Da su bezobrazni s maržama, jesu! Ljudskoj pohlepi nema kraja a koliko vidimo ni poreznoj.
Ah, Branimir Perković, indexov pandan Filipu Paviću jutarnjeg. Naravno, s razlikom da ne piše maliciozne laži u propagandne svrhe nego je jednostavno glup ko k***c
Zanima ne ( laik sam) kako je to zakonski riješeno u npr. maloprodaji? Jesu li marže nekako limitirane nekim zakonima/propisima ili nisu? Sjećam se da su u socijalizmu bile točno definirane trgovačke marže na maloprodajne cijene.
Oće li nam porezna sad omogućit da možemo kupit BMW po cijeni Hyundaija, Rolex po cijeni Seika i Adidas patike po cijeni Lidl patika?
Ipak je sve to marža.
Naslov članka krivo navodi čitatelje o čemu se tu radi i zašto su dobili kazne. Šugavi novinari kao i obično.
Da jedni ne traze nacin kako zamaljati porez, tako ovi drugi ne bi trazili nacin kako osmisliti kazne i protumaciti zakon. Jedni drugima uzrok i posljedica.
Porastu ti ulazni troškovi, ne možeš dovoljno dići cijene i onda ti porezna kaže da po njihovim indikatorima imaš premalu maržu.
Užas od države.
Ono kad Index stavi naslov iz kojeg većina ljudi sasvim pogrešno shvati o čemu se radi i krene hajka na nešto što uopće nema veze s onim što se dogodilo.
Užasno glupo tumačenje situacije. Marže nisu ograničene, niti porezna problematizira prevelike marže. Problematiziraju se premale marže, jer su obično znak da restoran ne izdaje račune za sve klijente.
Restorani i dalje kod nas većinski posluju u kešu, što je problem jer je u reviziji fakat jako teško odrediti jesu li računi za obroke stvari ili fiktivni. Ja sam kod nas jeo u fakat ne malom broju restorana gdje se računi ne izdaju. U poreznoj reviziji, i u razvijenijim zemljama, je skroz normalana praksa pokušati indirektno otkriti poreznu prijevaru u takvom slučaju promatrajući imaju li neke varijable poslovanja firme smisla. Ne znam otkud ova brojka od 40%, ali skroz mi ima smisla da restoran koji troši preveliki dio prihoda na namirnice ne može imati dovoljno novaca da pokrije ostale troškove. Dakle ili je u propadanju, ili nešto mulja s time koliko obroka je zapravo prodano.
Ne branim našu poreznu i njihovo ad-hoc uvođenje novih taktika za naplatu poreza koje izvlače iz šupka bez najave i javne rasprave. Nisam ni stručan reći jel 40% realna granica. Volio bih vjerovati da je izvučena iz neke stručne literature, ali u RH smo, pa sam malo skeptičan. Ali praviti se da je porezna revizija koristeći neke varijable poslovanja vrsta socijalizma je samo bezobrazno laganje.
> – Ako sam uzeo robe, hrane i drugih potrepština za 1,5 milijuna kuna, a izdao računa dva milijuna kuna, kako je to moguće? Morao sam izdati barem 4,5 milijuna kuna računa za tih 1,5 milijuna kuna robe. Znači, gdje je ta roba, odnosno, gdje je novac…
Ništa novo kod nas, ugostitelji kradu državu neizdavanjem računa i sada još imaju obraza žaliti se.
Ovo: “*Jedan se ugostitelj ipak raspričao o tome kako razni državni inspektori (ne isključivo porezni) često znaju biti neugodni, a pravilnici su takvi da ih je nemoguće sasvim zadovoljiti pa odluka o kažnjavanju ili nekažnjavanju praktički ovisi o dobroj volji samog inspektora.*”
To je problem. Od bezobraznog ponašanja, pa do nedorečenosti.
Prvo ono jednostavnije, propiši kolike su marže dozvoljene, pa udri po inspekciji. Iako je i to pucanj u prazno jer onda bi se moralo propisati i kolika je točno kvaliteta i cijena koje robe (jer znamo da ima i jestivog i visoko kvalitetnog, nekom je luk samo luk, a nekome je to namirnica koja može biti ovakva ili onakva), pa i cijena najma prostora koja može varirati. Sve to određuje i konačnu cijenu.
