Bas citam o 32. jezicno-pjesnickoj smotri pod nazivom “Croatia Rediviva”, koja ce se odrzat u Selcima na Bracu u petak. Tu je naravno tekst na Vecernjem ispunjen razlicitim napomenama kako je od Beckog do Novosadskog dogovora stokavica ili novostokavstina istisnula svojom standardizacijom sve dijalekte na rub.
Ono sto me vise cudi je da se o razdoblju nakon 1991 govori o tome kako je Hrvatska napokon prihvatila trojednost svog jezika u obliku jedinstva kajkavskog, cakavskog i stokavskog. Ali ako me se pita, osim u nekoj minornoj leksickoj razini, razlika izmedju jezika 1990 i sada nije toliko velika. Gramatickih i drugih razlika gotovo da i nema, osim ako se ne gleda povecalom.
Pa me zanima od upucenih jezicara, kroatologa, kroatista i inih zainteresiranih, hoce li se hrvatski standard ikad sire otvoriti narjecima? Hoce li se jezik ikada u potpunosti prihvatiti forme jezika koje su stoljecima bile pisane i afirmirane samo da bi bile odgurnute na stranu za stokavstinu?
Poveznica za tekst: https://www.vecernji.hr/vijesti/croatia-rediviva-ca-kaj-sto-u-petak-u-selcima-na-otoku-bracu-1606622
6 comments
Nikaj, vsaki na svoju stran, a ja na r/kajkavski
Nisam jezikoslovac pa sam možda apsolutno u krivu ali čini mi se da će prije narječja odumrijeti nego će se hrvatski standardni otvoriti prema njima.
Ja sam kajkavac i u osnovnoj školi mi se to poticalo od strane učiteljice i profesorice hrvatskog, motivirala me da pišem i pjesme i priče i da idem na LiDraNo s kajkavskim stvarima.
Poslije osnovne kita labudova, jedva da svojima doma pričam kajkavski izuzev par riječi. Ljudi te nažalost gledaju ko neuku budalu i misle da ne znaš standardni hrvatski, a ne da namjerno pričaš u narječju kako bi opstalo.
S druge strane, čini mi se da je kajkavski blizu makedonskom (barem bliže nego standardni hrvatski) i pomaže mi da bolje razumijem svekrvu koja je makedonka, dok ne naučim makedonski baš 🙂
Nažalost, hrvatska narječja su nevine žrtve ratne histerije da su hrvatski i srpski dva potpuno različita jezika.
Sudeći po prošlogodišnjoj hajci na govor onog Dubrovčanina u “Dobro jutro Hrvatska” to stanje se neće tako skoro promijeniti.
Uvik me zanimalo a zbog tog pitanja sam često bio omražen kod profesora hrvatskog (zbog toga što ni on to nije znao objasniti) Znači hrvatski jezik ima tri službena narječja i dogovoreno je da će službeni jezik biti štokavsko narječje. Teoretski mi pričamo narječjem a ne jezikom i najbitnije ako maknemo sva tri narječja što je točno hrvatski jezik?
Opet će bit dnevna doza nepoznavanja vlastite povijesti i politike jezika.
Standard se neće i ne može otvarati dijalektima jer je standard.
To ako čakavci ili kajkavci hoće stvoriti svoj standard i gurati tu priču je na njima da lobiraju. Surovo, ali tako je.
Oduvijek je standard živio nauštrb dijalekta. Kako s atičkim grčkim i lacijskim latinski, tako i s kranjskim slovenskim i štokavskim hrvatskim.
Uostalom pitanje toga što je narječje, a što jezik je i politički problem. Tj. da su nas kolonizirali Englezi i Francuzi teško bi mi to nazivali dijalektima jednog jezika. To je samo politička odluka.
Dijalekti su nažalost (ili nasreću) toliko raznoliki da bi bilo nemoguće ili jako teško od toga napraviti jedan standard. Moglo bi se probati kodificirati veće dijalektalne grupe, ali i tad bi bile trzavice. Koji kajkavski, kakav čakavski, čiji štokavski. Žašto kajkavski Lepoglave, a ne Varaždina, zašto štokavski Drniša, a ne Valpova, zašto čakavski Grobnika, a ne Starog Grada? Shvaćaš problematiku?
Mogla bi se dopustiti određena razina slobode, što je zapravo i dopušteno, budući da zakonski štokavski po gramatici nije određen kao jedino što se može koristiti.
Mogla bi se proširiti slovnica govoreći da se može korisitit sve reflekse jata kako se kome šune, da se može koristiti krnje infinitive, druge oblike padeža, ali šta onda s vokabularom? Hoćeš dopustiti sve dijalektalizme koje postoje? Na šta bi izgledala službena korespodencija?
Jezik je nariječje iza kojeg stoji vojska