Dakle, cure se u prosjeku udaju oko 30-te i onda se usele mužu, koji je još uvijek s roditeljima. I treba otprilike 5 godina da žena izagitira muža svog na selidbu od mamice. Vjerojatno što nakon 5 godina imaju negdje dvoje djece koja polako postaju prevelika da spavaju u istoj sobi s roditeljima.
Uvik mi je smišno kako se ova statistika i ona statistika o vlasništvu nad nekretninama konstantno religiozno ponobjavljuju (ponovno objavljuju ilitiga “repostaju”, maloprije smislia, neka pati koga smeta), bar dva puta misečno.
I onda bi vječna prigovarala hreddita da mi prednjačimo i po postotku vlasništva nekretnina i po ranijoj dobi odseljavanja…. Pa kako? Obrnuto su proporcijalne. Ako ti se ljudi od 18 godina iseljavaju onda sigurno neće kupovat kuće nego će ić živit u nekog iznajmljivaća. Zato Danska i Švedska nemaju 90+ % vlasništva nekretnina nego 60-ak. O Švicarskoj netriba ni pričat.
Inače ja bi puno radije živija u stanu ispod matere i ćaće u obiteljskoj kući nego dava 40-50% plaće nekon masivnom privatnom iznajmljivaću ili, nedaj bože, državi.
Trebalo bi napomenuti da je dosta razlika tu kulturoloških.
Npr. Šveđani ne idu od 18 od kuće jer su napredni ili bogati, idu jer je praksa da em roditelji žele da djeca brzo krenu živjeti sama, em djeca obično radi odgoja imaju želju za samostalnim životom. Uz to, legalno roditelji su dužni uzdržavati djecu (samo) do 18. rođendana. Kod nas je to do punoljetnosti, ili dok se dijete školuje.
Osobno sam iselio s 23 godine i majka mi kaže da joj je to bio najtužniji period u životu, tužniji od smrti njenog oca. Hrvatska populacija je generalno stara, pa su ti izbori strpati starce u dom ili živjeti s njima. Uglavnom nismo odgajani da budemo bezdušni, a stariji ljudi imaju dobar socijalan život u mjestu stanovanja, pa nema previše smisla strpati ih u starački dom. Pogotovo ako se uzme u obzir da to penzije i prosječne hrvatske plaće baš i ne dozvoljavaju.
Mi smo u EU najsličniji Talijanima po obiteljskim odnosima, kojima smo i dosta blizu. Kasnije odlazimo od kuće najvjerojatnije radi materijalne neimaštine, no ne bi se trebali uspoređivati sa skandinavskim i baltičkim zemljama, ne zbog razlike u primanjima, nego zbog totalno različitih uvjeta u društvu.
Ja sam se osamostalio sa 22 godine ali ne vidim ništa lose u tome da se živi sa roditeljima(pod uvjetom da su normalni).
Bespotrebno iseljavanje samo fragmentira obitelji i izolira ljude, ljudi su društvena bića i prirodno je da živimo u zajednici sa svojom obitelji.
Uz to je i ekološki prihvatljivije i jeftinije.
Čini mi se da se taj “ideal” ranog iseljavanja forsira najviše zbog nečijeg profita
Ne zaboravljajte da ima i rentera koji su i dalje prijavljeni kod staraca, zbog ovog ili onog razloga, parking karte, manjak volje oko izradjivanja nove osobne, itd itd.
E sad, koliko je takvih, ne znam, al ak ja znam 5 ljudi…taman da svaki peti zna jednu takvu osobu, opet je dosta xD
Predpostavljam da se računa da živimo s roditeljima ako smo u istoj kući a pored toga sve više ljudi danas stupa u brak u 30-ima i ne vidim ništa sporno da ljudi žive s roditeljima do tog momenta. Također, za razliku od “naprednijih” i većih zemalja, Hrvatska je dosta mala i većinom radimo u istom gradu ili u blizini mjesta gdje smo se rodili tako da nema potrebe za traženjem novog stana.
Uvijek ista priča kad se netko napali na puste brojke. Em je kultura drugačija, em se kod nas nitko ne prijavljuje da je odselio zbog varanja države.
Mamaaaaaa napravi mi sendvič, unaprijedili su me u firmi.
Ja sam promijenila 15-ak adresa, a prebivalište mi je još kod roditelja, kako se to broji u ovoj statistici?
“to je zato što narod neće da digne dupe sa kauča” – dužurni hdzov shill
Još jedan dokaz koliko smo ekonomski siromašni. Ako nam dokaza uopće još treba.
Ali čekaj, ako je prosjek skoro 35 godina, znači da se neki odseljavaju od roditelja sa 40-50?
To mi totalno ne ide u glavu, ljudi u tim godinama (kod nas barem) su već toliko učahureni u svoje navike da ako su do tada ostali sa roditeljima obično to i nastavljaju činiti
U ovu statistiku ulazi cak i ako zivis kat ispod/iznad svojih, sto definitivno nije samostalno. Znaci realna brojka ke jos gora od ovog.
