ANDREA Topić, novinarka Indexa i životna partnerica našeg preminulog novinara Vladimira Matijanića, na Facebooku je napisala objavu o Vladinoj smrti.
>> Umro je Vladimir Matijanić, naš najbolji novinar
Njenu objavu prenosimo u cijelosti.
“1. Isti tim hitne došao je dva sata prije, tražili smo ga vode u bolnicu, rekli su da ne treba jer su to normalni simptomi kovida
2. Hitni infektološki i liječnika na Infektološkom smo zvali desetak puta, tvrdili su da ne treba u bolnicu, iako smo uporno tražili da ga vode
3. Prvi dan kovida su nam u bolnici rekli da je u RH nestašica lijeka za sprječavanje težih posljedica kovida kojeg daju pacijentima kao što je on
Pišem ovo jer znam da bi on htio da se zna
Pišem ovo jer znam da bi on htio da se zna što se dogodilo. Naravno da nemam “ni atoma snage”, kako je on zadnjih dana ponavljao.
Ni atoma snage.
Ni razloga za život. Bez njega.
U splitskoj bolnici su ga pustili da čeka barem dva sata. Rekao je da ima Sjogrenov sindrom i Infesticijsku bolest pluća te sumnju na još 2 autoimune bolesti, i da se zbog toga nije mogao cijepiti
02.08. ujutro rano rekao mi je da osjeća loše i da ima fibru, napravila sam mu kućni test na koronu i bio je pozitivan.
Sat vremena kasnije, oko 10h dovozim ga na Infektivni, hitni prijem, KBC-a Split gdje stoji barem dva sata čekajući da ga netko primi i pregleda. Nisu me pustili s njim, čekala sam u autu pored zgrade, u 12h šalje mi poruku da krenem i dolazim, govori mi da im je ispričao da ima Sjogrenov sindrom i Infesticijsku bolest pluća te sumnju na još 2 autoimune bolesti, i da se zbog toga nije mogao cijepiti i da su mu rekli da je trenutno nestašica lijeka kojeg daju teškim bolesnicima da izbjegnu teške komplikacije kovida i da mu to možda da li da imaju.
Nema lijeka
Da taj lijek nema KBC Split ni Klinika za infektivne bolesti Fran Mihaljević, ali da ga imaju da bi ga možda dali njemu jer je imunološki bolesnik i ima kovid, i da je bila nedavno onkološka pacijentica i da ga ni njoj nisu mogli dati jer ga nema. Tražio je da kažu kako se lijek zove da ga sami potražimo, rekli su da nije važno jer ga nigdje nema. Zvao je neke ljude koje zna i saznao da ga možda ima u OB Dubrovnik, preslab je bio za put do dolje, predložila sam mu da ja nazovem ravnatelja bolnice, rekao mi je da nipošto to ne činim, da nema šanse, da neće tako. Nismo uspjeli doći do tog lijeka.
Zvali smo hitnu barem deset puta u ova dva dana
Dva dana imao je temperaturu do 38.9 koju smo spuštali s dva Lekadola od 500, stavljala sam mu hladne obloge na glavu, davala vitamine, propolis, kuhala čajeve i juhe koje je tada još mogao piti. Nazvao je imunologinju i sve joj ispričao, ona mu je rekla da počne piti tablete za autoimune bolesti koje mu je prepisala, Dekortin, D vitamin jednom u 2 tjedna i nešto što štiti želudac, iako nije sigurno je li se riješio helikobaktera.
Otišla sam u ljekarnu po to, donijela, popio je drugi Dekortin na jutro kad je sve počelo.
Večer prije bio već slab, nije mogao do zahoda lako, užasno bi se uspuhao, hvatao za zidove, umorio u sekundu, svi su govorili da je to normalno. Zvali smo hitnu barem 10 puta u ova dva dana, ako ne i više. Sve s ciljem da ga prime u bolnicu.
Liječnik je rekao da Vlado nije imunokompromitiran, čak i da nije imunološki bolesnik jer Dekortin pije samo jedan dan
Kad smo ih tu večer zvali uputili su nas na liječnika na Infektivnom, ispričali mu sve. Rekao je da Vlado “nije imunokompromitiran”, čak i da “nije imunološki bolesnik zato jer Dekortin pije samo jedan dan”.
Koja logika?! Iako mu je Vlado uredno pobrojao svoje imunološke bolesti i one na koje se sumnja. Vlado nije vjerovao što čuje, puštao je tu snimku iznova na mobitelu jer njegov mobitel zbog posla ima snimač koji radi automatski. Naravno, pitao je da ga prime u bolnicu i ovaj na liniji je rekao da nema potrebe.
