Imaju vojvodu, arambašu, barjaktara, štitonošu i buzdovandžije, Gradsku glazbu Sinj, trubu i mačkule, ali i mnogobrojnu publiku koja iz godine u godinu stvara sve bučniji auditorij, baš kao i na onoj pravoj, odrasloj Sinjskoj Alci. Jedno pravilo vrijedi – Dječju alku trče samo muška djeca prezimena Vučković i to samo oni mlađi od 10 godina.
Veća je ovdje čast imati srce junačko i mirnu ruku nego kupiti novog limenog ljubimca ili dobiti na lutriji jer – slavodobitnički plamenac na Dječjoj alci Vučkovića vrijedi kao i kruna najboljeg na onoj velikoj, a koja ruku na srce, traje nešto godina više od ove male. No, genetska kombinacija vrlo je slična – s koljena na koljeno, a događalo se i da iz iste kuće metu gađa više alkarića.
Leonu treća, Roku debitantska
– Od sedme sam godine jašio i brinuo o konjima, a kao dvanaestogodišnjaka me je jedno popodne prije proba na trkalištu vidio Mlađo, priupitao jesam li ja prezimena Vučković i odveo za ruku da mu čuvam njegovog konja. I čuvao sam ga sve dok nije otišao iz alkarske povorke – govori Branimir koji je bio glas mališana, otac Leona alkarskog imena Bedžica (5) i Roka nadimka Zmaj (2) koji će među njih dvadesetak svijetu pokazati čime se to Vučkovići i cijeli Cetinski kraj ponose. Leonu je ovo treće, Roku tek prvo alkarsko nadmetanje.
Da nije bilo poveće kape na glavi, koja se službeno naziva kalpak (tek jedan od cijelog niza turcizama u tom kraju – op.a.) Bedžica bi možda i ponio znamenje pobjede na Alki prošle godine. Dvaput je pogodio u najmanji krug, a onda u trećoj trci posrnuo ispred mete.
Bio je zadivljen alkarskim momcima…
No ni tu kraja zanimljivostima nema jer Leon je na početku svog alkarskog puta bio zadivljen alkarskim momcima.
– Stupao je iza povorke u ritmu dobošara, u ritmu glazbe. I još bi uz to stavio koplje kao pušku preko ramena. I sada, neki su već rekli da smo mi to izrežirali kako sam ja u povorci, da sam ga to učio, ali kad bi ga ja malo gurnuo da ide zajedno s drugima, on je par puta zamahnuo kopljem prema meni – kaže Branimir, inače 29-godišnjak oženjen Martinom.
Jedan od debitanata na ovogodišnjoj alci dječak je Toni alkarskog nadimka Bumbar, sin Branimirova brata Mislava.
Još jedan od alkarića koji izazovu uzdisaje sreće i ushita, ali i malo brži ritam srca – alkarića koji su dovoljan pokazatelj istinskih vrijednosti življenja u domovini i zalog budućnosti koja će, uz ove mlade vitezove, biti itekako svijetla.
Mališani junačkog srca jednom ulicom u sinjskom naselju Brnaze njeguju i ljubomorno čuvaju povijest, preslikavaju kolorit alkara na konjima. I svi su oni Vučkovići, samo ih po nadimcima razlikuju. Da se – trn izmalena oštri da bi ubo, u Vučkovića itekako vrijedi jer djeca alku trče i prije nego progovore.A treba biti itekako koncentriran, trčati po vrućini niz ulicu i s nekoliko kilograma opreme, a još i kopljem pogoditi u alku. Nerijetko zato iskoriste i nešto blaži kriterij časnog suda pa se pred alkom zaustave i naciljaju, kao da to ne vidi na stotine pari očiju i koji fotoaparat.Vučkovići svog predstavnika, ako se služiti modernim sportskim rječnicima, od 2013. godine u velikoj Alci imali nisu, otkako je s pržine odgalopirao. Sve dok u ulogu pratitelja barjaka nije uskočioi tako zadržao plamen roda Vučkovića da tinja. Plamen čiji je oganj bio franjevac fratri stoljeća unatrag istinski vođa napaćenog naroda iz Rame koji je svoje utočište pronašao u cetinskoj dolini, a utjehu u Majci od Milosti čiji su sliku ponijeli sa sobom.Branimiru je ljubav prema konjima prenio baš Mladen.opisuje Branimir koji, zanimljivo je, nije bio sudionik te male alke. Otac sina nije mogao dovoziti u Vučkoviće – pričaju to iskusniji- i to zbog poslovnih obveza, a kako nije živio u Brnazama nego u blizini sinjskog groblja. Bio je veterinar.Zanimljivost se veže i uz alkarsko ime Leona jer mu djed Leon kao dijete nije znao izreći riječ bilježnica pa je za tu sastavnicu svake školske torbe govorio -. Eto i nadimka za Leona.- priča Branimir.
