Pitanje, zašto radnici (šljakeri) ne sudjeluju u podjeli dijela dobiti(profita) firm (trgovačih društava) u kojima rade ako bi se time povećala motivacija radnika za ostvarivanjem boljih rezultata, a s druge strane i poslodavac (šef) će imati više uspjeha(para) za sebe? Ne kažem da to trebati biti neki % iznos udjela u dobiti, ali i mali % bi značilo da šef (Poslodavac) cijeni svoje radnike još više.
Razumijem da je pohelpa gadna stvar, no “Ako on ima više, imati ću i ja više”.
Zato jer ne sudjeluju u preuzimanju rizika. Ako firma propadne u problemu je samo vlasnik.
Došao si na neoliberalnu platformu pokrenuti temu o progresivnoj ideji.
Samo će te napast u čoporu.
Radnici koji ima znanja, hrabrosti i volje sudjelovati u podjeli dobiti, osnuju svoje firme.
Mislim da jedan dio poduzetnika danas i razmišlja na ovaj način, i dijeli dobit kroz bonuse nagrade i slično. Ono što je problem u ovoj priči je oporezivanje i pravno okvir koji nije na strani poduzetnika u tom slučaju.
Zato sto se radnici svih klasa jos uvijek nisu ujedinili i zapljenili sredstva proizvodnje, ne znam sto cekaju kad realno nemaju izgubiti nista osim lanaca koji ih sputavaju
Mrzim hrvatsku i privatnike koji nude kikiriki place
zašto bi dijelio… neka osnuje svoju firmu pa neće morati dijeliti
Ekonomska (ne)pismenost hrvata vidljiva u kometarima
Sudjeluju, ako kupe dionice, ako je firma d.d. i ako dijeli dividende (dio profita).
oce podilit i dugove ako firma pocne propadat?
Je li to ono nesto kao radnicko samoupravljanje?
Godinama radiš da stvoriš nešto svoje, nerijetko cijelo desetljeće, ljudi koje poznaješ smiju ti se iza leđa “jer šta ćeš ti, idi nađi posao” dok ne prestane biti smiješno. Onda svi žele biti tvoji prijatelji, a radnici žele sudjelovati u podjeli dijela dobiti u firmi koju si krvavim trudom stvorio. **Isti oni koji bi te ismijali da si im na početku ponudio udio.**
Lako je tuđim kurcem koprive mlatiti, vrlo lako vam je pokrenuti tvrtku ako vam je do dobiti ili zakupiti udio u nekoj drugoj. Lijepo uživate status samo-zaposlenog direktora. Možete sami sebi plaćati minimalac da što manje date državi, tjerati trošak, otvoriti sestrinsku tvrtku na Cipru i takoc. 🙂
Tržišna vrijednost obavljenog rada osim ako ne vidim nešto više u zaposleniku, ni lipa više. Po mogućnosti vanjski, unajmljeni izvođač radova koji radi samo za vrijeme trajanja projekta. Ostali su dobrodošli ponuditi da zakupe udio.
Jer to nije u interesu vlasnicima firme. Vlasnicima firme je u interesu da radnika plaća što manje za isti posao. Time izvlače maksimalan profit. Osnove ekonomije.
Ovaj krugodrk oko “ne preuzimaju rizik”, dajte molim vas! Koji su rizik preuzele banke 2007. godine kada su cijeli svijet uvukle u krizu, a zauzvrat im je samo Ujedinjeno Kraljevstvo isplatilo 5 bilijuna funti u dvije godine iza toga? Ne milijardi, bilijuna. Privatizacija profita i socijalizacija gubitaka je osnova, tko to ne razumije treba pročitati koju knjigu iz ekonomije.
Naravno da se neće baku preko puta tako izvlačit, koja ima pekaru od 1980., ona će svoj rizik, koji ne postoji nego je nametnut i stvara ga tržište koje je namijenjeno da veliki pojedu male, platiti time da će ona sada raditi u velikoj pekari, a ne svojoj. Time će sada sav njen profit ići šefu firme i imamo opet isti kurac ko i prije. A veće firme države redovito izvlače iz stečaja, a tko to plaća? Plaćate vi, glupi narode, jer plaćate poreze, neće sigurno vlasnici velikih firmi!
Nema smisla razgovarat s marxoidima, ti im objašnjavaš oni tupe svoje.
Tehnicki vec sudjelujes u podjeli profita kroz sudjelovanje u drugom mirovinskom stupu u kojeg odvajas 5 posto bruto place. A uvijek mozes i kupit dionice ili udjele u nekom investicijskom fondu ako zelis sudjelovati u podjeli profita, ali kao sto vidis to dolazi s odredenom cijenom i rizikom.
