Na današnji dan 1928.godine izvršen je atentat na zastupnike HSS-a u Narodnoj skupštini u kojem je ranjen vjerovatno najveći hrvatski političar Stjepan Radić

34 comments
  1. Stjepan Radic je “najveci” hrvatski politicar samo zato sto je ubijen u Beogradu.
    Da je poginuo u saobracajnoj nesreci…malo ko bi ga se danas sjecao.

  2. Jedna od velikih srpskih pogrešaka je to što gospona kliještića iz spužva boba nisu nazvali Puniša Račić, takvu jedinstvenu priliku su propustili

  3. Puniša Račić je za ova ubojstva osuđen na 20 godina zatvora. Međutim, svoju kazno je odrađivao prilično ugodno. Kućni pritvor u vili gdje je imao poslugu. Partizani su mu presudili strijeljanjem 1944.godine.

    Dodatna činjenica. Nakon okupacije Vukovara, psihopati su preimenovali Ulicu Stjepana Radića u Ulicu Puniše Račića.

  4. Jel bi danas sve izgledalo drukčije da je on ostal živ? Mislim koji bi bio njegov utjecaj na hrv, dobar ili loš? Čisto me zanima, jer vidim nikad se nije potezalo to pitanje.

  5. Inače, kažu da su tog dana iza hrvatskih zastupnika trebali sjedit slovenski no oni se tog dana uopće nisu pojavili u skupštini.

  6. Ne srljajte ko guske u maglu,to bi se moglo promjeniti i za vladajuce.Neka prestanu srljat vise.

  7. Biografija Svetozara Pribićevića (politički vođa HR Srba) kaže da je Kralj Alexander došao u bolnicu vidjeti Radića te u sobi do pitao Svetozara ‘kao Srbin srbina’ da odjebe koaliciju sa HSSom i priđe radikalima. Svetozar odbio i prekinuo radnju sa Radikalima, nikada mu nisu mogli oprostiti ne staviti biti Srbin na prvo mjesto.

    Making Yugoslavs – Identity in King Alexandar’s Yugoslavia pokriva to razdoblje te spominje situaciju gore. Znači Radić je išao svugdje po Europi, skupljao podršku kada je bio izgnan, čak je u Moskvi HSS (imao drugo ime tada) bio prihvaćen u seljačku Internacionalu.

    Čim je Radić pristao složiti vladu sa Radikalima, bio je ubijen.

    A da ne spominjem koji je šok bio HR i Slo kada smo ušli u yugu, sa Austro ugarske birokracije prešli na beogradsku, izgubili bogatstvo u konverziji na dinare, te su Srbi za sastav parlamenta iskoristili popis stanovništva iz 1910 (prije ogromnih gubitaka WW1) pa su ispočetka imali nadmoć u broju mjesta.

  8. In the Assembly, Puniša Račić, a member of People’s Radical Party from Montenegro, got up and made a provocative speech which produced a stormy reaction from the opposition but Radić himself stayed completely silent. Finally, Ivan Pernar shouted in response, “thou plundered beys” (referring to accusations of corruption related to him). In an earlier speech Radić accused Račić of stealing from civilian population and later refused to apologize when Račić asked him to. Puniša Račić made his way to the speaker podium facing the Croats. He put his hand in his pocket, where he held the revolver, and faced the president Ninko Perić and told him: “I ask of you, Mr. president, to sanction Pernar. If you fail to stop me, I shall punish him myself!” After that threat shouting started in the room. But Račić continued his threats: “Whoever tries to stand between me and Pernar will be killed!” At that moment Puniša Račić took out his parabellum. Minister Vujičić, sitting at the bench behind Račić, grabbed his hand in order to stop him. At the same time, minister Kujundžić came to his aid, but Račić, however, being very strong, broke himself free. At exactly 11:25 AM shots were fired – Pernar was hit 1 cm above the heart. When he collapsed, Račić took aim at Stjepan Radić. Đuro Basariček noticed this and leaped to help him. Račić, however, turned his way and shot him, bullet entering his loins and exiting around his scapula. Basariček fainted immediately. Ivan Granđa ran in front of Stjepan Radić and Račić shot him in the arm. As soon as he was down, Račić aimed at Stjepan Radić, and shot him in the chest. At that point Pavle Radić jumped towards Račić, who didn’t get confused, but remarked: “Ha! I’ve been looking for you!” and shot him 1 cm below the heart. It was believed Račić would shoot Svetozar Pribičević, sitting next to Stjepan Radić, next, but Račić instead left the room through the ministers’ chambers. The whole assassination was over in less than a minute. It was one of the first assassinations in a government building in history. Radić was left for dead and indeed had such a serious stomach wound (he was also a diabetic) that he died several weeks later at the age of 57. His funeral was officiated by archbishop Antun Bauer of Zagreb. His burial was massively attended and his death was seen as causing a permanent rift in Croat-Serb relations in the old Yugoslavia.

Leave a Reply