Mladi ne mogu dobiti općinsku i državnu zemlju u najam!
Jer su vecina ljudi ljencine
‚Idi sinko u skolu, da se ne mucis kao mi‘.
Poljoprivreda je tezak posao i ako si stocar, nemas ni petka ni svetka. Kravu ne zanima datum.
Jednostavno, nikome se ne rade teski fizicki poslovi…
Poljoprivreda se bez prave mehanizacije svodi na tesku fizikaliju, treba puno rada truda i odricanja. Ljudi rađe sjede u Zagrebu u klimatiziranom uredu.
Nedostatak zemlje, ograničenost isplativih kultura i samim time poticaja jer dosta toga je regulirano u EU, otkup, upitan urod, treba dat kičme ako nemaš nadničare i vremenu vremena da se uspije.
Jer se ubiješ ko konjina od posla, a oni ti otkupljuju pšenicu po cijeni iz 2013., poticaje dobivaš pod uvjetom (ucjenom) da glasaš za kog ti se kaže, zbog (vremenskih) klimatskih promjena vrijeme ti sjebe sve (mraz prije krene i duže se zadrži nego prije, neke kulture ne možeš sijat osim tako i tako), ima tu dosta razloga.
Mugu li se i dalje dobiti poticaji za zemlju na kojoj ništa ne zasadiš i nikome ništa? 🙂 Ili treba eventualno 3 paradajza zasaditi?
radimo nešto sitno zemlje za svoje potrebe možda hektar i pol…… najveći problem za početi nešto veće je mehanizacija koja je užasno skupa a ako digneš kredit i ako imaš neku zaradau to ti kredit pojede
Zbog 101 problema.
Teško, neisplativo na malo, udaljene male parcele, upitan otkup, upitna cijena proizvoda, nema odmora i slobodnoga, sjebe divljač, vrijeme, birokracija..
Nije to baciš sjeme, pobereš- profit….
U obitelji imam ljude koji se cijeli život pate s poljoprivredom tako da ekstremno dobro razumijem koliko se danas teško baviti poljoprivredom čak i ako imaš veliku količinu mehanizacije kao oni.
“Zašto mlade ne zanima poljoprivreda?”
Let me fix that for you
“Zašto je svako zanimanje loše plaćeno?”
Ajmo prestat krivit mlađu populaciju i skrenimo krivnju gdje zbilja i jest – na starijoj populaciji koja je dovela do ovog globalnog sranja, pogotovo ljudi koji imaju €1m i više!
Ovo je glupost u rangu da je Hrvatska mogla biti mala Švicarska. Uz ovoliki jeftini uvoz baš bi se netko trebao baviti poljoprivredom koja je u Hrvatskoj dosta skupa proizvodnja.
Kao da netko kažem ajmo proizvoditi obuću ili jeftinu elektroniku, sigurno ćemo biti jeftiniji od Kine
Jednostavno receno pretesko je. Dovoljno je pogledati Clarksonovu Farmu di on sa svim parama Amazona i dalje posluje u minusu sa najboljim strucnjacima koji mu jos pomazu. Strojevi kostaju kao Rolls Royce to rijetki mogu prijustit, nemas slobodnih dana neznas ako ces moc nahranit obitelj drugu godinu. Tesko tesko je biti poljoprivrednik.
Zbog toga jer je jeftinije uvesti…..
Mene zanima poljoprivreda, razlog zašto se ne bavim s njom je to što nemam nikakve dodirne točke s njom. Kako da pokrenem biznis u poljoprivrednoj sferi ako nisam u doticaju sa ljudima koji rade u toj industiji, sa problematikama, regulacijama, itd… Ako žele da se mladi bave sa poljoprivredom, onda jednostavno moraju stvoriti preduvjete da ljudi iz svih svera mogu razumjeti kako poljoprivreda funkcionira. Kada čitamo komentare o tome što je poljoprivreda, onda ispada da poljoprivreda ne postoji ako to nije sijanje pšenice ili fizički rad. Javno znanje i razumjevanje poljoprivrede u 2025 je kao da smo ostali 60 godina u prošlosti.
Apsolutno neisplativa branša ako nisi mega korporacija. Cijela europska poljoprivreda postoji zbog debelih izdataka i oštrih uvoznih kvota.