Nemam ništa protiv LED rasvjete ako joj je ispravna boja. Nadam se da Puljak zna, kao jedan fizičar, kolike probleme radi bijela rasvjeta ne samo DSO astrofotografima, nego i fauni i ljudskom organizmu kojem treba mrak. Problem bijelog i plavičastog svjetla u rasvjeti raste eksponencijalno brzo.
Rasvjetu treba napraviti tako da se koriste uski pojasevi valnih duljina svjetla, da je maksimum pomaknut prema crvenom (smanjuje se disperzija – dulje valne duljine lakše pravocrtno prolaze kroz atmosferu) i da ne sija u nebo. Intenzitet svjetla treba racionalizirati.
Jebo te led
Neka bude ona lijepa moderna bijela. Neću da grad izgleda kao da je iz 19. Stoljeća. Ionako nisam u Split navečer, a za stanovnike me boli kurac. LP
Također kritika na moje komentare koje sam tu pisao, nisam se dugo bavio tom tematikom pa sam sve podatke na pamet izvlačio i s time naravno zeznuo par detalja i trade-off korisnosti i mana.
TLDR ledice su way to go ako se pažljivo odabere balans između topline svijetla (relative scotopic content – što povlači koliko je efikasna lampa) i utjecaja plave komponente (relative melanopic content).
Više detalja u videu koga zanima.
Znam da ima manje negativne efekte, ali ako nešto ne mogu podnijeti u gradovima to je ona jaka žuta, natrij-lampa, boja. Kad god naletim negdje gdje je fino moderna 3000K ili 4000K rasvjeta mi je baš lijepo za vidjet. Plus, ne vozim umoran, ali na mene ta žuta boja ima daleko više učinak da mi se počne spavati nego što to ima bijela svjetlostl.
7 comments
**Članak:**
Imaju vojvodu, arambašu, barjaktara, štitonošu i buzdovandžije, Gradsku glazbu Sinj, trubu i mačkule, ali i mnogobrojnu publiku koja iz godine u godinu stvara sve bučniji auditorij, baš kao i na onoj pravoj, odrasloj Sinjskoj Alci. Jedno pravilo vrijedi – Dječju alku trče samo muška djeca prezimena Vučković i to samo oni mlađi od 10 godina.
Veća je ovdje čast imati srce junačko i mirnu ruku nego kupiti novog limenog ljubimca ili dobiti na lutriji jer – slavodobitnički plamenac na Dječjoj alci Vučkovića vrijedi kao i kruna najboljeg na onoj velikoj, a koja ruku na srce, traje nešto godina više od ove male. No, genetska kombinacija vrlo je slična – s koljena na koljeno, a događalo se i da iz iste kuće metu gađa više alkarića.
Leonu treća, Roku debitantska
– Od sedme sam godine jašio i brinuo o konjima, a kao dvanaestogodišnjaka me je jedno popodne prije proba na trkalištu vidio Mlađo, priupitao jesam li ja prezimena Vučković i odveo za ruku da mu čuvam njegovog konja. I čuvao sam ga sve dok nije otišao iz alkarske povorke – govori Branimir koji je bio glas mališana, otac Leona alkarskog imena Bedžica (5) i Roka nadimka Zmaj (2) koji će među njih dvadesetak svijetu pokazati čime se to Vučkovići i cijeli Cetinski kraj ponose. Leonu je ovo treće, Roku tek prvo alkarsko nadmetanje.
Da nije bilo poveće kape na glavi, koja se službeno naziva kalpak (tek jedan od cijelog niza turcizama u tom kraju – op.a.) Bedžica bi možda i ponio znamenje pobjede na Alki prošle godine. Dvaput je pogodio u najmanji krug, a onda u trećoj trci posrnuo ispred mete.
Bio je zadivljen alkarskim momcima…
No ni tu kraja zanimljivostima nema jer Leon je na početku svog alkarskog puta bio zadivljen alkarskim momcima.