Probudio se slabiji nego ikad. Dvaput sam zvala infektološki, nitko se nije javio. Treći put se javila žena i rekla da nije za bolnicu, da neka piša u lonac
Ujutro, 5.8. probudio se slabiji nego ikad. Pojeo je pola zobene kaše. Kavu nije takao, čaj isto. Nije mogao jesti ni piti. Nije mogao stajati uspravno. Ni sjediti. Ni ležati. Nije mogao do WC-a. Nazvala sam hitni infektološki, dva puta, nitko se nije javljao, iz treće se javila žena, rekla da je sad stvarno gotovo i da ne može samostalno ni jesti ni na zahod i rekla mi je, citiram, “nije to za bolnicu, neka piša u lonac kraj kreveta onda prolijte u zahod”.
Nije mogao jesti, doći za stol i sjesti, nije mogao ležati
Skuhala sam mu juhu. Nije je mogao jesti. Nije mogao doći za stol i sjesti, nije mogao sjesti uspravno na krevetu ni ležati, toliko sam ga nagovarala da nešto pojede da sam ga dovela do iznerviranosti što je jako teško s njim i sa mnom, na mene se svih ovih godina nikad nije naljutio. Stavila sam mu juhu u šalicu i prislonila usnama i naginjala. Uspio je popiti pola.
“Gospođo, to je sve normalno. Jedino ako ne može disati dovozi se u bolnicu”
Zvala sam hitnu opet. Počeo je iskašljavati bronhijalnu sluz, to me zabrinulo: “50 godina, Sjogren, infesticijska bolest pluća, autoimune bolesti, nije se cijepio, treći dan kovida, ne može se pomaknuti nimalo, bol u mišićima neizdržljiva, iskašljava sluz”, vlaški sam dodala i “otežano diše” samo da ga već jebeno vode jer je iz aviona jasno da mu treba stručna pomoć, na što je Vlado slabašno dobacivao “ma nisam”, hitna je rekla “gospođo to je sve normalno. Jedino ako ne može disati dovozi se u bolnicu”.
Ona koja je ranije rekla neka piša u lonac sad kaže da je sve to normalno
Zvala sam infektološku hitnu i tamošnjeg liječnika, javila se ona što je savjetovala ranije da piša u lonac, rekla je da je to sve normalno, Vlado i ja smo rekli da želimo hospitalizaciju, da inzistiramo da ga vode, ona je rekla “a to ovisi o vama, hoće li vas hitna htjet pokupit, ali to su sve normalni simptomi”, rekli smo da želimo da dođu po njega. Zvala sam 194, opisala sam po stoti put sve simptome. Tim je došao oko 13.40h, dvoje tehničara, dali su mu injekciju, rekla sam ga vode, rekli su da “nema potrebe, to su normalni simptomi, nek pije tekućine i jede slane štapiće”. Točno tim riječima.
Nije se mogao pomaknuti ni centimetra
Rekla sam da ne može piti. Ni jesti. Da je preslab i za to, pogledali su me blijedo. “A neka se natjera”, rekli su. Rekla sam da ne može. Vlado je zamolio da mu daju infuziju. Rekli su da se to samo u bolnici daje. Kasnije kad su drugi put došli bogami su imali infuziju u torbi, ali je bilo prekasno. On se nije mogao pomaknuti ni centimetra već prvi put kad su bili tu. Niti centimetra.
Tehničar ga je morao pomoći privaliti na bok da mu da injekciju. Vlado je pitao zašto se luđački znoji i hladan je, a nema fibru. Tehničar mu je rekao da je to od Lekadola. Posteljina je bila u lokvama. Brisala sam ga ručnikom i maramicama.
Čujemo “Upomoć”, dotrčavam, stopala su mu plava, lice sivo
Nakon niti dva sata, stojim u kuhinji i čujemo njegovo “upomoć”. Dotrčavam, vidim da su mu stopala plava, dotičem ih, hladna su, jasno mi je da nema cirkulacije uopće. Lice mu je sivo, kao da nema krvi, ni kisika. Jedva mi govori “ne mogu disat”. Zovem hitnu da dolaze isti tren i da ne može disati. Sjećaju nas se, kako i ne bi, kažu da će ga sada odvesti u bolnicu.
Oni dolaze nakon, a možda i 20 minuta, pakiram mu stvari za bolnicu, on leži, hropće, ubrzano diše, postaje sve plaviji. Oni dolaze, isti tim od prošli put, on je još pri sebi, ali se i dalje ne može micati, užasno mu je, govore mu da se dovuče do jedne strane kreveta da ga posjednu u stolicu i odnesu. Ne ide.
Vičem: U ovom položaju ne može disat! Kažu: Ma može. Uhvatim ga za ruku, on me pogleda, preokrene oči i zaspe zauvijek
U to ga jedan tehničar hvata za noge i drži ih u zraku, govori “ovo će mu podić tlak”, ali on postaje sve bljeđi, dovlače ga na lancunu na onu stranu kreveta bliže stolici, vidim da mu je glava klonila u čudan položaj, kao, zabačena je, vičem “u ovom položaju ne može disat!!”, kažu “ma može”, uhvatim ga za ruku, govorim mu da će sve biti u redu, da će ga odvesti u bolnicu, on me pogleda i preokrene oči i zaspe zauvijek.