Zašto bi se itko time bavio? Trebalo bi se i malo manje počet fetišizirati poljoprivredu. Doslovno više smisla ima preobraziti zemlju u solarnu farmu (i dalje je površina pogodna za ispašu ako baš inzistiras.
Mozda ne vole gledati svinje kako gore?
U Europi najveće poljoprivredne subvencije dobivaju poljoprivrednici u Norveškoj i Švicarskoj. Međutim, one nisu tolike jer su dotične države bogate (iako jesu), nego naprosto plaćaju nekome da se uopće bavi time.
Toliko o tome koliko je poljoprivreda privlačna…
Srazmjerno gornjem primjeru, i kod nas je slično jer danas svaki prosječni zaštitar, blagajnica itd. zaradi bolji i lagodniji mjesečni dohodak od prosječnog ili čak natprosječnog seljaka.
Jer poljoprivrednike jebu svi sa svih strana, od prekupaca, preko prodavača, do države.
Pričao mi poznanik da potencijalni klijent nije htio kupovati direktno od njega, nego mu je predložio prekupca, a ovaj mu je ponudio cijenu koja mu ne bi ni uloženo vratila. Nek se takva priča ponovi dovoljno puta, i zašto bi onda mladi išli trošiti vrijeme i trud na tako nešto?
I to je bez priče o ubijanju od posla, gdje za tebe ne postoje vikendi i praznici, nego radiš kad ti vrijeme dozvoli i flora/fauna koju uzgajaš to zahtijeva.
Jer se mala poljoprivreda ne isplati, svi spominju koliko je to fizicki tesko a niko koliko je to psihicki
Svake godine mozes imati stotine tisuca u kreditima i samo jedna sezona te dijeli od bankrota ili normalnog zivota a nitko vise nece osigurati usjev
Isto sam sam procitao da i drzava ne daje puno zemlje u arendu vec samo stoji neobradena
Zasto bi netko usao u takvu bransu koja je realno teska za upasti a sve je upitno
Primjetio sam da se mladi makar u mojoj okolini bave vezanim djelatnostima tipa proizvode cajeve, zacine itd
Država kupuje ukrajinsko žito po smiješnim cijenama, još smješnije cijene nudi domaćim proizvođačima.
Na uloge od par (desetaka) tisuća eura nema nikakvih osiguranja čak i na proglašene elementarne nepogode, država se nekad sjebe i pošalje ti 700 eura naknade. Cijene gnojiva i sjemena otišle u nebesa, otkupne cijene nikad niže.
Popis je dug.
Kao proizvođači povrća, i to ne nešto puno, problem je što jedan dio godine ima previše posla da jedno-dvoje ljudi pohvata sve konce, a godišnja zarada je ograničena. Pa se ograničiš na isplative kulture, nikad se ne širiš i preživljavaš iz godine u godinu (u smislu, ne možeš si – prema načinu na koji su zakon o OPGovima, porez i zdravstveno osmišljeni – priuštiti ni godišnju uplatu mirovinskog i zdravstvenog za dvoje ljudi). Iz takve ekonomije, ciklične (gdje 2/3 godine radiš, trećinu se čupaš za kosu od nerada i depresije) i sezonske (pola godine imaš prihod, pola godine živiš od ušteđevine), još se moraš snalaziti socijalnim kapitalom za usluge i resurse koje si nikako ne možeš priuštiti novčano.
Mislim da je najviše do toga da “jednostavna” (pod time ne mislim laka) poljoprivreda nije isplativa ako nemaš mega-postrojenja, zato što ti cijenu ruše oni koji imaju, i koji su zbog globalizacije prisutni na istom tržištu kao i ti. Pričam o poljoprivredi u kojoj ideš na volumen i prodaješ sirovinu, tipa kuruza.
Mala poljoprivreda koja je isplativa zahtijeva neki tip prerade, tipa ulja, pekmezi, alkohol, ljuti umaci, suho meso, itd. Ali još bitnije je da u nekoj mjeri zahtijeva i marketing, neku “spiku” ili centralnu ideju koja će promovirati tvoj proizvod izvan čiste cijene po kilogramu. Tu ljudi razumljivo zapnu jer i nije realno očekivati od prosječnog poljoprivrednika da se time bavi (a neki se i sjećaju vremena kad se moglo “po starom”), ali je nedvojbeno da se oni koji jesu uspješni definitivno time bave.
