U Donjim Hamzićima u općini Čitluk danas je otkriveno spomen obilježje posvećeno mučki ubijenoj obitelji Ševo. Na današnji dan prije točno 50 godina dogodilo se svirepo ubojstvo Stjepana Ševe, njegove supruge Tatjane i devetogodišnje pokćerke Rosemarie, kada ih je 24. kolovoza 1972. godine dok su boravili na ljetnom odmoru u Italiji suradnik UDBA-e svirepo likvidirao.
U rodnom mjestu Stjepana Ševe od danas će ostati vječna uspomena na njega.
Idejni začetnik izgradnje spomenika je Zvonimir Barišić.
“Imam dosta prijatelja koji su odselili iz Čerina baš kao i ja, pa nam je drago vikendom doći tamo. Naročito nedjeljom na svetu misu, ali u lov. Među njima sam upoznao Stipu Ševo koji je dobio ime upravo po svom ubijenom stricu. Posmrtni ostaci obitelji Ševo su premješteni u Zagreb, a ovdje u Hercegovini nemaju nikakvog spomena. To su naši mučenici. To je kada u vjerskom smislu imate nekog sveca, a ne spominjete ga. Mi imamo tako našeg mučenika kojeg su likvidirali zato što se borio za Hrvatsku, a nitko ga ne spominje.
Daleko je Zagreb za našu djecu koja trebaju znati sve o njemu i njegovoj obitelji. Tako sam predložio Stipi da napravimo neki spomenik. Njegov otac je na svojoj zemlji namjeravao podići svakako križ za svog brata i njegovu mučki ubijenu obitelj. Nakon toga smo krenuli s realizacijom ovog spomenika”, kaže za Hercegovina.info idejni začetnik cijele priče.
Na projekt ga je potaknuo spomenik još jednom mučki ubijenom Brotnjaku.
“Ono što me je još potaknulo na izradu spomenika je i spomenik Bebanu Miličeviću na Vionici koji je također likvidiran. Nakon toga mi je “zazvonilo”, ako se moglo napraviti na Vionici, onda možemo i mi u našoj župi Čerin. On je ubijen 1980. godine, a na četrdesetu godišnjicu ubojstva, 2020. godine je podignut njegov spomenik. Tada sam definitivno odlučio da i mi krenemo s našim projektom”.
Svi su pomogli u izgradnji istog.
“Kome smo se god obratili naišli smo na širom otvorena vrata, od mjesne zajednica, načelnika Općine Čitluk, vjerske zajednice, fratara. Sve reakcije su bile odlične. Svatko je rekao to treba napraviti da se ne zaboravi od kuda on potječe i ne samo on nego i svi politički migranti koji su ubijeni, a njih je oko 60 do 70”.
“Mogu reći da je sve ovo čista slučajnost. Moram biti iskren i reći da ni sam do prije deset godina nisam znao za ovu priču, ali lokalni portal Brotnjo.info je svake godine na obljetnicu ubojstva objavljivao tekst o obitelji Ševo. Slučajnost je da sam se upoznao sa Stipom, a nakon toga su nam se stvari počele samo slagati i otvarat”, rekao nam je Barišić.
Stipe Ševo ime je dobio po svom ubijenom stricu.
“Zvone (Zvonimir Barišić) je skroman čovjek. On je pokretač cijele priče i sve ovo je njegova muka i ideja. Mene je samo upoznao s projektom. Ovo što se danas događa jako puno znači za obitelj Ševo. Oni su nedužne žrtve totalitarnog komunističkog režima Jugoslavije”.
Sjećanje na njega ne blijedi.
“Strica se sjećam kroz maglu. Kada sam bio mali, majka me vodila mjesec dana u Njemačku kod njih i nešto je od toga ostalo u sjećanju.”
Nepravda je sada malo ispravljena, ali…
“Osim Zvonimira Barišića naša obitelj se želi zahvaliti Općini Čitluk i načelniku Marinu Radišiću, ali i Ivi Krasiću koji spomenik projektirao te Goranu Šakoti koji ga je izradio. Zahvaljujemo se svima da ne bi nekoga izostavio. Ovim se donekle ispravila pravda, iako nitko nije odgovarao za ovaj zločin do dan danas.
Jedna od svjedoka vremena obitelji Ševo je Luca Ševo prva rodica ubijenog Stipe Ševe koja je u njegovoj obitelji radila kao kućna pomoćnica. Danas je za nju bio posebno emotivan dan.