Tad tehničar poviče na uređaj kolegi “ostavi nosila, donesi reanimacijsku!”.
Oživljavali su ga možda i sat vremena.
Urlikala sam, izbacili su me iz sobe. U njegova pluća su zrak pumpali isti ljudi koji su sat, dva prije rekli da mu nije ništa i da ne treba u bolnicu
Urlikala sam. Izbacili su me iz sobe i zatvorili vrata, čula sam zvuk pumpe kojom su valjda pumpali zrak u njegova pluća. Isti ljudi koji su sat, dva prije rekli da mu nije ništa i da ne treba ići u bolnicu.
Iz istog hrvatskog zdravstva koje mu je reklo da je nestašica lijeka za pacijente kao što je on, za one koji se ne mogu cijepiti jer imaju autoimune i druge bolesti.
Zašto ga nisu odveli u bolnicu i dali mu taj jebeni lijek? Zašto obiteljska doktorica ne radi?
Zašto ga nisu odveli u bolnicu kad smo ih cijeli jebeni dan molili? Zašto mu nisu dali taj jebeni lijek?
Zašto kurčeva obiteljska doktorica ne radi ili nema zamjenu na Dan pobjede?
Ne želim tugu (tuga je previše blaga riječ), pretvoriti u gorčinu ni tražiti krivca, ali neke se činjenice moraju znati.
Ništa mi ga ne može vratiti. Moje sve
Meni ništa njega ne može vratiti.
Ni meni, ni njegovim divnim roditeljima sina jedinca.
Moju voljenu. Mog Kvakana. Mog Charlie Browna. Moje Sve na svijetu. I šire”, napisala je Andrea Topić.
Hrvatsko zdravstvo je jebena sramota. A čitajući sve što se događa, Splitski KBC je poseban slučaj.
svaki dan se po hrvatskoj doživi 15-ak ovakvih priča. užas. sve je dobro dok ju ti ne moraš ispričati.
Debil do debila u javnom zdravstvu. Od sestara do doktora, bez obzira na polje djelatnosti. Najveći mi je šok kad vidim najgluplje ženske iz srednje u bijeloj kuti. Iznimke me ne zanimaju, ova govna trebaju biti iznimke u javnom zdravstvu moderne države.
Mene su na hitnoj i kod doktora slali kod psihijatra jer mi “nije ništa”, otišao privatno, našli problem južno od glave. Kriminalni progon tih prašinarskih šljunkara je nužan, a ne unutarnje istrage koje su obični krugodrk.
Ajmo jos jednom ponoviti lekciju. U Hrvatskoj ljudi ne umiru iznadprosjecno od Covida nego imaju ispodprosjecnu i nekompotentnu zdravstvenu skrb.
Kada vam razni poslanici na TV ekranima pricaju da Hrvati masovno umiru od Covida jer imamo preblage mjere i da smo neodgovorna stoka, sjetite se prica poput ove u clanku.
Jadan čovik, jadna žena, jadna obitelj. Kakva potpuno besmislena tragedija. Da je pravde, cijeli lanac koji je doveo do ovoga – posebno sestru koja savjetuje pišanje u lonac – bi izgubio pravo na rad u struci do kraja života.
Nažalost otvara se pitanje koliko je ljudi umrlo, a nije trebalo umrijeti..
U cijelom članku najbolji dio mi je taj što nisu uspjeli nabavit lijekove za koronu. Tamo smo negdje 6. u svijetu po smrti, 1. u Europi, starije osobe se i dalje ne cijepe, a nisu ni lijekove nabavili. Neat.
Jebote koja prica. Dobro da joj nisu rekli da nazove svoju babu da im skuha malo domace juhe.
I onda se ljudi hvale kako je u Hrvatskoj besplatno zdravstvo.
Plaćaš 15ak ili koliko posto bruto plaće cijeli život i sve je ok dok imaš samo upalu grla ili slično, a kad ovako zaglaviš…
Pa mi vi sad objasnite da je ovo sve ok i da je naše zdravstvo super jer je besplatno. Koliko ima takvih, a da se ne zna?
Tko zna koliko ljudi ovako umre, što zadnje 2 godine od covida, što cijelo vrijeme od drugih bolesti, gdje su zdravstveni djelatnici nesposobni ili ih jednostavno boli kurac.
Za ovaj slučaj smo saznali samo zato što je čovjek bio novinar najčitanijeg portala u Hrvatskoj. Za koliki broj nas običnih anonimusa nismo niti ćemo ikad saznati?
Ovo je pretužno, a tko zna koliko je takvih slučajeva koji ne dođu do novina. Ovdje svi od ljudi koji su se javili na 194, preko doktora do Berosa i Plenkya trebaju odgovarati. Treba napraviti primjer od ovoga da se vise nikad ne ponovi. A Beros treba odgovarati barem pred saborskim odborom, a mozda i pred sudom zbog cega nisu nabavili lijekove.
Svaki dan umire po 15 ljudi, a lijekova nema. Za sto ih placamo ako su nesposobni odraditi cak i osnove.