Uzmi u obzir da ako ti je cilj isplata divideni, onda ne zelis povecanje troskova, jer smanjuje tvoju dividendu. Taloder, nije da se svi profiti odlaze u dividende, reinvestiraju se u poduzece, novi strojevi i takve stvari. Zbog toga cesto imas raskol izmedu menadzmenta i dionicara. Cilj menadzmenta je unaprijediti (trebao bi biti) poslovanje kroz investicije(sto u ovom slucaku znaci trosak, koji smamjuje profit) , cilj dionicara je dividenda.
Isuse, dakle ovako: otvaranje firme je jako teško. Podignit firmu, stvorit brend, upoznat dobavljače… Ovo su iscrpne, naporne i teške stvari koje uglavnom radi jedna ili par osoba. Kad se ti ljudi odluče širit svoju firmu i zapošljavat ljude najteži posa je iza njih i mogu uživat u profitu svog mukotrpnog posla. Je li u redu da poslodavac plaća minimalac i vrši mobing nad radnicima koji rade 10 sati dnevno? Naravno da ne. Je li u redu da poslodavci na temelju vlastitih organizacijskih sposobnosti budu nagrađeni, apsolutno. Radnici koji žele sudjelovati mogu (ovisno o firmi) kupit dionice i time imat dio firme (a možda i firma isplaćuje dividende).
Ogroman je rizik ulagat i započinjat novu firmu, jako dugo traje, dobra je šansa da nećeš uspit i očekuj par miseci ili čak godina di ćeš bit ili u minusu ili na nuli. Ove gluposti o bogatim poslodavcima koji žele izgladnit svoje radnike ostavi za 1917.
Zato sto nisu sudjelovali ni u ulaganju dijela temeljnog kapitala te firme, odnosno – zato što nisu vlasnici.
To ne znaci da vlasnici ne mogu odluciti nagraditi svoje radnike za dobre poslovne rezultate ako žele, naravno. Ali vlasnici za ulaganje dobivaju proporcionalan udio u dobiti (pojednostavljeno), dok radnici za rad u određenom vremenu dobivaju plaću.
18 comments
Pitanje, zašto radnici (šljakeri) ne sudjeluju u podjeli dijela dobiti(profita) firm (trgovačih društava) u kojima rade ako bi se time povećala motivacija radnika za ostvarivanjem boljih rezultata, a s druge strane i poslodavac (šef) će imati više uspjeha(para) za sebe? Ne kažem da to trebati biti neki % iznos udjela u dobiti, ali i mali % bi značilo da šef (Poslodavac) cijeni svoje radnike još više.
Razumijem da je pohelpa gadna stvar, no “Ako on ima više, imati ću i ja više”.
Zato jer ne sudjeluju u preuzimanju rizika. Ako firma propadne u problemu je samo vlasnik.
Došao si na neoliberalnu platformu pokrenuti temu o progresivnoj ideji.
Samo će te napast u čoporu.
Radnici koji ima znanja, hrabrosti i volje sudjelovati u podjeli dobiti, osnuju svoje firme.
Mislim da jedan dio poduzetnika danas i razmišlja na ovaj način, i dijeli dobit kroz bonuse nagrade i slično. Ono što je problem u ovoj priči je oporezivanje i pravno okvir koji nije na strani poduzetnika u tom slučaju.
Zato sto se radnici svih klasa jos uvijek nisu ujedinili i zapljenili sredstva proizvodnje, ne znam sto cekaju kad realno nemaju izgubiti nista osim lanaca koji ih sputavaju
Mrzim hrvatsku i privatnike koji nude kikiriki place
zašto bi dijelio… neka osnuje svoju firmu pa neće morati dijeliti
Ekonomska (ne)pismenost hrvata vidljiva u kometarima
Sudjeluju, ako kupe dionice, ako je firma d.d. i ako dijeli dividende (dio profita).
oce podilit i dugove ako firma pocne propadat?
Je li to ono nesto kao radnicko samoupravljanje?
