Francuzi su se ostatku svijeta reklamirali na nacin da su stvorili prepoznatljiv stereotip samih sebe kao kulturno – obrazovanih, elegantnih, profinjenih, itd… Postoje stotine clanaka i knjiga koje savjetuju kako se oblaciti, sminkati, jesti, zivjeti, itd. poput Francuza.
Prema stereotipima, francuski stil je klasican, bezvremen, romantican, ne prati siluetu tijela, vec se igra njom.
Talijani su se “prodali” na isti nacin. Imaju prepoznatljiv stereotip po pitanju odijevanja. Oni se vole iskazivati odjecom, biti sexy, vole pokazivati obline i biraju kvalitetu, a ne kvantitetu. Odjeca im je cesto kao i njihov stereotip, “puna zivota” (boje, uzorci, detalji na cipkama, itd.).
Skandinavci su stavljeni u isti kos i njihov je stil prikazan kao minimalistican, jednostavan, androgen i moderan.
Sto smatrate o elementima hrvatskog stila? Imamo li neke prepoznatljive zajednice tocke, bez obzira na regiju?
Iako je sve globalizirano, pa tako i moda, smatrate li da hrvatski dizajneri mogu gurati neke elemente stila kao “tipicno hrvatske”? Koji su to?
Kako biste vi htjeli promovirati Hrvate/ice i njihov modni stil u svrhu pozitivnog marketinga i stvaranja pozitivnih stereotipa? Kako se taj stil uklapa uz hrvatski mentalitet?
(Znam da ce se naci cinicni redditori koji ce naci nacin da u svaku temu ubace korupciju, HDZ, ustase i cetnike… Imate hrpu drugih tema za ta sranja…
Ovdje pokusavam naci neku novu temu za razgovor.)
P. S. Slucajno sam naisla na Yt neke Kanadjanke u Sibeniku, koja govori o stilu Hrvatica… Evo kako nas stranci vide. https://youtu.be/SAe6ZzG2EzU
12 comments
stil je grimy, stil je ruff
Ne postoji nist [originalnije](https://zg-magazin.com.hr/wp-content/uploads/2018/07/hrv-navijaci-vaterpolo-kapice.jpg)
Mislim da bi prvo trebali definirati neki tipični hrvatski mentalitet i stereotip da bismo našli hrvatski stil. Hrvati su… opušteni, jednostavni, ponosni. Na glasu su kao visoki (muškarci) i zgodni (žene). Nemaju mnogo novca, no vole se pokazati, pogotovo ako je nešto brendirano. Hrvati vole skupo, no skupo ne mogu priuštiti.
Prema tome bi hrvatski stil trebao biti klasičan (jer tko si može svake sezone priuštiti novu odjeću, a klasična odjeća je bezvremena). Uz to, klasična odjeća je jednostavna.
Kako bi ipak pokazali svoje fizičke prednosti, trebao bi postojati fokus na prekrojavanju odjeće (dužina, širina) tako da odgovara tijelu osobe koja je nosi.
S obzirom na ponos Hrvata na svoju kulturu, hrvatski dizajneri bi trebali koristiti elemente hrvatske tradicionalne baštine u svojim dizajnima, no pritom ih modernizirati (recimo, mini suknja sa šarenim cvijećem koje se nalazi na nošnjama je mix modernog i tradicionalnog). Pri tome treba biti suptilan, a ne pobljuvati kvadratiće po svemu.
Kako ne bismo svi bili isti i uniformirani, osobnost se iskazuje u detaljima (cipele, torbe, nakit, boje, šminka).
Kako želimo što manje negativno utjecati na okoliš, a volimo kvalitetu, trebao bi postojati fokus na prirodne i reciklirane materijale, te bi se proizvodnja trebala odvijati u Hrvatskoj.
Naravno, takva proizvodnja bi digla cijenu proizvoda (u usporedbi s proizvodima nastalim u Kini i drugim državama s jeftinom radnom snagom), no ni ne želimo da nam odjeća bude prejeftina (da ne bi ispalo kao naš turizam gdje smo se zajebali privlačenjem “jeftinih” gostiju, pa sad snosimo posljedice jer nemamo turistima što ponuditi osim mora, malo arhitekture, loših apartmana i jeftinih pijanki.).
Zato trebamo promovirati stav “kvaliteta, a ne kvantiteta”, koji govori da je bolje imati manje komada odjeće, no da su ti komadi odjeće svestrani i dugotrajni.
Naravno, s obzirom da želimo da si Hrvati tu istu odjeću sami mogu priuštiti, cijena ne smije biti ni u razini luksuznih proizvoda.
Cijene bi mogla biti na razini Zare (jer i oni koriste vlastite tkanine koje sami često recikliraju, te se proizvodnja vrši tamo), a ne H&M-a (proizvodnja u Kini).