Ne mogu ni početi shvaćati što osjeća ova osoba. Gledati dok ti najmilija osoba umire pored tebe. Sablasno. Najgori dio je što nije da im se avion srušio u prašumi pa nema spasa nego oni su u jebenom Splitu drugom najvećem gradu Hrvatske. Što neki možda će reći tehnički je prašuma ali Bog te jebo da ti moras moliti da dođu po nekog ko ne može jest, pit niti ići do WC-a je gorivo mržnji. Da mi kaže da piša pored kreveta u lonac vj bi završio na RTLu danas zbog masovne pucnjave.
Sramotan propust za sramotnim propustom. Počevši od onog koji mu je rekao da se ne cijepi jer ima Sjogrena. Za tu bolest se normalno cijepi i štoviše, preporuka je još veća.
1. Zdravstveni radnici su nekad lijeni i neodgovorni, a vrlo cesto su bezosjecajni (jbg, nauce se na to nakon situacija koje gledaju svakoga dana).
2. Bolnice su potkapacitirane, drzava je siromasna, zdravstveni sustav je u globalu los.
ZAKLJUCAK: tako ce nam biti dok se ne opametimo. Kad od vlasti pocnemo traziti kvalitetu, efikasnost i odgovornost, a ne uhljebljivanje i pogodovanje, bit ce bolje.
eto, mog direktora su primili u bolnicu zbog slabosti nakon covida.
pa je umro od bolničke infekcije.
najebo si s našim doktorima kako god okreneš.
Potrebno je izraditi nekoliko trafostanica (ne trebaju biti pod naponom), čisto kako bi ih se obojalo u Hajdukove boje, HŽV, grb i to. Ljudi, ne smijemo gubiti fokus u ovakvim situacijama, pa valjda je nama Hrvatima jedino nogomet bitan! Samo Vatrani, bili, plavi! Liječenje i bolnice su za starce i slabiće!
Najbolja mi je ekipa tu koja sve ovo opravdava i govori da nije problem u zdravstvu nego on jednostavno nije imao sreće.
Tako isto možemo ukinuti sve vatrogasne postrojbe i reći da nam zaštita od požara super funkcionira, samo ovi kojima izgori kuća/stan nisu imali sreće jer im se vatra pojavila u blizini.
Ali da, slažem se da čovjek nije imao sreće, da je imao sreće rodio bi se u nekoj zemlji sa funkcionalnim zdravstvom gdje mu stručne osobe ne bi objašnjavale kako mu je skroz dobro dok umire.
Postoji samo jedna prava kontraindikacija za sva koronavirusna cjepiva a to je preosjetljivost na jedan od sastojaka cjepiva.
Tkogod je gospodinu preporučio da se ne cijepi zbog Sjogrenovog sindroma ili drugih autoimunih bolesti učinio mu je veliku protuuslugu.
Nazalost ovo se desava svaki dan sa starijim pacijentima. Cim cuju godiste pacijenta odma vidis kako se promjeni pristup i zauzme “pusti ga neka umre” stav.
Tuzna i zalosna prica, zao mi je covjeka. Nisam ga poznavao ali po tekstovima je djelovao kao jako inteligentan pojedinac. Sucut obitelji, gonite bandu do kraja da se ovakve stvari prestanu desavat svakodnevno.
Zadnji put kad mi je jedna bliska osoba bila u bolnici, morala je podsjetit sestru da joj da lijekove, svaki dan. Neke od tih sestara bile su užasno bezobrazne i otresale se na druge pacijente u bolničkoj sobi, tipa kad polu-nepokretnoj baki kažeš da se ustane i pospremi iza sebe (ostavila je ručnik na stolcu, zamisli).
Žao mi je svake osobe koja nas napusti prerano zbog tuđe nesposobnosti, nadam se da će se stvari krenuti mijenjati nakon Vladine smrti. Index ima taj kapacitet da zapali vatru, pritišće i postavlja pitanja. Nadam se da neće stati na Vladi. Izgubit osobu na ovaj način je nešto najteže kroz šta članovi obitelji mogu proći.
Ma da, nekad ti se posreći a nekad dobiješ gamad od hitne ili doktora. Mama ima određenu bolest koja uzrokuje sto i jedan problem u tijelu, dođe jedan dan doktorici i kaže da je boli bubreg.
“Pa tu te nema što boljeti!”
Nikad u životu nisam htio nekoga prebit’, ali bogami ova baba je bila blizu.
Jao gle ove antivaksere koji glume kako ih je odjednom briga za umrle…
29 comments
**Članak:**
ANDREA Topić, novinarka Indexa i životna partnerica našeg preminulog novinara Vladimira Matijanića, na Facebooku je napisala objavu o Vladinoj smrti.
>> Umro je Vladimir Matijanić, naš najbolji novinar
Njenu objavu prenosimo u cijelosti.
