Abramović:
“Na ovom mjestu mogu samo dodati da članci 16. i 17. Ustava ne reguliraju istu stvar, nisu isto, pa, dakle, 16 ≠ 17.” Slijedi ironična opaska: “Možda ovaj put pomogne.”
“Dakle, većina pravi razliku između “biti u skladu” u odnosu na “suglasno”. Parafrazirajući citiranu misao većine, mogao bih primijetiti da je razlika neshvatljiva, a skoro i nedokučiva. Naime, u hrvatskom jeziku značenje “biti u skladu” definira se kao harmonija, suglasnost. To su sinonimi. Proizlazi da je ocjena da nešto nije u skladu s Ustavom – iako je suglasno s Ustavom – točno toliko proizvoljna koliko i nemoguća.”
“Većina ne navodi kojoj bi to odredbi Ustava pitanje ustavotvornog referenduma bilo suprotno, vjerojatno stoga što nije suprotno niti jednoj jedinoj. Bit će da većina smatra da je pitanje suprotno duhu Ustava. Međutim, prizivanje duhova je aktivnost kod koje svaki sudionik čuje ono što bi želio čuti.”
“Slijedom gore navedenog smatram odluku većine u ovoj pravnoj stvari pogrešnom. Držim da je trebalo utvrditi da je referendumsko pitanje za dopunu članka 17. Ustava u skladu s Ustavom te da je trebalo omogućiti izjašnjavanje birača o njemu”, zaključuje ovaj ustavni sudac.
Kušan i Selanec:
“Ulazeći u pitanje nedovoljne ili neispravne informiranosti građana koji su svojim potpisima podržali referendumsku inicijativu, te tako dovodeći u sumnju legitimnost prikupljenih potpisa, Ustavni sud je prekoračio granice svojih ustavnih ovlasti postavljenih u članku 95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske i članku 87. Ustava. Postupivši izvan svojih ustavnih nadležnosti Ustavni sud je ograničio Ustavom određeno funkcioniranje referendumskog postupka kao jednog od dva oblika izravnog demokratskog odlučivanja građana.”
“Kakav ustavotvorni referendum je uopće moguć nakon ovakve odluke s obzirom da zbog nedostatka ikakvih kriterija ocjene dovoljne preciznosti, točnosti i sveobuhvatnosti obrazloženja, kojim se građanima iznose ciljevi predloženih referendumskih pitanja, Ustavni sud uvijek može zaključiti da su zbog nedostatnosti takvog obrazloženja građani bili dovedeni u zabludu? Kako trinaestoro ustavnih sudaca i sutkinja može znati temeljem čega su stotine tisuća građana i građanki odlučili dati podršku nekoj referendumskoj inicijativi?”
“Uostalom, koje su to točno konkretne posljedice koje bi nastale kada referendum ne bi ostvario svoj najavljeni cilj, a predstavljale bi takvu ozbiljnu štetu za građane da Ustavni sud nema izbora no uskratiti im korištenje političke ovlasti koje im je u ruke položio sam Ustav kako bi mogli izravno sudjelovati u političkom životu hrvatskog društva? Štiti li većina građane od nekakvog političkog razočarenja za kojeg sama, poput kakvog socijalnog psihologa, ocjenjuje da bi došlo nakon što bi građani uvidjeli da i nakon referenduma Ustavni sud nastavlja dopuštati Saboru izbor između natpolovične i dvotrećinske većine?”
“Svoditi odluku građana na čitkost, razumljivost ili (ne)dovoljnu izričitost izbornih programa odnosno obrazloženja referendumskih inicijativa u najmanju je ruku izraz dubokog nerazumijevanja demokratskog procesa. Ako se pri tome bez podrobnije pravne analize koriste preporuke međunarodnih (i prije svega političkih) tijela (pravnih) stručnjaka, svedene poput kakvog paravana na jednu ili dvije rečenice, nerazumijevanje počinje biti još problematičnijim”
Kritiziraju i tezu većine da je krucijalni problem što se u prijedlogu referendumskog pitanja koristi riječ “može”, a ne “mora”.
“Ništa u “semantici” predloženih izmjena, kao niti u njima izmijenjenom tekstu konkretne ustavne odredbe, ne sprječava ikoga, pa tako ni Ustavni sud, da tu odredbu tumači na način sukladan cilju referendumske inicijative da u okolnostima “posebnih okolnosti”, koje izričito uključuju i pandemiju/epidemiju, Sabor ima ovlast pristupiti zakonskom ograničavanju temeljnih prava i sloboda, ali tu ovlast mora koristiti poštujući uvjet dvotrećinske većine”
Odluka većine napisana je na 17 stranica, dok su izdvojena mišljenja sudaca Abramovića, Kušan i Selaneca napisana na 34 stranice.