“Bila sam s njima kada su ubijeni. Mogu samo reći da mi je drago da sam ovo doživjela, da se njemu digne spomenik. On je volio svoju domovinu, za domovinu je dao svoj život. Ako već u nju nije mogao doći živ, da su barem njegove kosti u Hrvatskoj, na Mirogoju”.
Sanjao je Hrvatsku.
“Ja sam bila praktički njihovo dijete, mi smo od dva brata djeca i kada sam došla kod njih bila sam mlada, oni su se pobrinuli za mene. Stjepan je uvijek sanjao Hrvatsku i pričao o njoj. Ni, ovo nije kasno da smo doživjeli, a najvažnije da su kosti iz Stuttgarta prenesene u Zagreb. Neka mu je laka hrvatska zemlja koju je toliko volio”.
U Donje Hamziće je stigao i Anto Đapić. Tijekom cijelog programa bio je na rubu suza.
“Danas samo posebno emotivan, budući da sam ja nećak posljednjeg ubijenog hrvatskog emigranta. Strica sam osobno našao u Nunbergu u stanu ubijenog na najokrutniji način, čekićem i nožem od strane UDBINIH ubojica”, kazao nam je Đapić.
Obitelj Ševo je simbol emigrantske žrtve.
“Ovaj kamen hercegovački, ovaj krš, dao je junake i heroje kojima nema prema. Pokojni Ševo je imao metu na leđima. Bila je jasna stvar da će on biti ubijen, ali da će ubiti cijelu obitelj to je zaista pretjerano. Sada, 50 godina nakon toga imamo inicijative da se aboliraju i amnestiraju nalogodavci tih zločina. To je zaista strašno. Hrvatska mora napraviti velike ljudske i političke zaokrete da to jednom konačno prestane i da pravda koja je spora, ali dostižna dođe na svoje. Obitelj Ševo je najsnažniji simbol emigrantske žrtve, a ta žrtva sve nas obavezuje na daljnje postupanje da se borimo za Hrvatsku i njezinu neovisnost, kako u Hrvatskoj, tako i ovdje u Herceg-Bosni”, kazao je Đapić.
Na današnjoj svečanosti nazočili su predstavnici općinske vlasti u Čitluku predvođeni načelnikom Marinom Radišićem, izaslanstvo predsjednika Hrvatskog sabora na čijem je čelu bio Nevenko Barbarić, premijer Vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić, predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović, župan Osječko-baranjske županije Ivica Anušić, predstavnici braniteljskih udruga i Počasnog Bleiburškog voda.
Svojom glazbom svečanost su uveličali ‘Klapa Grga’ iz Posušja, mjesno kulturno umjetničko društvo iz Gradnića, dok je program vodila književnica Anita Martinac.
Spomenik su otkrili Zvonimir Barišić, Stipe Ševo te čitlučki načelnik Marin Radišić. Uoči otkrivanja iznad spomenika su u nebo puštene tri bijele golubice u čast obitelji Ševo.
Nakon otkrivanja spomenika isti je uz zajedničku molitvu blagoslovio čerinski župnik fra Hrvoje Miletić, a onda je uslijedilo polganje vjenaca i svijeća.
Pokoj dusi svim ubijenim emigrantima, a bravar i njegovi krvnici nek gore u paklu.
Spomenuti Stjepan Ševo je bio jedan od organizatora Hrvatskog revolucionarnog bratstva, neoustaške emigrantske organizacije koja se zalagala za obnovu NDH.
HRB je u lipnju 1972. – dakle dva mjeseca prije ovog atentata – izvela najmasovniju terorističku operaciju za postojanja SFRJ: ubacivanje 19 terorista (tzv. Bugojanska skupina) koji su trebali podići “ustanak” u srednjoj Bosni. Nije im uspjelo jer im se nitko nije pridružio, ali su ubili nekoliko policajaca i mobiliziranih pripadnika Teritorijalne obrane SRBiH.
Čisto malo konteksta kojeg fali u ovom apologetskom članku. Zašto i kako su mu ubijeni žena i djeca je jedino otvoreno pitanje – koliko sam uspio vidjeti po drugim medijima, UDBA nije naredila njihovo ubojstvo, nego je to bila trenutna odluka atentatora. Zašto, nemam pojma.
Da su voljeli hrvatsku nebi emigrirali.
Svirepo.
A i Đapone bio 🤣
Samo da mu je komemoracija…
Ono kad osnuješ terorističku skupinu da “oslobodiš” svoje sunarodnjake ali ti se nitko od sunarodnjaka ne pridruži.