Godinama radiš da stvoriš nešto svoje, nerijetko cijelo desetljeće, ljudi koje poznaješ smiju ti se iza leđa “jer šta ćeš ti, idi nađi posao” dok ne prestane biti smiješno. Onda svi žele biti tvoji prijatelji, a radnici žele sudjelovati u podjeli dijela dobiti u firmi koju si krvavim trudom stvorio. **Isti oni koji bi te ismijali da si im na početku ponudio udio.**
Lako je tuđim kurcem koprive mlatiti, vrlo lako vam je pokrenuti tvrtku ako vam je do dobiti ili zakupiti udio u nekoj drugoj. Lijepo uživate status samo-zaposlenog direktora. Možete sami sebi plaćati minimalac da što manje date državi, tjerati trošak, otvoriti sestrinsku tvrtku na Cipru i takoc. 🙂
Tržišna vrijednost obavljenog rada osim ako ne vidim nešto više u zaposleniku, ni lipa više. Po mogućnosti vanjski, unajmljeni izvođač radova koji radi samo za vrijeme trajanja projekta. Ostali su dobrodošli ponuditi da zakupe udio.
Jer to nije u interesu vlasnicima firme. Vlasnicima firme je u interesu da radnika plaća što manje za isti posao. Time izvlače maksimalan profit. Osnove ekonomije.
Ovaj krugodrk oko “ne preuzimaju rizik”, dajte molim vas! Koji su rizik preuzele banke 2007. godine kada su cijeli svijet uvukle u krizu, a zauzvrat im je samo Ujedinjeno Kraljevstvo isplatilo 5 bilijuna funti u dvije godine iza toga? Ne milijardi, bilijuna. Privatizacija profita i socijalizacija gubitaka je osnova, tko to ne razumije treba pročitati koju knjigu iz ekonomije.
Naravno da se neće baku preko puta tako izvlačit, koja ima pekaru od 1980., ona će svoj rizik, koji ne postoji nego je nametnut i stvara ga tržište koje je namijenjeno da veliki pojedu male, platiti time da će ona sada raditi u velikoj pekari, a ne svojoj. Time će sada sav njen profit ići šefu firme i imamo opet isti kurac ko i prije. A veće firme države redovito izvlače iz stečaja, a tko to plaća? Plaćate vi, glupi narode, jer plaćate poreze, neće sigurno vlasnici velikih firmi!
Nema smisla razgovarat s marxoidima, ti im objašnjavaš oni tupe svoje.
Tehnicki vec sudjelujes u podjeli profita kroz sudjelovanje u drugom mirovinskom stupu u kojeg odvajas 5 posto bruto place. A uvijek mozes i kupit dionice ili udjele u nekom investicijskom fondu ako zelis sudjelovati u podjeli profita, ali kao sto vidis to dolazi s odredenom cijenom i rizikom.
Uzmi u obzir da ako ti je cilj isplata divideni, onda ne zelis povecanje troskova, jer smanjuje tvoju dividendu. Taloder, nije da se svi profiti odlaze u dividende, reinvestiraju se u poduzece, novi strojevi i takve stvari. Zbog toga cesto imas raskol izmedu menadzmenta i dionicara. Cilj menadzmenta je unaprijediti (trebao bi biti) poslovanje kroz investicije(sto u ovom slucaku znaci trosak, koji smamjuje profit) , cilj dionicara je dividenda.
Isuse, dakle ovako: otvaranje firme je jako teško. Podignit firmu, stvorit brend, upoznat dobavljače… Ovo su iscrpne, naporne i teške stvari koje uglavnom radi jedna ili par osoba. Kad se ti ljudi odluče širit svoju firmu i zapošljavat ljude najteži posa je iza njih i mogu uživat u profitu svog mukotrpnog posla. Je li u redu da poslodavac plaća minimalac i vrši mobing nad radnicima koji rade 10 sati dnevno? Naravno da ne. Je li u redu da poslodavci na temelju vlastitih organizacijskih sposobnosti budu nagrađeni, apsolutno. Radnici koji žele sudjelovati mogu (ovisno o firmi) kupit dionice i time imat dio firme (a možda i firma isplaćuje dividende).
Ogroman je rizik ulagat i započinjat novu firmu, jako dugo traje, dobra je šansa da nećeš uspit i očekuj par miseci ili čak godina di ćeš bit ili u minusu ili na nuli. Ove gluposti o bogatim poslodavcima koji žele izgladnit svoje radnike ostavi za 1917.
Zato sto nisu sudjelovali ni u ulaganju dijela temeljnog kapitala te firme, odnosno – zato što nisu vlasnici.
To ne znaci da vlasnici ne mogu odluciti nagraditi svoje radnike za dobre poslovne rezultate ako žele, naravno. Ali vlasnici za ulaganje dobivaju proporcionalan udio u dobiti (pojednostavljeno), dok radnici za rad u određenom vremenu dobivaju plaću.