>Naši su ginekolozi vjerovali da od crkve treba očekivati liberalizaciju u pogledu odnosa prema kontracepciji i prekidu neželjene trudnoće. Sad kad su nade iznevjerene, ginekolozi kao argumente najradije upotrebljavaju statističke podatke. Iz tih se podataka može zaključiti da u onom za što se bori kod nas crkva nije sigurna ni u zemljama gdje je njezin utjecaj očit. Evo nekoliko primjera:
>
>U glavnom gradu Čilea, dakle jedne izrazito katoličke zemlje, u 1967. godini umrlo je od ilegalnog pobačaja čak osamdeset i sedam žena. Kod nas na dvjesto dopuštenih abortusa nema ni jednog smrtnog slučaja.
>
>Čak i u zemljama gdje je najstrože zabranjen, pobačaj se primjenjuje, doduše tajno, ali zato i veoma skupo: u SR Njemačkoj plaća se za takvu uslugu i do dvije tisuće maraka.
>
>**Šef Ginekološke klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu doc. dr. Branko Rajhvajn** kaže: “Pobačaj je za nas i medicinski i socijalni problem – **kad bi ženi mogao pogoršati ekonomski standard**, kad je posrijedi neudata žena ili maloljetnica i u sličnim slučajevima – **primamo ga kao nužno zlo**. Kad se odlučujemo na pobačaj zbog medicinske indikacije, u stvari od dva zla biramo manje.
>
>”Pobačaj nije rješenje”, kaže zagrebački ginekolog doc. dr. Matko Grgurović, “ali smo ga morali prihvatiti kao izlaz u nuždi. S jedne strane da ipak spriječimo porod koji bi zbog različitih razloga mogao biti fatalan, a s druge strane da izbjegnemo mogućnost da pobačaje vrše nekvalificirane osobe, što gotovo uvijek završava kobno.”
>
>Dr. Franc Novak: “To što crkva ustaje protiv kontracepcije po mojem je mišljenju bez potrebe. Meni bi bilo drago kad bi nas crkva pomogla našim nastojanjima radi sprečavanja pobačaja i propagiranja kontracepcije. Ovako, ispada kao da su svećenici jedini koji se brinu za moral i zdravlje jednog naroda.”
>
>**Liječnici zamjeraju crkvi što, tražeći poštovanje vjerske etike, zapostavlja liječničku. U pogledu pobačaja, a i kontracepcije, te se dvije etike kose. Odluku treba li ili ne treba izvršiti pobačaj ili propisati pilulu, liječnik smatra svojim stručnim, staleškim pravom i obavezom.** Ako bi poštovao zahtjeve predstavke, on bi vjerskoj etici morao žrtvovati medicinsku. Onim časom kad su se opredijelili za ginekološku specijalizaciju oni prihvaćaju i obavezu da vrše ono što poziv od njih traži.
>
>U obrani svojih pozicija liječnici nisu uskogrudni – oni čak **pružaju ruku crkvi na zajedničku borbu protiv širenja pobačaja, pod uvjetom da ih crkva podupre u borbi za širu primjenu kontracepcije.**
​
Zanimljivo je kako ideje koje se danas smatraju ekstremno progresivnima, poput ove da je u redu da žena ima pristup pobačaju ako bi ju trudnoća gurnula u siromaštvo, zapravo nisu ni nove ni nečuvene, nego su bile sasvim uobičajena prava koja su prije pola stoljeća najnormalnije uživale naše bake i mame.
Pošto je u Hrvatskoj još uvijek na snazi zakon iz 1978., zašto se pokušava gurati narativ da je prije bilo bolje?
Taj zakon, kao što je i ustavni sud potvrdio. treba ažurirati s obzirom na očit razvoj medicine, posebice zbog toga što je danas abortus daleko sigurniji. Za razliku od nekad, danas je također dostupna prenatalna dijagnostika, gdje se lakše dijagnosticiraju određene anomalije fetusa te bi samim time dostupnost pobačaja nakon 10. tjedna zbog jedne takve anomalije trebala biti brža i ne ovisiti o moralnim pogledima članova komisije koju bira politika.
