvim ležećim policajcem, svjetlom ili semaforom.
3. Općenita nekultura stoke što troši kisik i naziva se ljudima. Doživio sam da čovjek čisti dvorište od snijega i baca snijeg na trotoar, tako da moraš sići na kolnik da ga zaobiđeš. Na pitanje zašto to radi “brže se otopi na asfaltu”. Govoriti o nekakvoj kulturi parkiranja uopće nema smisla.
4. Nemoć i bezvoljnost policije da išta poduzme. Kako je moguće da mi se često događa da me ljudi prestižu ispred vrtića (ograničenje 30) preko pune trake sa 80 na sat? Kako je moguće da se ljudi svakodnevno voze jednosmjernom u krivom smjeru? Primjera, svakodnevnih, koliko hoćeš.
Onda ima jedan frend mog prvašića koji bi, da ide busom, morao na povratku kući prvo preći županijsku, relativno prometnu, cestu bez zebre te nakon toga pješačiti jedno kilometar do doma bez pločnika. Nema meni baš puno tu upitnika zašto ga roditelji voze u školu i iz škole
Kad su mi klinci išli u školu kilometar i nešto dalje, išli su pješice. U mom djelu grada / predgrađa je to i normalno. Osim kad je kiša ili nešto.
Sad kad idu 7-8 km dalje, vozim.
Roditelji prave imbecile od malih nogu.
Razumijem za prvi razred osnovne škole, ali redovno vidim kako kod srednjih škola iskrcavaju djecu od 16+ godina – i to obavezno jedan klinac po autu, ajde da ih barem fura 2-3… I tako zna stajati po 6-7 automobila sa sva 4 kraj svakakvih škola.
Kad se sjetim onih dobrih starih kako su naši išli u školu uzbrdo u oba smjera, tako će našu generaciju gledati ova djeca kad im budemo govorili kako smo mi znali ići pješke 500m od tramvajske stanice do škole – i to po kiši i snijegu!
Ako čitaš ovo i voziš djecu u školu – prestani. Radiš problem sebi, meni i na kraju toj djeci jer će biti nesposobni kad odrastu. Naravno, ne govorim za ljude koji nemaju izbora, govorim za ove degenerike koji žive u gradu gdje ima i busa i tramvaja i svejedno ih navažaju.
Mi imamo 15-20 pješke, ne idu ni busom, jer… virusi i prehlade.
isao sam u srednju 2019, nitko nije bio vožen u skolu u mom razredu, valjda su se vremena promijenila?
Meni je ludo kada vidim kolimo srednjoškolaca dolazi taksijem u školu
U Dubravi gledam kako mama vozi djecu u i iz škole udaljene 600 metara. Imaju samo jedno vrlo neprometno raskrižje za preći
Čak bi i mogla razumjet to navažanje djece do škole, ali mi je veći problem to što se većina njih stane na nogostup, pod sva 4 nasred ceste i to sve drito ispred škole, neki bi i ušli u dvorište škole najrađe, a u većini slučajeva parkinga ima par metara dalje. Očito je problem da djetešce i tih par metara prošeće.
Ovisi o kvartu, ja sam u Sopotu koji je planski gradjen, ic do skole (osnovna, tri srednje) je sigurno jer nema prometnih cesta u kvartu pa vecina roditelja ne vozi. Do 1. Gimnazije i ugostiteljske u Utrinama ima pothodnik a tramvaj i bus staju prakticki odmah pored oba kvarta i vecinom tamo isto dolaze pjeske. U centru ili novogradnji di su skole opkoljene ogromnim prometnicama ili daleko (drugi kvart oli puno avenija za male klince) razumijem roditelje. Doduse ja tamo ne bi nikad zivjela 😅 meni su ti Jugoslavenski kvartovi apsolutni top, bas se mislilo na ljude.
Živim 20 metara od osnovne i uvijek je krcato auta ispred (kad pocinje i zavrsava skola), tako da mislim da ih puno vozi. Ne znam jel to zato šta mlade obitelji kupuju stanove po periferiji gdje još nisu izgrađene škole ili jer radimo debile od djece.
Al mi nije jasno, koja je to generacija roditelja, iz 80-ih, 90-ih? Pa bar smo mi svi bili poprilicno samostalni ko klinci. Ja se ne sjecam nikoga kroz cijelu osnovnu i srednju skolu da su ga roditelji vozili u skolu.