Ak se mene pita, evoluiraj ili izumri. Ako želimo biti zemlja prvog svijeta, moramo biti sposobni razviti poljoprivredu prvog svijeta. To znači ili mehanizacija, ili dobra etiketa.
Ajmo ovako. Koliko mi zemlje treba da od nje mogu zaraditi 20000€ godišnje? Koliko ta zemlja košta?
Mene zanima al nemam zemlje ni nista 🙂
Ja se zanimam za poljoprivredu, ali s time bi se poceo baviti tek za desetak godina jer jos nemam para za kucu u pripizdini i jedan hektar zemlje. Ne bi sadio ove jeftine kulture nego vise skupljih i rjedih, tako da se vrijeme berbe rasporedi tokom godine da sve mogu obaviti sam. Koristio bi plastenike i zatvorene prostorije. Osim pocetnih ulaganja ne bi imao drugih znacajnih troskova. Jedino sto me jebe je transport robe do Zagreba, ali to bi vec nekakvi manji preprodavaci rijesili. Buduci da nemam troskova osim poreza i tih sranja racunam si da bi mi prosjek zarade bio izmedu 1000 i 2000 eura po danasnjim cijenama. Nisu neke pare, ali buduci da ima malo posla i sam sam svoj gazda isplati se.
Ali to su procjene za saroliki jedan hektar. Da ih imam 2, 3 ili vise to vec ne bi mogao sam i morao bi zaposlit nekog i to je problem jer znaci da mi troskovi znatno rastu pa raste i stres. Ne treba mi to.
Dajte meni njive ja ću se baviti. Ali da su velike i jedna do druge pa da ih mogu spojiti u jednu veliku i da je zemlja plodna.
30 comments
Mladi ne mogu dobiti općinsku i državnu zemlju u najam!
Jer su vecina ljudi ljencine
‚Idi sinko u skolu, da se ne mucis kao mi‘.
Poljoprivreda je tezak posao i ako si stocar, nemas ni petka ni svetka. Kravu ne zanima datum.
Jednostavno, nikome se ne rade teski fizicki poslovi…
Poljoprivreda se bez prave mehanizacije svodi na tesku fizikaliju, treba puno rada truda i odricanja. Ljudi rađe sjede u Zagrebu u klimatiziranom uredu.
Nedostatak zemlje, ograničenost isplativih kultura i samim time poticaja jer dosta toga je regulirano u EU, otkup, upitan urod, treba dat kičme ako nemaš nadničare i vremenu vremena da se uspije.
Jer se ubiješ ko konjina od posla, a oni ti otkupljuju pšenicu po cijeni iz 2013., poticaje dobivaš pod uvjetom (ucjenom) da glasaš za kog ti se kaže, zbog (vremenskih) klimatskih promjena vrijeme ti sjebe sve (mraz prije krene i duže se zadrži nego prije, neke kulture ne možeš sijat osim tako i tako), ima tu dosta razloga.
Mugu li se i dalje dobiti poticaji za zemlju na kojoj ništa ne zasadiš i nikome ništa? 🙂 Ili treba eventualno 3 paradajza zasaditi?
radimo nešto sitno zemlje za svoje potrebe možda hektar i pol…… najveći problem za početi nešto veće je mehanizacija koja je užasno skupa a ako digneš kredit i ako imaš neku zaradau to ti kredit pojede
Zbog 101 problema.
Teško, neisplativo na malo, udaljene male parcele, upitan otkup, upitna cijena proizvoda, nema odmora i slobodnoga, sjebe divljač, vrijeme, birokracija..
Nije to baciš sjeme, pobereš- profit….
U obitelji imam ljude koji se cijeli život pate s poljoprivredom tako da ekstremno dobro razumijem koliko se danas teško baviti poljoprivredom čak i ako imaš veliku količinu mehanizacije kao oni.
“Zašto mlade ne zanima poljoprivreda?”
Let me fix that for you
“Zašto je svako zanimanje loše plaćeno?”