gle, nose maske. nečuveno. zar ne znaju da ne pomaže? /s
3 comments
Zaprepastilo me u [jučerašnjoj raspravi](https://www.reddit.com/r/croatia/comments/ukv3u8/u_saboru_prije_rasprave_o_abortusu_prvo_obra%C4%8Danje/) koliko mladih ovdje misli [^([1])](https://www.reddit.com/r/croatia/comments/ukv3u8/comment/i7ryi0o/?utm_source=share&utm_medium=web2x&context=3) [^([2])](https://www.reddit.com/r/croatia/comments/ukv3u8/comment/i7rto6a/?utm_source=share&utm_medium=web2x&context=3) [^([3])](https://www.reddit.com/r/croatia/comments/ukv3u8/comment/i7rtmsj/?utm_source=share&utm_medium=web2x&context=3) da je pitanje prava na pobačaj nešto čime Crkva oduvijek svojevoljno manevrira, pa evo par najzanimljivijih crtica iz članka o tome što su ginekolozi sa ovih prostora govorili o pravu na pobačaj kada je Biskupska konferencija tražila uvođenje priziva “savjesti” prije pola stoljeća:
​
>Naši su ginekolozi vjerovali da od crkve treba očekivati liberalizaciju u pogledu odnosa prema kontracepciji i prekidu neželjene trudnoće. Sad kad su nade iznevjerene, ginekolozi kao argumente najradije upotrebljavaju statističke podatke. Iz tih se podataka može zaključiti da u onom za što se bori kod nas crkva nije sigurna ni u zemljama gdje je njezin utjecaj očit. Evo nekoliko primjera:
>
>U glavnom gradu Čilea, dakle jedne izrazito katoličke zemlje, u 1967. godini umrlo je od ilegalnog pobačaja čak osamdeset i sedam žena. Kod nas na dvjesto dopuštenih abortusa nema ni jednog smrtnog slučaja.
>
>Čak i u zemljama gdje je najstrože zabranjen, pobačaj se primjenjuje, doduše tajno, ali zato i veoma skupo: u SR Njemačkoj plaća se za takvu uslugu i do dvije tisuće maraka.
>
>**Šef Ginekološke klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu doc. dr. Branko Rajhvajn** kaže: “Pobačaj je za nas i medicinski i socijalni problem – **kad bi ženi mogao pogoršati ekonomski standard**, kad je posrijedi neudata žena ili maloljetnica i u sličnim slučajevima – **primamo ga kao nužno zlo**. Kad se odlučujemo na pobačaj zbog medicinske indikacije, u stvari od dva zla biramo manje.
>
>”Pobačaj nije rješenje”, kaže zagrebački ginekolog doc. dr. Matko Grgurović, “ali smo ga morali prihvatiti kao izlaz u nuždi. S jedne strane da ipak spriječimo porod koji bi zbog različitih razloga mogao biti fatalan, a s druge strane da izbjegnemo mogućnost da pobačaje vrše nekvalificirane osobe, što gotovo uvijek završava kobno.”
>
>Dr. Franc Novak: “To što crkva ustaje protiv kontracepcije po mojem je mišljenju bez potrebe. Meni bi bilo drago kad bi nas crkva pomogla našim nastojanjima radi sprečavanja pobačaja i propagiranja kontracepcije. Ovako, ispada kao da su svećenici jedini koji se brinu za moral i zdravlje jednog naroda.”
>
>**Liječnici zamjeraju crkvi što, tražeći poštovanje vjerske etike, zapostavlja liječničku. U pogledu pobačaja, a i kontracepcije, te se dvije etike kose. Odluku treba li ili ne treba izvršiti pobačaj ili propisati pilulu, liječnik smatra svojim stručnim, staleškim pravom i obavezom.** Ako bi poštovao zahtjeve predstavke, on bi vjerskoj etici morao žrtvovati medicinsku. Onim časom kad su se opredijelili za ginekološku specijalizaciju oni prihvaćaju i obavezu da vrše ono što poziv od njih traži.
>
>U obrani svojih pozicija liječnici nisu uskogrudni – oni čak **pružaju ruku crkvi na zajedničku borbu protiv širenja pobačaja, pod uvjetom da ih crkva podupre u borbi za širu primjenu kontracepcije.**
​
Zanimljivo je kako ideje koje se danas smatraju ekstremno progresivnima, poput ove da je u redu da žena ima pristup pobačaju ako bi ju trudnoća gurnula u siromaštvo, zapravo nisu ni nove ni nečuvene, nego su bile sasvim uobičajena prava koja su prije pola stoljeća najnormalnije uživale naše bake i mame.
Pošto je u Hrvatskoj još uvijek na snazi zakon iz 1978., zašto se pokušava gurati narativ da je prije bilo bolje?
Taj zakon, kao što je i ustavni sud potvrdio. treba ažurirati s obzirom na očit razvoj medicine, posebice zbog toga što je danas abortus daleko sigurniji. Za razliku od nekad, danas je također dostupna prenatalna dijagnostika, gdje se lakše dijagnosticiraju određene anomalije fetusa te bi samim time dostupnost pobačaja nakon 10. tjedna zbog jedne takve anomalije trebala biti brža i ne ovisiti o moralnim pogledima članova komisije koju bira politika.
gle, nose maske. nečuveno. zar ne znaju da ne pomaže? /s