Ne znam koliko od vas tu ima djecu, ali na primjer ja imam. Upravo je krenulo u šesti razred. Škola nije puštala djecu da idu sami kući pa čak ni u zgradu pokraj škole dok djeca nisu napunila 9 godina ili krenu u 4. razred. Moje dijete je napunilo 9 godina u trećem razredu, no učiteljica je zahtjevala da jedno dijete ne smije puštati samo jer bi neki drugi roditelj mogao praviti probleme i prijaviti nas za napuštanje djeteta. Inzistirala sam da ide sama jer živimo 700 metara od škole. Morala sam ispuniti obrazac da potvrđujem da dozvoljavam da dijete od 9 godina ide samo kući. Prvih tjedan dana sam išla za njom da vidim da li je sve u redu (dijete nije znalo, jer sam iz zgrade izlazila taman toliko kasnije da stignem do nje ako se nešto dogodi), nakon toga sam prestala ići. No prvi dan kad je samo došlo iz škole, na vrata stana mi se nacrtala susjeda koja živi kat ispod i sjela na zvono da ona provjeri je li dijete samo. Što se tiče vožnje, tu i tamo je suprug znao povesti dijete ako je u isto vrijeme išao na posao, ili pokupiti iz škole ako je išao sa posla. Nakon što je krenulo samo, jedino se išlo automobilom ako su vani padale sjekire ili su iz škole zvali da djetetu nije bilo dobro.
Tako da uzmete u obzir da ima škola koje ne puštaju djecu kućama ako roditelj nije prisutan. Ima škola koje zatjevaju da roditelj učitelju preda dijete. A imate i zakon koji nalaže da dijete ne smije biti samo doma prije nego što napuni 12 godina. Znam zvuči glupo, mi smo odrastali u vrijeme ključića oko vrata. No sad nažalost imate takve zakone i susjede koji jedva čekaju da vas prijave jer nemaju što pametnije raditi u životu, pa onda ima dosta roditelja koji strpaju dijete u auto, odvezu se tih 200 m do škole, ostave dijete i produže na posao ili gdje već moraju biti prije nego opet moraju doći u školu po njih. Normalno, govorim o mlađoj djeci, ovima do 12 godina.
ZG. Mlađi idu u OŠ pješke, u suprotnim smjenama su pa ne mogu zajedno i da žele. Treba im 5 minuta. Najstarije djetešce ide busom i tramom ili vlakom i tramom do gimnazije. Ima oko 1 sat putovanja jer je loše prometno povezana s našim dijelom grada. Ide autom kad nosi neki projekt u školu ili je vani nevrijeme, no to je možda 5-6 puta godišnje. Autom nam treba maksimalno 30 minuta.
32 comments
Budući da do posla prolazim pored dvije osnovne i jedne srednje škole…svi roditelji svu djecu.
Svaki dan prolazim i učenici koji fino s torbom na leđima pješke idu su debela manjina. Doslovno ih ima 10-ak. Prometni kaos ispred škola je nevjerojatan, doslovno kolone u periodu 7.40-8.10
kako koja škola. u blizini mene su dvije škole u koje idu lokalna djeca. stalno ih viđam kako idu pješke.
Od ulaza u zgradu do ulaza u skolu imam 50 metara. Pa, logicno, odem s djetetom do mog novog bemvea, pa odvezem 70 metara, parkiram ga na sva 4 na nogostupu (nekad i na pješačkom, naravno) i dijete istrci van u skolu
Danas će mnogi radije poslati dijete u školu na drugu stranu grada, ali da im je usput autom do posla nego 100m od kuće, ali im nije usput autom.
Svi. Sramota je hodati. Što će zli jezici reć?
Niabolje mi je kad vidim da klinci sa taxiem dolaze u skolu
Evo kao netko tko je radio u skolama u manjm mjestima i selima, djeca idu javnim prijevozom. Skoro pa svi. Nemaju izbora.
To + prehrana u pekari, pa se svi čude zašto su klinci pretili.
Krenuo sam u školu u osamdesetima. Ako su nekog starci dovodili u školu zajebavali bismo ga da je retardiran, da treba u specijalnu školu za specijalnu decu. Nikom nije to padalo na pamet. Mislim da bih histerizirao da su moji to samo spomenuli, a kamoli pokušali. Od petog sam išao tramvajem u školu, nisam bio jedini, uvijek i isključivo sam. Kasnije sam se sa starcima znao povesti u srednju ponekad, ako sam imao nešto rano ujutro, a oni kretali na posao kad mi je pasalo. Bilo usput. Ovo danas s dovoženjem autom i dovođenjem za ruku klinaca u školu je proizvodnja debila.
Na selu oko 90% slucajeva. U gradovima vjerujem da ih vise ide pjeske + dio busem, ali opet vjerujem da i tamo barem pola ide s roditeljima
U prevelikoj mjeri. Zivim pored osnovne skole u kvartu i odredeni roditelji voze djecu doslovno 200m od parkinga do ulaza u skolu. Svakodnevno naprave zastoj u ulici, ujutro i popodne/navecer kad dolaze po njih.
Mene je stari prvi dan vozio u skolu u prvom razredu, da mi pokaze put. Drugi dan me pratio autom da vidi hocu li znat doc sam. I vise nikad me u skolu nije odveo, par puta mozda u 12 godina skolovanja.