Naši dizajneri bi trebali proširiti vidike i prodavati na što više tržišta (počevši npr. s EU), a ne samo na hrvatskom tržištu jer smo, realno, premali. Najjednostavnije je to postići putem interneta i koristeći moderni marketing u svrhu promocije.
Sorry, malo sam se previše koncentrirala na temu s pogledom od strane dizajnera/marketera, no mislim da je negdje u hrpi teksta i dio odgovora na tvoja pitanja.
Zanimljiva tema, OP.
Kvadratići na svakom, ali baš svakom kurcu, od zastave do drekpapira, ne možeš prdnut a da nisu kvadratići.
Točka 2 je trenirka, koja se tek u 5% slučajeva koristi za trening, sport, dok je u 95% slučajeva odjevni predmet za dod dućana, na kavu, na Špicu, do grada skoknut, u kino skoknut, kupit TV skoknut, do policije osobnu obnovit…. Stalno, uvijek, svugdje trenirka.
I detalj koji ne izostaje – pederuša. Ona za struk ili ona prek jednog ramena, ali svaki pravi rvat je ima i ne odvaja se od nje. Čak ni kad je u odijelu (hlače, sako, košulja, ovaj put iznimno bez trenirke) ne odvaja se od pederuše.
Hrvati su uglavnom modno nezainteresirani, a ako pokazuju interes onda je to nešto unutar sigurne zone (nešto što su vidjeli da većina drugih muškaraca oko njih nosi, izbjegavanje boja i krojeva koji nisu strogo maskulinizirani).
Stil se uglavnom izjednačava s parama, pa kad se kaže da neko “pazi na robu” , “voli se dobro obuc” = voli se skupo obući. Zapravo nema smisla baš razdvajati odjevanje Hrvata od ostatka Balkana jer stvarno nema nekih stilskih razlika.
Kod Hrvatica je druga priča, puno veća raznolikost stilova, ali isto se u globalu pazi na to da odjeća ne iskače iz mase i da bude ženstvena. Ja se uvijek van Balkana osjećam presređeno i čudi me kad me ljudi hvale vani za “sredenost” a ja nisam ništa posebno napravila, bar u svojim očima.
Tldr; mi smo još uvijek modne i dizajnerske bebe i imamo još puno papati. Kako se bude razvijala kulturna i građanska svijest, razvijati će se i modna.
Zamišljam Iveka u ljetnom izdanju na glavi kapa s crveno-bijelim uzorkom i natpisom CRO ili kapa s natpisom tipa Konzum Lesnina Borovo, na torzu klasična košulja s đepom i u njemu kutija cigareta a ako je mlađi onda majica sa natpisom Beach 1984.Na donjem dijelu tokom dana nosi jednobojni šorc i kroksice a rano ujutro ili navečer šarene zeleno maslinaste hlače(kao u vojsci) i naravno zelene gumene čizme obavezno iznad listova.
Bijela siledžijka s mrljom od senfa navučena preko škembe. Zlatni lančić s raspelom lagano zapetljanim u dlake na prsima. Nezavezane havajke ispod škembe tako da između njih i siledžijke ima protoka zraka za lakše hlađenje. Poluraspadnute natikače nepravilno izraubane na vanjskim rubovima jer se hoda gegajući i vukući stopala, a iznošena udubina od pete je već odavno preko ruba je držiš noge kao Charlie Chaplin.
Ne mislim baš da svaki narod na svijetu mora imati razvijen stilski identitet. Dapače, ogromna većina ga i nema osim ovih koje si nabrojala.
Nemam pojma, ja nosim cargo hlače.
U dalmaciji. Lito – lanena kosulja bermude, polo majce i pamucni sorcevi. Uglavnom nesto lagano.
Francuzi imaju tu sliku sebe kao bogat i elegantan narod ali realno ako odes u centar Pariza 80 posto ljudi na ulici su članovi neke manjine i dost je to siromašno (dobro isto ovisi o kvartu), na svakom kutu stoje oni majstori sa onim narukvicama da ti podvale a oko njih jos 7 kolega koji ti iskoče ak nasjedneš na to.
“My friend, my friend, for you free” – jebem ti mater my friend
doduše istina to je tako u većini većih Europskih gradova al u Parizu specifično je baš grda situacija po nekim ulicama
Francuzi su postali Fini Ljudi ™ kad su postali carstvo. Nije im sam eto palo napamet izgradit Versailles i utocit u njega vise zlata neg sto ga ima i hr eto tak iz zajebancije. To je svima palo napamet. Za jest ludo voce iz kolonija i smisljat lude slastice.
Lako ispast profinjen kad ustvari imas tradiciju proizvodnje vina 600 godina, a ne da je zadnji rat sve zgranatirao i da jos uvijek mozda ima mina.