15 comments
“Young people”
Dakle, cure se u prosjeku udaju oko 30-te i onda se usele mužu, koji je još uvijek s roditeljima. I treba otprilike 5 godina da žena izagitira muža svog na selidbu od mamice. Vjerojatno što nakon 5 godina imaju negdje dvoje djece koja polako postaju prevelika da spavaju u istoj sobi s roditeljima.
Uvik mi je smišno kako se ova statistika i ona statistika o vlasništvu nad nekretninama konstantno religiozno ponobjavljuju (ponovno objavljuju ilitiga “repostaju”, maloprije smislia, neka pati koga smeta), bar dva puta misečno.
I onda bi vječna prigovarala hreddita da mi prednjačimo i po postotku vlasništva nekretnina i po ranijoj dobi odseljavanja…. Pa kako? Obrnuto su proporcijalne. Ako ti se ljudi od 18 godina iseljavaju onda sigurno neće kupovat kuće nego će ić živit u nekog iznajmljivaća. Zato Danska i Švedska nemaju 90+ % vlasništva nekretnina nego 60-ak. O Švicarskoj netriba ni pričat.
Inače ja bi puno radije živija u stanu ispod matere i ćaće u obiteljskoj kući nego dava 40-50% plaće nekon masivnom privatnom iznajmljivaću ili, nedaj bože, državi.
Trebalo bi napomenuti da je dosta razlika tu kulturoloških.
Npr. Šveđani ne idu od 18 od kuće jer su napredni ili bogati, idu jer je praksa da em roditelji žele da djeca brzo krenu živjeti sama, em djeca obično radi odgoja imaju želju za samostalnim životom. Uz to, legalno roditelji su dužni uzdržavati djecu (samo) do 18. rođendana. Kod nas je to do punoljetnosti, ili dok se dijete školuje.
Osobno sam iselio s 23 godine i majka mi kaže da joj je to bio najtužniji period u životu, tužniji od smrti njenog oca. Hrvatska populacija je generalno stara, pa su ti izbori strpati starce u dom ili živjeti s njima. Uglavnom nismo odgajani da budemo bezdušni, a stariji ljudi imaju dobar socijalan život u mjestu stanovanja, pa nema previše smisla strpati ih u starački dom. Pogotovo ako se uzme u obzir da to penzije i prosječne hrvatske plaće baš i ne dozvoljavaju.
Mi smo u EU najsličniji Talijanima po obiteljskim odnosima, kojima smo i dosta blizu. Kasnije odlazimo od kuće najvjerojatnije radi materijalne neimaštine, no ne bi se trebali uspoređivati sa skandinavskim i baltičkim zemljama, ne zbog razlike u primanjima, nego zbog totalno različitih uvjeta u društvu.
Ja sam se osamostalio sa 22 godine ali ne vidim ništa lose u tome da se živi sa roditeljima(pod uvjetom da su normalni).
Bespotrebno iseljavanje samo fragmentira obitelji i izolira ljude, ljudi su društvena bića i prirodno je da živimo u zajednici sa svojom obitelji.
Uz to je i ekološki prihvatljivije i jeftinije.
Čini mi se da se taj “ideal” ranog iseljavanja forsira najviše zbog nečijeg profita
Ne zaboravljajte da ima i rentera koji su i dalje prijavljeni kod staraca, zbog ovog ili onog razloga, parking karte, manjak volje oko izradjivanja nove osobne, itd itd.
E sad, koliko je takvih, ne znam, al ak ja znam 5 ljudi…taman da svaki peti zna jednu takvu osobu, opet je dosta xD
Predpostavljam da se računa da živimo s roditeljima ako smo u istoj kući a pored toga sve više ljudi danas stupa u brak u 30-ima i ne vidim ništa sporno da ljudi žive s roditeljima do tog momenta. Također, za razliku od “naprednijih” i većih zemalja, Hrvatska je dosta mala i većinom radimo u istom gradu ili u blizini mjesta gdje smo se rodili tako da nema potrebe za traženjem novog stana.
Uvijek ista priča kad se netko napali na puste brojke. Em je kultura drugačija, em se kod nas nitko ne prijavljuje da je odselio zbog varanja države.
Mamaaaaaa napravi mi sendvič, unaprijedili su me u firmi.
Ja sam promijenila 15-ak adresa, a prebivalište mi je još kod roditelja, kako se to broji u ovoj statistici?
“to je zato što narod neće da digne dupe sa kauča” – dužurni hdzov shill
Još jedan dokaz koliko smo ekonomski siromašni. Ako nam dokaza uopće još treba.
Ali čekaj, ako je prosjek skoro 35 godina, znači da se neki odseljavaju od roditelja sa 40-50?
To mi totalno ne ide u glavu, ljudi u tim godinama (kod nas barem) su već toliko učahureni u svoje navike da ako su do tada ostali sa roditeljima obično to i nastavljaju činiti
U ovu statistiku ulazi cak i ako zivis kat ispod/iznad svojih, sto definitivno nije samostalno. Znaci realna brojka ke jos gora od ovog.
Volim mamu i tatu i ne želim da ostare sami.