U litrama.
Meni je fascinantno ova voznja djece u skolu. Mozda cak i shvacam ono, zivis van grada, treba ti bus do skole, pa te roditelji odbace jer je brze i jednostavnije.
Ali u Zagrebu? Em su osnovne skole blizu u kvartu (moja je bila “daleko” od kuce, cijeli kilometar), em imas plocnike svugdje.
Ko klinci u posljeratnim 90ima bi se nasli na zadanim mjestima u zadano vrijeme pa bi isli u skolu zajedno. Kod onih kontejnera pola sata prije skole, pa onda bi pokupili jos par na uglu petnaest minuta prije skole, pa bi onda pokupili jos jednog na sljedecem uglu, i tak nas je islo oko desetak iz razreda. Isto tak doma, samo u obrnutom smjeru…
Bit će dijabetis abecede uskoro kao u priči.
Mene su starci možda sveukupno 20-ak puta vozili u školu kroz cijelu osnovnu i srednju školu, i to najčešće kad nisam imala busa ili bih morala doći prerano s busom i onda čekati skoro sat, sat i pol. Sad vozim pa idem s autom do zapada grada i onda dalje s busom i tramvajem.
Išao sam u školu 12 godina pješke dva kilometra u jednom smjeru, nije mi nikad bio problem. Nismo imali para, ni automobila… da su sjekire padale ja sam pješke išel. 90% djece u razredu je išlo autom a neki su bili bliže nego ja.
Sramotno odgajanje djece koja su nesposobna samostalno preći cestu, a kamoli da su sposobna za išta drugo.
Imao susjede, kcer negdje ’99 godiste. Vozili je u osnovnu i srednju. Daljina do kilometra.
Ja sam svog (prošlogodišnjeg) prvašića vozio iz škole sve dok ga nije prošao strah da će promašiti autobusnu stanici, ili sjesti na krivi bus ili nešto slično. Sad više nejdem po njega.
Ali, u potpunosti razumijem roditelje sa slike. Meni nije uopće stvar količine prometa (kojeg nema malo) nego:
1. Apsolutno nepoštivanje prometnih propisa od strane sudionika prometa, primarno mislim automobila. Voze se kud hod hoće, kojom god brzinom hoće, kad god hoće.
2. Nedostatak adekvatne prometne infrastrukture. Često uopće nema nogostupa, grade se ceste bez plana za nogostup, a još i gore, često prijelazi nisu označeni ni zebrom, a kamoli nekakvim ležećim policajcem, svjetlom ili semaforom.
3. Općenita nekultura stoke što troši kisik i naziva se ljudima. Doživio sam da čovjek čisti dvorište od snijega i baca snijeg na trotoar, tako da moraš sići na kolnik da ga zaobiđeš. Na pitanje zašto to radi “brže se otopi na asfaltu”. Govoriti o nekakvoj kulturi parkiranja uopće nema smisla.
4. Nemoć i bezvoljnost policije da išta poduzme. Kako je moguće da mi se često događa da me ljudi prestižu ispred vrtića (ograničenje 30) preko pune trake sa 80 na sat? Kako je moguće da se ljudi svakodnevno voze jednosmjernom u krivom smjeru? Primjera, svakodnevnih, koliko hoćeš.
Onda ima jedan frend mog prvašića koji bi, da ide busom, morao na povratku kući prvo preći županijsku, relativno prometnu, cestu bez zebre te nakon toga pješačiti jedno kilometar do doma bez pločnika. Nema meni baš puno tu upitnika zašto ga roditelji voze u školu i iz škole
Kad su mi klinci išli u školu kilometar i nešto dalje, išli su pješice. U mom djelu grada / predgrađa je to i normalno. Osim kad je kiša ili nešto.
Sad kad idu 7-8 km dalje, vozim.
Roditelji prave imbecile od malih nogu.
Razumijem za prvi razred osnovne škole, ali redovno vidim kako kod srednjih škola iskrcavaju djecu od 16+ godina – i to obavezno jedan klinac po autu, ajde da ih barem fura 2-3… I tako zna stajati po 6-7 automobila sa sva 4 kraj svakakvih škola.
Kad se sjetim onih dobrih starih kako su naši išli u školu uzbrdo u oba smjera, tako će našu generaciju gledati ova djeca kad im budemo govorili kako smo mi znali ići pješke 500m od tramvajske stanice do škole – i to po kiši i snijegu!
Ako čitaš ovo i voziš djecu u školu – prestani. Radiš problem sebi, meni i na kraju toj djeci jer će biti nesposobni kad odrastu. Naravno, ne govorim za ljude koji nemaju izbora, govorim za ove degenerike koji žive u gradu gdje ima i busa i tramvaja i svejedno ih navažaju.