Ono što mene osobno vrijeđa kod svih mogućih inspektora je bezobrazluk. Da, imaš ovlasti, zakon ti ih garantira, ali budi svjestan da ulaziš u prostor nekoga tko je riskirao otvaranjem nekog obrta znajući da može propasti, a isto tako riskira svaki dan jer ne zna hoće li sutra imati posla i može se u roku samo par mjeseci naći u jebačkim dugovima. I onda mu dođeš u prostor kao da ti je to ćaćino (a siguran sam da kod oca ulaziš s puno više poštovanja) i bezobrazan si. Mogu se knjige i uvjeti pregledati i tako da ne natjeraš čovjeka da se proklinje što je uopće išta pokušao jer ga upravo jebe nasuho onaj kojeg on plaća.
Jos se sjecam ljeta 2019. i konst pisanja clanaka o losoj sezoni, prevelikom poreznom opterecenju ugostitelja itd…
Na kraju je i 2019. ispala rekordna godina a index je stao sa pisanjem kad se smanjio pdv za ugostitelje.
Svi znamo da u Hrvatskoj svi koji mogu pokusavaju zamraciti sto vise moguce love. Poreznoj je doslovno posao da natjera ljude da rade po pravilima i prijavljuju cijeli prihod umjesto sto zamracuju barem 50% prihoda.
Glupo je svako djelovanje porezne etiketirati kao punjenje dzepova uhljeba, istina je da se dosta novca trosi na gluposti, ali to ne daje pravo ljudima da rade kako hoce mimo zakona.
Zasto bi obican radni puk placao full poreze dok ugostitelji zamracuju lovu i nakon jedne ili dvije sezone zarade za prosjecan stan u Zagrebu?
12 comments
Da su bezobrazni s maržama, jesu! Ljudskoj pohlepi nema kraja a koliko vidimo ni poreznoj.
Ah, Branimir Perković, indexov pandan Filipu Paviću jutarnjeg. Naravno, s razlikom da ne piše maliciozne laži u propagandne svrhe nego je jednostavno glup ko k***c
Zanima ne ( laik sam) kako je to zakonski riješeno u npr. maloprodaji? Jesu li marže nekako limitirane nekim zakonima/propisima ili nisu? Sjećam se da su u socijalizmu bile točno definirane trgovačke marže na maloprodajne cijene.
Oće li nam porezna sad omogućit da možemo kupit BMW po cijeni Hyundaija, Rolex po cijeni Seika i Adidas patike po cijeni Lidl patika?
Ipak je sve to marža.
Naslov članka krivo navodi čitatelje o čemu se tu radi i zašto su dobili kazne. Šugavi novinari kao i obično.
Da jedni ne traze nacin kako zamaljati porez, tako ovi drugi ne bi trazili nacin kako osmisliti kazne i protumaciti zakon. Jedni drugima uzrok i posljedica.
Porastu ti ulazni troškovi, ne možeš dovoljno dići cijene i onda ti porezna kaže da po njihovim indikatorima imaš premalu maržu.
Užas od države.
Ono kad Index stavi naslov iz kojeg većina ljudi sasvim pogrešno shvati o čemu se radi i krene hajka na nešto što uopće nema veze s onim što se dogodilo.
Užasno glupo tumačenje situacije. Marže nisu ograničene, niti porezna problematizira prevelike marže. Problematiziraju se premale marže, jer su obično znak da restoran ne izdaje račune za sve klijente.
Restorani i dalje kod nas većinski posluju u kešu, što je problem jer je u reviziji fakat jako teško odrediti jesu li računi za obroke stvari ili fiktivni. Ja sam kod nas jeo u fakat ne malom broju restorana gdje se računi ne izdaju. U poreznoj reviziji, i u razvijenijim zemljama, je skroz normalana praksa pokušati indirektno otkriti poreznu prijevaru u takvom slučaju promatrajući imaju li neke varijable poslovanja firme smisla. Ne znam otkud ova brojka od 40%, ali skroz mi ima smisla da restoran koji troši preveliki dio prihoda na namirnice ne može imati dovoljno novaca da pokrije ostale troškove. Dakle ili je u propadanju, ili nešto mulja s time koliko obroka je zapravo prodano.