>”Kakav ustavotvorni referendum je uopće moguć nakon ovakve odluke s obzirom da zbog nedostatka ikakvih kriterija ocjene dovoljne preciznosti, točnosti i sveobuhvatnosti obrazloženja, kojim se građanima iznose ciljevi predloženih referendumskih pitanja, Ustavni sud uvijek može zaključiti da su zbog nedostatnosti takvog obrazloženja građani bili dovedeni u zabludu? Kako trinaestoro ustavnih sudaca i sutkinja može znati temeljem čega su stotine tisuća građana i građanki odlučili dati podršku nekoj referendumskoj inicijativi?” pitaju se ustavni suci Kušan i Selanec.
Most je jasno rekao koji je cilj. Taj cilj ne bi bio ispunjen promjenom ustava, ne bi se promjenilo ništa. Jesu građani potpisali iz dosade a ne da se postigne to što je Most naveo? Išlo im se malo na referendum bezveze? Kakve su ovo logike da oni ne mogu znati zašto su potpisali?
>Kritiziraju i tezu većine da je krucijalni problem što se u prijedlogu referendumskog pitanja koristi riječ “može”, a ne “mora”.
>”Ništa u “semantici” predloženih izmjena, kao niti u njima izmijenjenom tekstu konkretne ustavne odredbe, ne sprječava ikoga, pa tako ni Ustavni sud, da tu odredbu tumači na način sukladan cilju referendumske inicijative da u okolnostima “posebnih okolnosti”, koje izričito uključuju i pandemiju/epidemiju, Sabor ima ovlast pristupiti zakonskom ograničavanju temeljnih prava i sloboda, ali tu ovlast mora koristiti poštujući uvjet dvotrećinske većine”, navode Kušan i Selanec.
Znači kritizitaju što kao cjepidlače oko “biti u skladu” i “suglasno”, ali sami čini se ne vide razliku između može i mora, to se može interpretirat kako hoćeš?
Ne znam jel da čitam sve ili ne, ovo me već iznerviralo.
Sjećam se da je u Albaniji za vrijeme Envera Hodže ( znam, star sam) bilo ukinuto zanimanje odvjetnik. Ideja je bila da se svatko sam brani pred sudom, poštenima ne treba pravni zastupnik. Kada čitam o ovim sofizmima lumena iz naše pravne struke, sve više mi se čini da to i nije bila loša ideja
4 comments
Abramović:
“Na ovom mjestu mogu samo dodati da članci 16. i 17. Ustava ne reguliraju istu stvar, nisu isto, pa, dakle, 16 ≠ 17.” Slijedi ironična opaska: “Možda ovaj put pomogne.”
“Dakle, većina pravi razliku između “biti u skladu” u odnosu na “suglasno”. Parafrazirajući citiranu misao većine, mogao bih primijetiti da je razlika neshvatljiva, a skoro i nedokučiva. Naime, u hrvatskom jeziku značenje “biti u skladu” definira se kao harmonija, suglasnost. To su sinonimi. Proizlazi da je ocjena da nešto nije u skladu s Ustavom – iako je suglasno s Ustavom – točno toliko proizvoljna koliko i nemoguća.”
“Većina ne navodi kojoj bi to odredbi Ustava pitanje ustavotvornog referenduma bilo suprotno, vjerojatno stoga što nije suprotno niti jednoj jedinoj. Bit će da većina smatra da je pitanje suprotno duhu Ustava. Međutim, prizivanje duhova je aktivnost kod koje svaki sudionik čuje ono što bi želio čuti.”
“Slijedom gore navedenog smatram odluku većine u ovoj pravnoj stvari pogrešnom. Držim da je trebalo utvrditi da je referendumsko pitanje za dopunu članka 17. Ustava u skladu s Ustavom te da je trebalo omogućiti izjašnjavanje birača o njemu”, zaključuje ovaj ustavni sudac.
Kušan i Selanec:
“Ulazeći u pitanje nedovoljne ili neispravne informiranosti građana koji su svojim potpisima podržali referendumsku inicijativu, te tako dovodeći u sumnju legitimnost prikupljenih potpisa, Ustavni sud je prekoračio granice svojih ustavnih ovlasti postavljenih u članku 95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske i članku 87. Ustava. Postupivši izvan svojih ustavnih nadležnosti Ustavni sud je ograničio Ustavom određeno funkcioniranje referendumskog postupka kao jednog od dva oblika izravnog demokratskog odlučivanja građana.”
“Kakav ustavotvorni referendum je uopće moguć nakon ovakve odluke s obzirom da zbog nedostatka ikakvih kriterija ocjene dovoljne preciznosti, točnosti i sveobuhvatnosti obrazloženja, kojim se građanima iznose ciljevi predloženih referendumskih pitanja, Ustavni sud uvijek može zaključiti da su zbog nedostatnosti takvog obrazloženja građani bili dovedeni u zabludu? Kako trinaestoro ustavnih sudaca i sutkinja može znati temeljem čega su stotine tisuća građana i građanki odlučili dati podršku nekoj referendumskoj inicijativi?”
