Ovo su mi super projekti za uzgoj i kupovinu povrća. Dobiješ domaće povrće direktno od proizvođačam. Može biti i zanimljivo, opuštajuće. A usput se potiče moderniziranje proizvodnje i razvoj novih tehnologija. Svi bi trebali podržati i koristiti ovakve poduzetnike.
Vrtlari bez motike iz udobnosti vlastitog doma. Upravljaj vrtom preko web aplikacije. Kad tebi odgovara. [https://mojgruntek.hr/](https://mojgruntek.hr/)
Planton je sustav koji svakome nudi priliku za posjedovanje vlastitog udaljenog VRTA. Uživajte u svježim, zdravim i sočnim plodovima vašeg VRTA koji se dostavljaju na adresu gdje god se nalazili. [https://planton.me/](https://planton.me/)
7 comments
poticati nekoga kome radnici rade za minimalac a gazda uvozi povrće iz Rumunjske, Bugarske, Poljske a svoje skupo izvozi u Švicarsku, Austriju, Njemačku… nemoj biti naivac jedini način da imaš svježe povrće je da imaš svoj pravi vrt ali jbg onda nešto treba i raditi 😀
Općine bi trebale, kao u Njemačkoj, Norveškoj, Rusiji, Velikoj Britaniji i pola svemira, jednostavno dijeliti građanima parcelice od 15-ak kvadrata na korištenje i da sade što hoće. Ne treba nikakva aplikacija za to ni najam, ima dovoljno neiskorištene zemlje, a sve se može riješiti i pomoću lista papira i olovke.
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Allotment_(gardening)
na prvu ideja djeluje super ali ipak…
što sa povrćem koje se ne iskoristi? klasično sađeno povrće u vrtu je sezonsko. ako posadiš npr luk imaš par tjedana kada će se moći ubrati mladi luk i onda koji tjedan kad se se mora ubrati ili ode u sjeme? što sa svim lukom koji se posadio? isto je sa svim povrćem? ista stvar je i sa rajčicama. ajde luk može stajati ali rajčica ne. ako se ne ispasira i skuha istrune za par dana nakon berbe (barem ona prava domaća).
unajmiš udaljeni vrt. plaćaš održavanje i na kraju pojedeš 20% onog što uzori. ostatak nadam se prodaju vlasnici firme koja pruža tu uslugu. na kraju dobiješ vrlo skupu hranu koja ti je dostupna vrlo mali dio godine a ostatak vremena kupuješ u šoping centrima…
EDIT: nisam ni spomenuo što sa onim povrćem koje nije prva klasa i po sebi ima fleke ili trule dijelove. mi koji imamo vrt doma navikli smo na to ali kad kupujemo iz trgovine očekujemo da izgleda savršeno.
Lijepo za zabavu, ali ako netko misli da se ljudi na ovaj način mogu ozbiljno prehranjivati, naivan je.
pa evo po novome frend i ja radimo app za poljoprivrednike po cijelom zemlji (tipa ko njuskalo) gdje ljudi mogu stavit koliko cega imaju i po kojoj cijeni , jbg jedino je problem prijevoz istih…
Znaci u nacelu oba projekta se svode na to da “posjedujes” vrt negdje daleko i iz njega dobivas povrce.
Koja je onda razlika ako narucim x kila povrca od nekog lokalnog OPGa i ovoga?
A propos prve opcije, povrće dobivaš između svibnja i listopada – najjeftinija opcija je 319 kn/mj što ispada 3828 kn za godinu. Godišnje imaš pravo na 20 dostava od kojih svaka iznosi maksimalno 10 kg. U najboljem slučaju dobivaš 200 kg povrća pa plaćaš 19,14 kn/kg. To je poprilično skupo, čak i za eko uzgoj ako u obzir uzmeš cijene ljetnog povrća. Također, većina nas za ljeto ide na odmore pa te u tom periodu nema u Zagrebu. Da imaju bolju pokrivenost pa ajde, ali ovako si dio ionako kratke sezone bez povrća, a u periodu u kojem možeš primati budeš zatrpan. To bi se dalo riješiti da uzme dvoje pa dijele, ali opet cijena po kg ispadne previsoka. Ideja mi se sviđa, ali trenutno omjer cijene i dobivenoga nije na razini.
Druga opcija je relativno šturo opisana. 299 kn mjesečno, 3588 godišnje. 40 kvadrata vrta, svo povrće pripada kupcu. Budući da ne znam skoro ništa o vrtu, ne znam koliko je to povrća pa tu stajem. Ali dostava se plaća po cjeniku kurirske službe. Što nije jeftino.