Ajmo prestat krivit mlađu populaciju i skrenimo krivnju gdje zbilja i jest – na starijoj populaciji koja je dovela do ovog globalnog sranja, pogotovo ljudi koji imaju €1m i više!
Ovo je glupost u rangu da je Hrvatska mogla biti mala Švicarska. Uz ovoliki jeftini uvoz baš bi se netko trebao baviti poljoprivredom koja je u Hrvatskoj dosta skupa proizvodnja.
Kao da netko kažem ajmo proizvoditi obuću ili jeftinu elektroniku, sigurno ćemo biti jeftiniji od Kine
Jednostavno receno pretesko je. Dovoljno je pogledati Clarksonovu Farmu di on sa svim parama Amazona i dalje posluje u minusu sa najboljim strucnjacima koji mu jos pomazu. Strojevi kostaju kao Rolls Royce to rijetki mogu prijustit, nemas slobodnih dana neznas ako ces moc nahranit obitelj drugu godinu. Tesko tesko je biti poljoprivrednik.
Zbog toga jer je jeftinije uvesti…..
Mene zanima poljoprivreda, razlog zašto se ne bavim s njom je to što nemam nikakve dodirne točke s njom. Kako da pokrenem biznis u poljoprivrednoj sferi ako nisam u doticaju sa ljudima koji rade u toj industiji, sa problematikama, regulacijama, itd… Ako žele da se mladi bave sa poljoprivredom, onda jednostavno moraju stvoriti preduvjete da ljudi iz svih svera mogu razumjeti kako poljoprivreda funkcionira. Kada čitamo komentare o tome što je poljoprivreda, onda ispada da poljoprivreda ne postoji ako to nije sijanje pšenice ili fizički rad. Javno znanje i razumjevanje poljoprivrede u 2025 je kao da smo ostali 60 godina u prošlosti.
Apsolutno neisplativa branša ako nisi mega korporacija. Cijela europska poljoprivreda postoji zbog debelih izdataka i oštrih uvoznih kvota.
Zašto bi se itko time bavio? Trebalo bi se i malo manje počet fetišizirati poljoprivredu. Doslovno više smisla ima preobraziti zemlju u solarnu farmu (i dalje je površina pogodna za ispašu ako baš inzistiras.
Mozda ne vole gledati svinje kako gore?
U Europi najveće poljoprivredne subvencije dobivaju poljoprivrednici u Norveškoj i Švicarskoj. Međutim, one nisu tolike jer su dotične države bogate (iako jesu), nego naprosto plaćaju nekome da se uopće bavi time.
Toliko o tome koliko je poljoprivreda privlačna…
Srazmjerno gornjem primjeru, i kod nas je slično jer danas svaki prosječni zaštitar, blagajnica itd. zaradi bolji i lagodniji mjesečni dohodak od prosječnog ili čak natprosječnog seljaka.
Jer poljoprivrednike jebu svi sa svih strana, od prekupaca, preko prodavača, do države.
Pričao mi poznanik da potencijalni klijent nije htio kupovati direktno od njega, nego mu je predložio prekupca, a ovaj mu je ponudio cijenu koja mu ne bi ni uloženo vratila. Nek se takva priča ponovi dovoljno puta, i zašto bi onda mladi išli trošiti vrijeme i trud na tako nešto?
I to je bez priče o ubijanju od posla, gdje za tebe ne postoje vikendi i praznici, nego radiš kad ti vrijeme dozvoli i flora/fauna koju uzgajaš to zahtijeva.
Jer se mala poljoprivreda ne isplati, svi spominju koliko je to fizicki tesko a niko koliko je to psihicki
Svake godine mozes imati stotine tisuca u kreditima i samo jedna sezona te dijeli od bankrota ili normalnog zivota a nitko vise nece osigurati usjev
Isto sam sam procitao da i drzava ne daje puno zemlje u arendu vec samo stoji neobradena
Zasto bi netko usao u takvu bransu koja je realno teska za upasti a sve je upitno
Primjetio sam da se mladi makar u mojoj okolini bave vezanim djelatnostima tipa proizvode cajeve, zacine itd
Država kupuje ukrajinsko žito po smiješnim cijenama, još smješnije cijene nudi domaćim proizvođačima.