Mi imamo 15-20 pješke, ne idu ni busom, jer… virusi i prehlade.
isao sam u srednju 2019, nitko nije bio vožen u skolu u mom razredu, valjda su se vremena promijenila?
Meni je ludo kada vidim kolimo srednjoškolaca dolazi taksijem u školu
U Dubravi gledam kako mama vozi djecu u i iz škole udaljene 600 metara. Imaju samo jedno vrlo neprometno raskrižje za preći
Čak bi i mogla razumjet to navažanje djece do škole, ali mi je veći problem to što se većina njih stane na nogostup, pod sva 4 nasred ceste i to sve drito ispred škole, neki bi i ušli u dvorište škole najrađe, a u većini slučajeva parkinga ima par metara dalje. Očito je problem da djetešce i tih par metara prošeće.
Ovisi o kvartu, ja sam u Sopotu koji je planski gradjen, ic do skole (osnovna, tri srednje) je sigurno jer nema prometnih cesta u kvartu pa vecina roditelja ne vozi. Do 1. Gimnazije i ugostiteljske u Utrinama ima pothodnik a tramvaj i bus staju prakticki odmah pored oba kvarta i vecinom tamo isto dolaze pjeske. U centru ili novogradnji di su skole opkoljene ogromnim prometnicama ili daleko (drugi kvart oli puno avenija za male klince) razumijem roditelje. Doduse ja tamo ne bi nikad zivjela 😅 meni su ti Jugoslavenski kvartovi apsolutni top, bas se mislilo na ljude.
Živim 20 metara od osnovne i uvijek je krcato auta ispred (kad pocinje i zavrsava skola), tako da mislim da ih puno vozi. Ne znam jel to zato šta mlade obitelji kupuju stanove po periferiji gdje još nisu izgrađene škole ili jer radimo debile od djece.
Al mi nije jasno, koja je to generacija roditelja, iz 80-ih, 90-ih? Pa bar smo mi svi bili poprilicno samostalni ko klinci. Ja se ne sjecam nikoga kroz cijelu osnovnu i srednju skolu da su ga roditelji vozili u skolu.
Ne znam koliko od vas tu ima djecu, ali na primjer ja imam. Upravo je krenulo u šesti razred. Škola nije puštala djecu da idu sami kući pa čak ni u zgradu pokraj škole dok djeca nisu napunila 9 godina ili krenu u 4. razred. Moje dijete je napunilo 9 godina u trećem razredu, no učiteljica je zahtjevala da jedno dijete ne smije puštati samo jer bi neki drugi roditelj mogao praviti probleme i prijaviti nas za napuštanje djeteta. Inzistirala sam da ide sama jer živimo 700 metara od škole. Morala sam ispuniti obrazac da potvrđujem da dozvoljavam da dijete od 9 godina ide samo kući. Prvih tjedan dana sam išla za njom da vidim da li je sve u redu (dijete nije znalo, jer sam iz zgrade izlazila taman toliko kasnije da stignem do nje ako se nešto dogodi), nakon toga sam prestala ići. No prvi dan kad je samo došlo iz škole, na vrata stana mi se nacrtala susjeda koja živi kat ispod i sjela na zvono da ona provjeri je li dijete samo. Što se tiče vožnje, tu i tamo je suprug znao povesti dijete ako je u isto vrijeme išao na posao, ili pokupiti iz škole ako je išao sa posla. Nakon što je krenulo samo, jedino se išlo automobilom ako su vani padale sjekire ili su iz škole zvali da djetetu nije bilo dobro.
Tako da uzmete u obzir da ima škola koje ne puštaju djecu kućama ako roditelj nije prisutan. Ima škola koje zatjevaju da roditelj učitelju preda dijete. A imate i zakon koji nalaže da dijete ne smije biti samo doma prije nego što napuni 12 godina. Znam zvuči glupo, mi smo odrastali u vrijeme ključića oko vrata. No sad nažalost imate takve zakone i susjede koji jedva čekaju da vas prijave jer nemaju što pametnije raditi u životu, pa onda ima dosta roditelja koji strpaju dijete u auto, odvezu se tih 200 m do škole, ostave dijete i produže na posao ili gdje već moraju biti prije nego opet moraju doći u školu po njih. Normalno, govorim o mlađoj djeci, ovima do 12 godina.
ZG. Mlađi idu u OŠ pješke, u suprotnim smjenama su pa ne mogu zajedno i da žele. Treba im 5 minuta. Najstarije djetešce ide busom i tramom ili vlakom i tramom do gimnazije. Ima oko 1 sat putovanja jer je loše prometno povezana s našim dijelom grada. Ide autom kad nosi neki projekt u školu ili je vani nevrijeme, no to je možda 5-6 puta godišnje. Autom nam treba maksimalno 30 minuta.
Comments are closed.