Yeeep, ne isplati se studirati. Eventualno informatika i medicina.
Ženska osoba, do 20 godina, doktorat na polju ekonomije, 5 godina radnog staža, vozačka B kategorija, 4000kn
Takvih oglasa za posao će uvijek biti.
Čitam da dostavljači zarade duplo više. Ako ti magisterij i iskustvo rezultiraju s 4000kn, možda je problem u tebi.
Poželjno znanje japanskog, hindu i ruskog
SSS ekonomist, pala u depresiju kad sam nakon srednje vidjela da svi traže VSS za poziciju tajnice (tad se još nije koristilo ono ‘administrativni asistent’).
Odlučila krenut raditi pa razmislit naknadno kaj studirati, na kraju me spasilo radno iskustvo da s 23 već mogu tražit bolje poslove (7-8k minimalno), ali imala sam sreće s obzirom koliko ekonomista ima na tržištu, ko potrošna roba smo.
Spasilo me kaj me zanima marketing i dizajn jer tih poslova ima na bacanje i ovdje i vani.
Javiš se na posao gdje se traži SSS/VŠS – oprostite prekvalificirani ste. Javiš se na posao gdje traže VSS – oprostite nemate iskustva. Začaran krug hrvatskog poslovanja.
A koliko ljudi znam 27-29 godina, dobiju magisterij ali ni blizu najbolji u generaciji.
Ništa radnog iskustva, nisu umreženi na faksu bili i što sada?
Većina entry level si prekvalificirana osoba
mozda je realnost i “nije fer”, ali to je trziste rada.
Postavlja se pitanje, moze li vas posao raditi jos netko, moze li to isto obavljati 50, 100 ljudi u gradu?
Sto vise ljudi moze raditi takav posao, cijena vam pada.
zadnjih 15-20 godina slusam odi na fakultet… realno faksevi koji nemaju nikakav smisao odnosno tesku buducnost i primjeni(npr. filozofija), uz duzno postovanje svim studentima istog.
znam vise frizera, kozmeticara, obrtnickih zanimanja koji zive bolje i poslozenije od fakultetlija.
Koliko znate brutalnih frizera u gradu?
Ja 3-4. Kozmeticara isto tako. Trenera? Isto.
Nastavi niz…
Jebiga, kvaliteta se vrednuje i ono sto ne moze svako obavljati, ne komad papira.
Naucimo biti malo vise open minded.
-Trziste.
U dinamičnom okruženju
Pusi kurac tak ti i treba
🇩🇪
Ekipa, ne zamarajte se sa opisima i listama želja koje poslodavci navode u oglasima za posao. To su doslovno samo liste želja ( koje se u nekim ludim okolnostima znaju ispuniti) koje u praksi najčešće ostanu samo prazne želje.
Ako se vidite u nekom poslu, na osobnoj razini smatrate da ste dobar fit za tu poziciju, što zbog iskustva ili čiste volje za usavršavanjem u tom segmentu, nema nikakvog razloga da se ne prijavite na natječaj i ponudite svoje usluge za protuvrijednost koju smatrate da je korektna prema vama i poslodavcu.
Na poslodavcu je da donese odluku da li ste najbolji kandidat a na vama je da procijenite da li je taj poslodavac vrijedan vašeg vremena. Odnosno, da li će vam otvoriti ona vrata koja želite otvoriti.
Kad smo kod vrata, ako dođete na neka vrata, javite se i predstavite ali komunikacija ide teško, brzo se od toga odmaknite i tražite iduća “vrata”. Nemojte trošiti energiju na nekoga tko vas ne vidi kao dobar fit u svojoj organizaciji.
14 comments
Realnost, a ne meme
Tuzna realnost
Yeeep, ne isplati se studirati. Eventualno informatika i medicina.
Ženska osoba, do 20 godina, doktorat na polju ekonomije, 5 godina radnog staža, vozačka B kategorija, 4000kn
Takvih oglasa za posao će uvijek biti.
Čitam da dostavljači zarade duplo više. Ako ti magisterij i iskustvo rezultiraju s 4000kn, možda je problem u tebi.
Poželjno znanje japanskog, hindu i ruskog
SSS ekonomist, pala u depresiju kad sam nakon srednje vidjela da svi traže VSS za poziciju tajnice (tad se još nije koristilo ono ‘administrativni asistent’).
Odlučila krenut raditi pa razmislit naknadno kaj studirati, na kraju me spasilo radno iskustvo da s 23 već mogu tražit bolje poslove (7-8k minimalno), ali imala sam sreće s obzirom koliko ekonomista ima na tržištu, ko potrošna roba smo.
Spasilo me kaj me zanima marketing i dizajn jer tih poslova ima na bacanje i ovdje i vani.
Javiš se na posao gdje se traži SSS/VŠS – oprostite prekvalificirani ste. Javiš se na posao gdje traže VSS – oprostite nemate iskustva. Začaran krug hrvatskog poslovanja.
A koliko ljudi znam 27-29 godina, dobiju magisterij ali ni blizu najbolji u generaciji.
Ništa radnog iskustva, nisu umreženi na faksu bili i što sada?
Većina entry level si prekvalificirana osoba
mozda je realnost i “nije fer”, ali to je trziste rada.
Postavlja se pitanje, moze li vas posao raditi jos netko, moze li to isto obavljati 50, 100 ljudi u gradu?
Sto vise ljudi moze raditi takav posao, cijena vam pada.
zadnjih 15-20 godina slusam odi na fakultet… realno faksevi koji nemaju nikakav smisao odnosno tesku buducnost i primjeni(npr. filozofija), uz duzno postovanje svim studentima istog.
znam vise frizera, kozmeticara, obrtnickih zanimanja koji zive bolje i poslozenije od fakultetlija.
Koliko znate brutalnih frizera u gradu?
Ja 3-4. Kozmeticara isto tako. Trenera? Isto.
Nastavi niz…
Jebiga, kvaliteta se vrednuje i ono sto ne moze svako obavljati, ne komad papira.
Naucimo biti malo vise open minded.
-Trziste.
U dinamičnom okruženju
Pusi kurac tak ti i treba
🇩🇪
Ekipa, ne zamarajte se sa opisima i listama želja koje poslodavci navode u oglasima za posao. To su doslovno samo liste želja ( koje se u nekim ludim okolnostima znaju ispuniti) koje u praksi najčešće ostanu samo prazne želje.
Ako se vidite u nekom poslu, na osobnoj razini smatrate da ste dobar fit za tu poziciju, što zbog iskustva ili čiste volje za usavršavanjem u tom segmentu, nema nikakvog razloga da se ne prijavite na natječaj i ponudite svoje usluge za protuvrijednost koju smatrate da je korektna prema vama i poslodavcu.
Na poslodavcu je da donese odluku da li ste najbolji kandidat a na vama je da procijenite da li je taj poslodavac vrijedan vašeg vremena. Odnosno, da li će vam otvoriti ona vrata koja želite otvoriti.
Kad smo kod vrata, ako dođete na neka vrata, javite se i predstavite ali komunikacija ide teško, brzo se od toga odmaknite i tražite iduća “vrata”. Nemojte trošiti energiju na nekoga tko vas ne vidi kao dobar fit u svojoj organizaciji.