“1. Isti tim hitne došao je dva sata prije, tražili smo ga vode u bolnicu, rekli su da ne treba jer su to normalni simptomi kovida
2. Hitni infektološki i liječnika na Infektološkom smo zvali desetak puta, tvrdili su da ne treba u bolnicu, iako smo uporno tražili da ga vode
3. Prvi dan kovida su nam u bolnici rekli da je u RH nestašica lijeka za sprječavanje težih posljedica kovida kojeg daju pacijentima kao što je on
Pišem ovo jer znam da bi on htio da se zna
Pišem ovo jer znam da bi on htio da se zna što se dogodilo. Naravno da nemam “ni atoma snage”, kako je on zadnjih dana ponavljao.
Ni atoma snage.
Ni razloga za život. Bez njega.
U splitskoj bolnici su ga pustili da čeka barem dva sata. Rekao je da ima Sjogrenov sindrom i Infesticijsku bolest pluća te sumnju na još 2 autoimune bolesti, i da se zbog toga nije mogao cijepiti
02.08. ujutro rano rekao mi je da osjeća loše i da ima fibru, napravila sam mu kućni test na koronu i bio je pozitivan.
Sat vremena kasnije, oko 10h dovozim ga na Infektivni, hitni prijem, KBC-a Split gdje stoji barem dva sata čekajući da ga netko primi i pregleda. Nisu me pustili s njim, čekala sam u autu pored zgrade, u 12h šalje mi poruku da krenem i dolazim, govori mi da im je ispričao da ima Sjogrenov sindrom i Infesticijsku bolest pluća te sumnju na još 2 autoimune bolesti, i da se zbog toga nije mogao cijepiti i da su mu rekli da je trenutno nestašica lijeka kojeg daju teškim bolesnicima da izbjegnu teške komplikacije kovida i da mu to možda da li da imaju.
Nema lijeka
Da taj lijek nema KBC Split ni Klinika za infektivne bolesti Fran Mihaljević, ali da ga imaju da bi ga možda dali njemu jer je imunološki bolesnik i ima kovid, i da je bila nedavno onkološka pacijentica i da ga ni njoj nisu mogli dati jer ga nema. Tražio je da kažu kako se lijek zove da ga sami potražimo, rekli su da nije važno jer ga nigdje nema. Zvao je neke ljude koje zna i saznao da ga možda ima u OB Dubrovnik, preslab je bio za put do dolje, predložila sam mu da ja nazovem ravnatelja bolnice, rekao mi je da nipošto to ne činim, da nema šanse, da neće tako. Nismo uspjeli doći do tog lijeka.
Zvali smo hitnu barem deset puta u ova dva dana
Dva dana imao je temperaturu do 38.9 koju smo spuštali s dva Lekadola od 500, stavljala sam mu hladne obloge na glavu, davala vitamine, propolis, kuhala čajeve i juhe koje je tada još mogao piti. Nazvao je imunologinju i sve joj ispričao, ona mu je rekla da počne piti tablete za autoimune bolesti koje mu je prepisala, Dekortin, D vitamin jednom u 2 tjedna i nešto što štiti želudac, iako nije sigurno je li se riješio helikobaktera.
Otišla sam u ljekarnu po to, donijela, popio je drugi Dekortin na jutro kad je sve počelo.
Večer prije bio već slab, nije mogao do zahoda lako, užasno bi se uspuhao, hvatao za zidove, umorio u sekundu, svi su govorili da je to normalno. Zvali smo hitnu barem 10 puta u ova dva dana, ako ne i više. Sve s ciljem da ga prime u bolnicu.
Liječnik je rekao da Vlado nije imunokompromitiran, čak i da nije imunološki bolesnik jer Dekortin pije samo jedan dan
Kad smo ih tu večer zvali uputili su nas na liječnika na Infektivnom, ispričali mu sve. Rekao je da Vlado “nije imunokompromitiran”, čak i da “nije imunološki bolesnik zato jer Dekortin pije samo jedan dan”.
Koja logika?! Iako mu je Vlado uredno pobrojao svoje imunološke bolesti i one na koje se sumnja. Vlado nije vjerovao što čuje, puštao je tu snimku iznova na mobitelu jer njegov mobitel zbog posla ima snimač koji radi automatski. Naravno, pitao je da ga prime u bolnicu i ovaj na liniji je rekao da nema potrebe.
Probudio se slabiji nego ikad. Dvaput sam zvala infektološki, nitko se nije javio. Treći put se javila žena i rekla da nije za bolnicu, da neka piša u lonac
Ujutro, 5.8. probudio se slabiji nego ikad. Pojeo je pola zobene kaše. Kavu nije takao, čaj isto. Nije mogao jesti ni piti. Nije mogao stajati uspravno. Ni sjediti. Ni ležati. Nije mogao do WC-a. Nazvala sam hitni infektološki, dva puta, nitko se nije javljao, iz treće se javila žena, rekla da je sad stvarno gotovo i da ne može samostalno ni jesti ni na zahod i rekla mi je, citiram, “nije to za bolnicu, neka piša u lonac kraj kreveta onda prolijte u zahod”.