“Uostalom, koje su to točno konkretne posljedice koje bi nastale kada referendum ne bi ostvario svoj najavljeni cilj, a predstavljale bi takvu ozbiljnu štetu za građane da Ustavni sud nema izbora no uskratiti im korištenje političke ovlasti koje im je u ruke položio sam Ustav kako bi mogli izravno sudjelovati u političkom životu hrvatskog društva? Štiti li većina građane od nekakvog političkog razočarenja za kojeg sama, poput kakvog socijalnog psihologa, ocjenjuje da bi došlo nakon što bi građani uvidjeli da i nakon referenduma Ustavni sud nastavlja dopuštati Saboru izbor između natpolovične i dvotrećinske većine?”
“Svoditi odluku građana na čitkost, razumljivost ili (ne)dovoljnu izričitost izbornih programa odnosno obrazloženja referendumskih inicijativa u najmanju je ruku izraz dubokog nerazumijevanja demokratskog procesa. Ako se pri tome bez podrobnije pravne analize koriste preporuke međunarodnih (i prije svega političkih) tijela (pravnih) stručnjaka, svedene poput kakvog paravana na jednu ili dvije rečenice, nerazumijevanje počinje biti još problematičnijim”
Kritiziraju i tezu većine da je krucijalni problem što se u prijedlogu referendumskog pitanja koristi riječ “može”, a ne “mora”.
“Ništa u “semantici” predloženih izmjena, kao niti u njima izmijenjenom tekstu konkretne ustavne odredbe, ne sprječava ikoga, pa tako ni Ustavni sud, da tu odredbu tumači na način sukladan cilju referendumske inicijative da u okolnostima “posebnih okolnosti”, koje izričito uključuju i pandemiju/epidemiju, Sabor ima ovlast pristupiti zakonskom ograničavanju temeljnih prava i sloboda, ali tu ovlast mora koristiti poštujući uvjet dvotrećinske većine”
Odluka većine napisana je na 17 stranica, dok su izdvojena mišljenja sudaca Abramovića, Kušan i Selaneca napisana na 34 stranice.
https://sljeme.usud.hr/Usud/Praksaw.nsf/C12570D30061CE54C125884400443E6A/%24FILE/U-VIIR-2180-2022.pdf
>”Kakav ustavotvorni referendum je uopće moguć nakon ovakve odluke s obzirom da zbog nedostatka ikakvih kriterija ocjene dovoljne preciznosti, točnosti i sveobuhvatnosti obrazloženja, kojim se građanima iznose ciljevi predloženih referendumskih pitanja, Ustavni sud uvijek može zaključiti da su zbog nedostatnosti takvog obrazloženja građani bili dovedeni u zabludu? Kako trinaestoro ustavnih sudaca i sutkinja može znati temeljem čega su stotine tisuća građana i građanki odlučili dati podršku nekoj referendumskoj inicijativi?” pitaju se ustavni suci Kušan i Selanec.
Most je jasno rekao koji je cilj. Taj cilj ne bi bio ispunjen promjenom ustava, ne bi se promjenilo ništa. Jesu građani potpisali iz dosade a ne da se postigne to što je Most naveo? Išlo im se malo na referendum bezveze? Kakve su ovo logike da oni ne mogu znati zašto su potpisali?
>Kritiziraju i tezu većine da je krucijalni problem što se u prijedlogu referendumskog pitanja koristi riječ “može”, a ne “mora”.
>”Ništa u “semantici” predloženih izmjena, kao niti u njima izmijenjenom tekstu konkretne ustavne odredbe, ne sprječava ikoga, pa tako ni Ustavni sud, da tu odredbu tumači na način sukladan cilju referendumske inicijative da u okolnostima “posebnih okolnosti”, koje izričito uključuju i pandemiju/epidemiju, Sabor ima ovlast pristupiti zakonskom ograničavanju temeljnih prava i sloboda, ali tu ovlast mora koristiti poštujući uvjet dvotrećinske većine”, navode Kušan i Selanec.
Znači kritizitaju što kao cjepidlače oko “biti u skladu” i “suglasno”, ali sami čini se ne vide razliku između može i mora, to se može interpretirat kako hoćeš?
Ne znam jel da čitam sve ili ne, ovo me već iznerviralo.
Sjećam se da je u Albaniji za vrijeme Envera Hodže ( znam, star sam) bilo ukinuto zanimanje odvjetnik. Ideja je bila da se svatko sam brani pred sudom, poštenima ne treba pravni zastupnik. Kada čitam o ovim sofizmima lumena iz naše pravne struke, sve više mi se čini da to i nije bila loša ideja