Ne branim našu poreznu i njihovo ad-hoc uvođenje novih taktika za naplatu poreza koje izvlače iz šupka bez najave i javne rasprave. Nisam ni stručan reći jel 40% realna granica. Volio bih vjerovati da je izvučena iz neke stručne literature, ali u RH smo, pa sam malo skeptičan. Ali praviti se da je porezna revizija koristeći neke varijable poslovanja vrsta socijalizma je samo bezobrazno laganje.
Mislim da je ovdje puno bolje objašnjeno: https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/biznis/sto-stoji-iza-drakonskih-kazni-ugostiteljima-vlasnici-restorana-ovo-je-porezni-masakr-drzava-samo-ubiremo-prihode-od-utajenih-poreza-1195686
Ključno je ovo:
> – Ako sam uzeo robe, hrane i drugih potrepština za 1,5 milijuna kuna, a izdao računa dva milijuna kuna, kako je to moguće? Morao sam izdati barem 4,5 milijuna kuna računa za tih 1,5 milijuna kuna robe. Znači, gdje je ta roba, odnosno, gdje je novac…
Ništa novo kod nas, ugostitelji kradu državu neizdavanjem računa i sada još imaju obraza žaliti se.
Ovo: “*Jedan se ugostitelj ipak raspričao o tome kako razni državni inspektori (ne isključivo porezni) često znaju biti neugodni, a pravilnici su takvi da ih je nemoguće sasvim zadovoljiti pa odluka o kažnjavanju ili nekažnjavanju praktički ovisi o dobroj volji samog inspektora.*”
To je problem. Od bezobraznog ponašanja, pa do nedorečenosti.
Prvo ono jednostavnije, propiši kolike su marže dozvoljene, pa udri po inspekciji. Iako je i to pucanj u prazno jer onda bi se moralo propisati i kolika je točno kvaliteta i cijena koje robe (jer znamo da ima i jestivog i visoko kvalitetnog, nekom je luk samo luk, a nekome je to namirnica koja može biti ovakva ili onakva), pa i cijena najma prostora koja može varirati. Sve to određuje i konačnu cijenu.
Ono što mene osobno vrijeđa kod svih mogućih inspektora je bezobrazluk. Da, imaš ovlasti, zakon ti ih garantira, ali budi svjestan da ulaziš u prostor nekoga tko je riskirao otvaranjem nekog obrta znajući da može propasti, a isto tako riskira svaki dan jer ne zna hoće li sutra imati posla i može se u roku samo par mjeseci naći u jebačkim dugovima. I onda mu dođeš u prostor kao da ti je to ćaćino (a siguran sam da kod oca ulaziš s puno više poštovanja) i bezobrazan si. Mogu se knjige i uvjeti pregledati i tako da ne natjeraš čovjeka da se proklinje što je uopće išta pokušao jer ga upravo jebe nasuho onaj kojeg on plaća.
Jos se sjecam ljeta 2019. i konst pisanja clanaka o losoj sezoni, prevelikom poreznom opterecenju ugostitelja itd…
Na kraju je i 2019. ispala rekordna godina a index je stao sa pisanjem kad se smanjio pdv za ugostitelje.
Svi znamo da u Hrvatskoj svi koji mogu pokusavaju zamraciti sto vise moguce love. Poreznoj je doslovno posao da natjera ljude da rade po pravilima i prijavljuju cijeli prihod umjesto sto zamracuju barem 50% prihoda.
Glupo je svako djelovanje porezne etiketirati kao punjenje dzepova uhljeba, istina je da se dosta novca trosi na gluposti, ali to ne daje pravo ljudima da rade kako hoce mimo zakona.
Zasto bi obican radni puk placao full poreze dok ugostitelji zamracuju lovu i nakon jedne ili dvije sezone zarade za prosjecan stan u Zagrebu?