Nije mogao jesti, doći za stol i sjesti, nije mogao ležati
Skuhala sam mu juhu. Nije je mogao jesti. Nije mogao doći za stol i sjesti, nije mogao sjesti uspravno na krevetu ni ležati, toliko sam ga nagovarala da nešto pojede da sam ga dovela do iznerviranosti što je jako teško s njim i sa mnom, na mene se svih ovih godina nikad nije naljutio. Stavila sam mu juhu u šalicu i prislonila usnama i naginjala. Uspio je popiti pola.
“Gospođo, to je sve normalno. Jedino ako ne može disati dovozi se u bolnicu”
Zvala sam hitnu opet. Počeo je iskašljavati bronhijalnu sluz, to me zabrinulo: “50 godina, Sjogren, infesticijska bolest pluća, autoimune bolesti, nije se cijepio, treći dan kovida, ne može se pomaknuti nimalo, bol u mišićima neizdržljiva, iskašljava sluz”, vlaški sam dodala i “otežano diše” samo da ga već jebeno vode jer je iz aviona jasno da mu treba stručna pomoć, na što je Vlado slabašno dobacivao “ma nisam”, hitna je rekla “gospođo to je sve normalno. Jedino ako ne može disati dovozi se u bolnicu”.
Ona koja je ranije rekla neka piša u lonac sad kaže da je sve to normalno
Zvala sam infektološku hitnu i tamošnjeg liječnika, javila se ona što je savjetovala ranije da piša u lonac, rekla je da je to sve normalno, Vlado i ja smo rekli da želimo hospitalizaciju, da inzistiramo da ga vode, ona je rekla “a to ovisi o vama, hoće li vas hitna htjet pokupit, ali to su sve normalni simptomi”, rekli smo da želimo da dođu po njega. Zvala sam 194, opisala sam po stoti put sve simptome. Tim je došao oko 13.40h, dvoje tehničara, dali su mu injekciju, rekla sam ga vode, rekli su da “nema potrebe, to su normalni simptomi, nek pije tekućine i jede slane štapiće”. Točno tim riječima.
Nije se mogao pomaknuti ni centimetra
Rekla sam da ne može piti. Ni jesti. Da je preslab i za to, pogledali su me blijedo. “A neka se natjera”, rekli su. Rekla sam da ne može. Vlado je zamolio da mu daju infuziju. Rekli su da se to samo u bolnici daje. Kasnije kad su drugi put došli bogami su imali infuziju u torbi, ali je bilo prekasno. On se nije mogao pomaknuti ni centimetra već prvi put kad su bili tu. Niti centimetra.
Tehničar ga je morao pomoći privaliti na bok da mu da injekciju. Vlado je pitao zašto se luđački znoji i hladan je, a nema fibru. Tehničar mu je rekao da je to od Lekadola. Posteljina je bila u lokvama. Brisala sam ga ručnikom i maramicama.
Čujemo “Upomoć”, dotrčavam, stopala su mu plava, lice sivo
Nakon niti dva sata, stojim u kuhinji i čujemo njegovo “upomoć”. Dotrčavam, vidim da su mu stopala plava, dotičem ih, hladna su, jasno mi je da nema cirkulacije uopće. Lice mu je sivo, kao da nema krvi, ni kisika. Jedva mi govori “ne mogu disat”. Zovem hitnu da dolaze isti tren i da ne može disati. Sjećaju nas se, kako i ne bi, kažu da će ga sada odvesti u bolnicu.
Oni dolaze nakon, a možda i 20 minuta, pakiram mu stvari za bolnicu, on leži, hropće, ubrzano diše, postaje sve plaviji. Oni dolaze, isti tim od prošli put, on je još pri sebi, ali se i dalje ne može micati, užasno mu je, govore mu da se dovuče do jedne strane kreveta da ga posjednu u stolicu i odnesu. Ne ide.
Vičem: U ovom položaju ne može disat! Kažu: Ma može. Uhvatim ga za ruku, on me pogleda, preokrene oči i zaspe zauvijek
U to ga jedan tehničar hvata za noge i drži ih u zraku, govori “ovo će mu podić tlak”, ali on postaje sve bljeđi, dovlače ga na lancunu na onu stranu kreveta bliže stolici, vidim da mu je glava klonila u čudan položaj, kao, zabačena je, vičem “u ovom položaju ne može disat!!”, kažu “ma može”, uhvatim ga za ruku, govorim mu da će sve biti u redu, da će ga odvesti u bolnicu, on me pogleda i preokrene oči i zaspe zauvijek.
Tad tehničar poviče na uređaj kolegi “ostavi nosila, donesi reanimacijsku!”.
Oživljavali su ga možda i sat vremena.
Urlikala sam, izbacili su me iz sobe. U njegova pluća su zrak pumpali isti ljudi koji su sat, dva prije rekli da mu nije ništa i da ne treba u bolnicu
Urlikala sam. Izbacili su me iz sobe i zatvorili vrata, čula sam zvuk pumpe kojom su valjda pumpali zrak u njegova pluća. Isti ljudi koji su sat, dva prije rekli da mu nije ništa i da ne treba ići u bolnicu.
