You only live once YOLO!!!



by Author_of_life

15 comments
  1. Svaki put kad prođem nasipom, vidim gore na mostu nekog. Kužim, adrenalin, ovo ono, ali jedan krivi korak i onda su dvije opcije: završiš na pruzi ili u Savi.

  2. Ovo je u Sydney-u atrakcija koja se placa 100$ (s vodicem, pojasom, osiguranjem itd).

  3. Kao i svaki ekstremni sport, dovoljna je jedna mala greska da te zezne za cijeli zivot. To i stvara adrenalin..

  4. Teže je kad silaziš. Kladim se da se mnogi iznenade.

    Meni nije jasno kako uspiju te grafite iscrtati. Mislim, zar ekipa nosi planinarsku opremu da se prebaci preko ruba?

  5. Kao jedan od tih koji su preko nekoliko puta bili gore.

    Trebaš bit nesposobni retard da padneš.

    Nas je na stotine išlo gore, radili smo stoj na rukama, backflip, side flip i front flip na vrhu, skakali okolo i sve.

    I iskreno nakon 16 godina bavljenja eksremnim sportovima hendriks je mjesto koje je vanilla, kamilica i jednostavno LAGANO za popet i spustit.

    Umara me to da ekipa drami da “ajme ne past ću” – naporan dio je slušat nesposobne i preplašene ljude kako plaču jer ti radiš ono što uživaš a oni se boje svoje sjene.

    Čitav život slušam konstatntno podcijenjivanje i to je također ekstremno naporno, i kad dokažem da je lagano a onda bude “a dobro sad ti je uspjelo”

    Pa nakon 50 ponavljanja kad mi već bude dosadno onda bude “pa to je jer si ti to već 50 puta napravio.”.

    Prestao sam se penjat gore jer mi je postalo dosadno, doslovno, prešao sam na padobranstvo, snowboard, downhill bicikle i sad putujem svijetom i uživam u slušanju “to ti je sad prošlo idući put ćeš poginut”

    Da bar idući put poginem onda neću trebat slušat preseravanja nesposobnih ljudi.

    Svakim danom mi je sve jasnije zašto na pakiranjima za mikrovalnu piše da se unutra ne stavljaju djeca.

    Btw imam 32g i uživam u životu, zarađujem jako dobro, živim u svojoj kući(kupljenoj) i imam sve što mi treba i što želim.

Comments are closed.