Na uloge od par (desetaka) tisuća eura nema nikakvih osiguranja čak i na proglašene elementarne nepogode, država se nekad sjebe i pošalje ti 700 eura naknade. Cijene gnojiva i sjemena otišle u nebesa, otkupne cijene nikad niže.
Popis je dug.
Kao proizvođači povrća, i to ne nešto puno, problem je što jedan dio godine ima previše posla da jedno-dvoje ljudi pohvata sve konce, a godišnja zarada je ograničena. Pa se ograničiš na isplative kulture, nikad se ne širiš i preživljavaš iz godine u godinu (u smislu, ne možeš si – prema načinu na koji su zakon o OPGovima, porez i zdravstveno osmišljeni – priuštiti ni godišnju uplatu mirovinskog i zdravstvenog za dvoje ljudi). Iz takve ekonomije, ciklične (gdje 2/3 godine radiš, trećinu se čupaš za kosu od nerada i depresije) i sezonske (pola godine imaš prihod, pola godine živiš od ušteđevine), još se moraš snalaziti socijalnim kapitalom za usluge i resurse koje si nikako ne možeš priuštiti novčano.
Tko želi živjeti takav život?
Edit: laganini smo i [ovdje](https://youtu.be/D4fDM2Jc4cA?si=LI157hJ6-imK_2U6)
Jerbo mi je draze kupit u ducanu il od OPGa
Jel ima ko kartu za prodat za knockout?
Ima posla ali nema para u poljoprivredi
Mislim da je najviše do toga da “jednostavna” (pod time ne mislim laka) poljoprivreda nije isplativa ako nemaš mega-postrojenja, zato što ti cijenu ruše oni koji imaju, i koji su zbog globalizacije prisutni na istom tržištu kao i ti. Pričam o poljoprivredi u kojoj ideš na volumen i prodaješ sirovinu, tipa kuruza.
Mala poljoprivreda koja je isplativa zahtijeva neki tip prerade, tipa ulja, pekmezi, alkohol, ljuti umaci, suho meso, itd. Ali još bitnije je da u nekoj mjeri zahtijeva i marketing, neku “spiku” ili centralnu ideju koja će promovirati tvoj proizvod izvan čiste cijene po kilogramu. Tu ljudi razumljivo zapnu jer i nije realno očekivati od prosječnog poljoprivrednika da se time bavi (a neki se i sjećaju vremena kad se moglo “po starom”), ali je nedvojbeno da se oni koji jesu uspješni definitivno time bave.
Ak se mene pita, evoluiraj ili izumri. Ako želimo biti zemlja prvog svijeta, moramo biti sposobni razviti poljoprivredu prvog svijeta. To znači ili mehanizacija, ili dobra etiketa.
Ajmo ovako. Koliko mi zemlje treba da od nje mogu zaraditi 20000€ godišnje? Koliko ta zemlja košta?
Mene zanima al nemam zemlje ni nista 🙂
Ja se zanimam za poljoprivredu, ali s time bi se poceo baviti tek za desetak godina jer jos nemam para za kucu u pripizdini i jedan hektar zemlje. Ne bi sadio ove jeftine kulture nego vise skupljih i rjedih, tako da se vrijeme berbe rasporedi tokom godine da sve mogu obaviti sam. Koristio bi plastenike i zatvorene prostorije. Osim pocetnih ulaganja ne bi imao drugih znacajnih troskova. Jedino sto me jebe je transport robe do Zagreba, ali to bi vec nekakvi manji preprodavaci rijesili. Buduci da nemam troskova osim poreza i tih sranja racunam si da bi mi prosjek zarade bio izmedu 1000 i 2000 eura po danasnjim cijenama. Nisu neke pare, ali buduci da ima malo posla i sam sam svoj gazda isplati se.
Ali to su procjene za saroliki jedan hektar. Da ih imam 2, 3 ili vise to vec ne bi mogao sam i morao bi zaposlit nekog i to je problem jer znaci da mi troskovi znatno rastu pa raste i stres. Ne treba mi to.
Dajte meni njive ja ću se baviti. Ali da su velike i jedna do druge pa da ih mogu spojiti u jednu veliku i da je zemlja plodna.
Comments are closed.