Iz istog hrvatskog zdravstva koje mu je reklo da je nestašica lijeka za pacijente kao što je on, za one koji se ne mogu cijepiti jer imaju autoimune i druge bolesti.
Zašto ga nisu odveli u bolnicu i dali mu taj jebeni lijek? Zašto obiteljska doktorica ne radi?
Zašto ga nisu odveli u bolnicu kad smo ih cijeli jebeni dan molili? Zašto mu nisu dali taj jebeni lijek?
Zašto kurčeva obiteljska doktorica ne radi ili nema zamjenu na Dan pobjede?
Ne želim tugu (tuga je previše blaga riječ), pretvoriti u gorčinu ni tražiti krivca, ali neke se činjenice moraju znati.
Ništa mi ga ne može vratiti. Moje sve
Meni ništa njega ne može vratiti.
Ni meni, ni njegovim divnim roditeljima sina jedinca.
Moju voljenu. Mog Kvakana. Mog Charlie Browna. Moje Sve na svijetu. I šire”, napisala je Andrea Topić.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Dobro Vam jutro, Vili Beroše.
Užas. RIP
Strava jbt
Hrvatsko zdravstvo je jebena sramota. A čitajući sve što se događa, Splitski KBC je poseban slučaj.
svaki dan se po hrvatskoj doživi 15-ak ovakvih priča. užas. sve je dobro dok ju ti ne moraš ispričati.
Debil do debila u javnom zdravstvu. Od sestara do doktora, bez obzira na polje djelatnosti. Najveći mi je šok kad vidim najgluplje ženske iz srednje u bijeloj kuti. Iznimke me ne zanimaju, ova govna trebaju biti iznimke u javnom zdravstvu moderne države.
Mene su na hitnoj i kod doktora slali kod psihijatra jer mi “nije ništa”, otišao privatno, našli problem južno od glave. Kriminalni progon tih prašinarskih šljunkara je nužan, a ne unutarnje istrage koje su obični krugodrk.
Ajmo jos jednom ponoviti lekciju. U Hrvatskoj ljudi ne umiru iznadprosjecno od Covida nego imaju ispodprosjecnu i nekompotentnu zdravstvenu skrb.
Kada vam razni poslanici na TV ekranima pricaju da Hrvati masovno umiru od Covida jer imamo preblage mjere i da smo neodgovorna stoka, sjetite se prica poput ove u clanku.
Jadan čovik, jadna žena, jadna obitelj. Kakva potpuno besmislena tragedija. Da je pravde, cijeli lanac koji je doveo do ovoga – posebno sestru koja savjetuje pišanje u lonac – bi izgubio pravo na rad u struci do kraja života.
Nažalost otvara se pitanje koliko je ljudi umrlo, a nije trebalo umrijeti..
Zašto je Telegram uvrstia kopiju [članka](https://www.telegram.hr/politika-kriminal/zvali-smo-hitnu-deset-puta-molili-da-vladu-voze-u-bolnicu-nisu-htjeli-rekli-su-mi-da-neka-pisa-u-lonac-kraj-kreveta/) pod Premium sadržaj? Glupo.
U cijelom članku najbolji dio mi je taj što nisu uspjeli nabavit lijekove za koronu. Tamo smo negdje 6. u svijetu po smrti, 1. u Europi, starije osobe se i dalje ne cijepe, a nisu ni lijekove nabavili. Neat.
Jebote koja prica. Dobro da joj nisu rekli da nazove svoju babu da im skuha malo domace juhe.
I onda se ljudi hvale kako je u Hrvatskoj besplatno zdravstvo.
Plaćaš 15ak ili koliko posto bruto plaće cijeli život i sve je ok dok imaš samo upalu grla ili slično, a kad ovako zaglaviš…
Pa mi vi sad objasnite da je ovo sve ok i da je naše zdravstvo super jer je besplatno. Koliko ima takvih, a da se ne zna?
Tko zna koliko ljudi ovako umre, što zadnje 2 godine od covida, što cijelo vrijeme od drugih bolesti, gdje su zdravstveni djelatnici nesposobni ili ih jednostavno boli kurac.
Za ovaj slučaj smo saznali samo zato što je čovjek bio novinar najčitanijeg portala u Hrvatskoj. Za koliki broj nas običnih anonimusa nismo niti ćemo ikad saznati?
Ovo je pretužno, a tko zna koliko je takvih slučajeva koji ne dođu do novina. Ovdje svi od ljudi koji su se javili na 194, preko doktora do Berosa i Plenkya trebaju odgovarati. Treba napraviti primjer od ovoga da se vise nikad ne ponovi. A Beros treba odgovarati barem pred saborskim odborom, a mozda i pred sudom zbog cega nisu nabavili lijekove.