– Stupao je iza povorke u ritmu dobošara, u ritmu glazbe. I još bi uz to stavio koplje kao pušku preko ramena. I sada, neki su već rekli da smo mi to izrežirali kako sam ja u povorci, da sam ga to učio, ali kad bi ga ja malo gurnuo da ide zajedno s drugima, on je par puta zamahnuo kopljem prema meni – kaže Branimir, inače 29-godišnjak oženjen Martinom.
Jedan od debitanata na ovogodišnjoj alci dječak je Toni alkarskog nadimka Bumbar, sin Branimirova brata Mislava.
Još jedan od alkarića koji izazovu uzdisaje sreće i ushita, ali i malo brži ritam srca – alkarića koji su dovoljan pokazatelj istinskih vrijednosti življenja u domovini i zalog budućnosti koja će, uz ove mlade vitezove, biti itekako svijetla.
Mališani junačkog srca jednom ulicom u sinjskom naselju Brnaze njeguju i ljubomorno čuvaju povijest, preslikavaju kolorit alkara na konjima. I svi su oni Vučkovići, samo ih po nadimcima razlikuju. Da se – trn izmalena oštri da bi ubo, u Vučkovića itekako vrijedi jer djeca alku trče i prije nego progovore.A treba biti itekako koncentriran, trčati po vrućini niz ulicu i s nekoliko kilograma opreme, a još i kopljem pogoditi u alku. Nerijetko zato iskoriste i nešto blaži kriterij časnog suda pa se pred alkom zaustave i naciljaju, kao da to ne vidi na stotine pari očiju i koji fotoaparat.Vučkovići svog predstavnika, ako se služiti modernim sportskim rječnicima, od 2013. godine u velikoj Alci imali nisu, otkako je s pržine odgalopirao. Sve dok u ulogu pratitelja barjaka nije uskočioi tako zadržao plamen roda Vučkovića da tinja. Plamen čiji je oganj bio franjevac fratri stoljeća unatrag istinski vođa napaćenog naroda iz Rame koji je svoje utočište pronašao u cetinskoj dolini, a utjehu u Majci od Milosti čiji su sliku ponijeli sa sobom.Branimiru je ljubav prema konjima prenio baš Mladen.opisuje Branimir koji, zanimljivo je, nije bio sudionik te male alke. Otac sina nije mogao dovoziti u Vučkoviće – pričaju to iskusniji- i to zbog poslovnih obveza, a kako nije živio u Brnazama nego u blizini sinjskog groblja. Bio je veterinar.Zanimljivost se veže i uz alkarsko ime Leona jer mu djed Leon kao dijete nije znao izreći riječ bilježnica pa je za tu sastavnicu svake školske torbe govorio -. Eto i nadimka za Leona.- priča Branimir.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Mi u Zagrebu još imamo plinske
Nemam ništa protiv LED rasvjete ako joj je ispravna boja. Nadam se da Puljak zna, kao jedan fizičar, kolike probleme radi bijela rasvjeta ne samo DSO astrofotografima, nego i fauni i ljudskom organizmu kojem treba mrak. Problem bijelog i plavičastog svjetla u rasvjeti raste eksponencijalno brzo.
Rasvjetu treba napraviti tako da se koriste uski pojasevi valnih duljina svjetla, da je maksimum pomaknut prema crvenom (smanjuje se disperzija – dulje valne duljine lakše pravocrtno prolaze kroz atmosferu) i da ne sija u nebo. Intenzitet svjetla treba racionalizirati.
Jebo te led
Neka bude ona lijepa moderna bijela. Neću da grad izgleda kao da je iz 19. Stoljeća. Ionako nisam u Split navečer, a za stanovnike me boli kurac. LP
Preporučam https://youtu.be/wIC-iGDTU40
Također kritika na moje komentare koje sam tu pisao, nisam se dugo bavio tom tematikom pa sam sve podatke na pamet izvlačio i s time naravno zeznuo par detalja i trade-off korisnosti i mana.
TLDR ledice su way to go ako se pažljivo odabere balans između topline svijetla (relative scotopic content – što povlači koliko je efikasna lampa) i utjecaja plave komponente (relative melanopic content).
Više detalja u videu koga zanima.
Znam da ima manje negativne efekte, ali ako nešto ne mogu podnijeti u gradovima to je ona jaka žuta, natrij-lampa, boja. Kad god naletim negdje gdje je fino moderna 3000K ili 4000K rasvjeta mi je baš lijepo za vidjet. Plus, ne vozim umoran, ali na mene ta žuta boja ima daleko više učinak da mi se počne spavati nego što to ima bijela svjetlostl.