Svaki dan umire po 15 ljudi, a lijekova nema. Za sto ih placamo ako su nesposobni odraditi cak i osnove.
Ne mogu ni početi shvaćati što osjeća ova osoba. Gledati dok ti najmilija osoba umire pored tebe. Sablasno. Najgori dio je što nije da im se avion srušio u prašumi pa nema spasa nego oni su u jebenom Splitu drugom najvećem gradu Hrvatske. Što neki možda će reći tehnički je prašuma ali Bog te jebo da ti moras moliti da dođu po nekog ko ne može jest, pit niti ići do WC-a je gorivo mržnji. Da mi kaže da piša pored kreveta u lonac vj bi završio na RTLu danas zbog masovne pucnjave.
Sramotan propust za sramotnim propustom. Počevši od onog koji mu je rekao da se ne cijepi jer ima Sjogrena. Za tu bolest se normalno cijepi i štoviše, preporuka je još veća.
1. Zdravstveni radnici su nekad lijeni i neodgovorni, a vrlo cesto su bezosjecajni (jbg, nauce se na to nakon situacija koje gledaju svakoga dana).
2. Bolnice su potkapacitirane, drzava je siromasna, zdravstveni sustav je u globalu los.
ZAKLJUCAK: tako ce nam biti dok se ne opametimo. Kad od vlasti pocnemo traziti kvalitetu, efikasnost i odgovornost, a ne uhljebljivanje i pogodovanje, bit ce bolje.
eto, mog direktora su primili u bolnicu zbog slabosti nakon covida.
pa je umro od bolničke infekcije.
najebo si s našim doktorima kako god okreneš.
Potrebno je izraditi nekoliko trafostanica (ne trebaju biti pod naponom), čisto kako bi ih se obojalo u Hajdukove boje, HŽV, grb i to. Ljudi, ne smijemo gubiti fokus u ovakvim situacijama, pa valjda je nama Hrvatima jedino nogomet bitan! Samo Vatrani, bili, plavi! Liječenje i bolnice su za starce i slabiće!
Najbolja mi je ekipa tu koja sve ovo opravdava i govori da nije problem u zdravstvu nego on jednostavno nije imao sreće.
Tako isto možemo ukinuti sve vatrogasne postrojbe i reći da nam zaštita od požara super funkcionira, samo ovi kojima izgori kuća/stan nisu imali sreće jer im se vatra pojavila u blizini.
Ali da, slažem se da čovjek nije imao sreće, da je imao sreće rodio bi se u nekoj zemlji sa funkcionalnim zdravstvom gdje mu stručne osobe ne bi objašnjavale kako mu je skroz dobro dok umire.
Postoji samo jedna prava kontraindikacija za sva koronavirusna cjepiva a to je preosjetljivost na jedan od sastojaka cjepiva.
Tkogod je gospodinu preporučio da se ne cijepi zbog Sjogrenovog sindroma ili drugih autoimunih bolesti učinio mu je veliku protuuslugu.
Nazalost ovo se desava svaki dan sa starijim pacijentima. Cim cuju godiste pacijenta odma vidis kako se promjeni pristup i zauzme “pusti ga neka umre” stav.
Tuzna i zalosna prica, zao mi je covjeka. Nisam ga poznavao ali po tekstovima je djelovao kao jako inteligentan pojedinac. Sucut obitelji, gonite bandu do kraja da se ovakve stvari prestanu desavat svakodnevno.
To je ona novinarka koja je išla slikati Kujundžićevu lažno prijavljenu vilu u Imotskom, pa su je četiri seljačine okružile i zastrašivale, oštetili joj auto. Baš mi je žao žene https://m.vecernji.hr/amp/vijesti/novinarka-napadnuta-ispred-kuce-ministra-kujundzica-policija-uhitila-cetvoricu-muskaraca-1374637
Zadnji put kad mi je jedna bliska osoba bila u bolnici, morala je podsjetit sestru da joj da lijekove, svaki dan. Neke od tih sestara bile su užasno bezobrazne i otresale se na druge pacijente u bolničkoj sobi, tipa kad polu-nepokretnoj baki kažeš da se ustane i pospremi iza sebe (ostavila je ručnik na stolcu, zamisli).
Žao mi je svake osobe koja nas napusti prerano zbog tuđe nesposobnosti, nadam se da će se stvari krenuti mijenjati nakon Vladine smrti. Index ima taj kapacitet da zapali vatru, pritišće i postavlja pitanja. Nadam se da neće stati na Vladi. Izgubit osobu na ovaj način je nešto najteže kroz šta članovi obitelji mogu proći.
Ma da, nekad ti se posreći a nekad dobiješ gamad od hitne ili doktora. Mama ima određenu bolest koja uzrokuje sto i jedan problem u tijelu, dođe jedan dan doktorici i kaže da je boli bubreg.
“Pa tu te nema što boljeti!”
Nikad u životu nisam htio nekoga prebit’, ali bogami ova baba je bila blizu.
Jao gle ove antivaksere koji glume kako ih je odjednom briga za umrle…