Sad čekamo da na thread ulete likovi kojima su ustaše kul
Labatorec i hercegovačke ustaše. name more iconic duo.
Labatorec zaboravio promijeniti account
A u Saboru jutros isti debilizam
Čiji je stari bija Ustaša, a čiji partizan.
Ovo je samo jedan slučaj, ali dobar primjer kako je jugo vlada dijelovala s osobama koji su joj se suprostavljali.
U Australiji se ponovo otvara slučaj šestorici Hrvata koji su okrivljeni lažno 70tih za pokušaj bombardovanja Sydnejskog vodovoda. I oslobođeni nakon 10 godina. Slučaj u kojemu je udba bila upletena.
Ovih koji legitimišu sve što je iz sfrj su mi naj jaći.
13 comments
**Članak:**
U Donjim Hamzićima u općini Čitluk danas je otkriveno spomen obilježje posvećeno mučki ubijenoj obitelji Ševo. Na današnji dan prije točno 50 godina dogodilo se svirepo ubojstvo Stjepana Ševe, njegove supruge Tatjane i devetogodišnje pokćerke Rosemarie, kada ih je 24. kolovoza 1972. godine dok su boravili na ljetnom odmoru u Italiji suradnik UDBA-e svirepo likvidirao.
U rodnom mjestu Stjepana Ševe od danas će ostati vječna uspomena na njega.
Idejni začetnik izgradnje spomenika je Zvonimir Barišić.
“Imam dosta prijatelja koji su odselili iz Čerina baš kao i ja, pa nam je drago vikendom doći tamo. Naročito nedjeljom na svetu misu, ali u lov. Među njima sam upoznao Stipu Ševo koji je dobio ime upravo po svom ubijenom stricu. Posmrtni ostaci obitelji Ševo su premješteni u Zagreb, a ovdje u Hercegovini nemaju nikakvog spomena. To su naši mučenici. To je kada u vjerskom smislu imate nekog sveca, a ne spominjete ga. Mi imamo tako našeg mučenika kojeg su likvidirali zato što se borio za Hrvatsku, a nitko ga ne spominje.
Daleko je Zagreb za našu djecu koja trebaju znati sve o njemu i njegovoj obitelji. Tako sam predložio Stipi da napravimo neki spomenik. Njegov otac je na svojoj zemlji namjeravao podići svakako križ za svog brata i njegovu mučki ubijenu obitelj. Nakon toga smo krenuli s realizacijom ovog spomenika”, kaže za Hercegovina.info idejni začetnik cijele priče.
Na projekt ga je potaknuo spomenik još jednom mučki ubijenom Brotnjaku.
“Ono što me je još potaknulo na izradu spomenika je i spomenik Bebanu Miličeviću na Vionici koji je također likvidiran. Nakon toga mi je “zazvonilo”, ako se moglo napraviti na Vionici, onda možemo i mi u našoj župi Čerin. On je ubijen 1980. godine, a na četrdesetu godišnjicu ubojstva, 2020. godine je podignut njegov spomenik. Tada sam definitivno odlučio da i mi krenemo s našim projektom”.
Svi su pomogli u izgradnji istog.
“Kome smo se god obratili naišli smo na širom otvorena vrata, od mjesne zajednica, načelnika Općine Čitluk, vjerske zajednice, fratara. Sve reakcije su bile odlične. Svatko je rekao to treba napraviti da se ne zaboravi od kuda on potječe i ne samo on nego i svi politički migranti koji su ubijeni, a njih je oko 60 do 70”.
“Mogu reći da je sve ovo čista slučajnost. Moram biti iskren i reći da ni sam do prije deset godina nisam znao za ovu priču, ali lokalni portal Brotnjo.info je svake godine na obljetnicu ubojstva objavljivao tekst o obitelji Ševo. Slučajnost je da sam se upoznao sa Stipom, a nakon toga su nam se stvari počele samo slagati i otvarat”, rekao nam je Barišić.
Stipe Ševo ime je dobio po svom ubijenom stricu.
“Zvone (Zvonimir Barišić) je skroman čovjek. On je pokretač cijele priče i sve ovo je njegova muka i ideja. Mene je samo upoznao s projektom. Ovo što se danas događa jako puno znači za obitelj Ševo. Oni su nedužne žrtve totalitarnog komunističkog režima Jugoslavije”.
Sjećanje na njega ne blijedi.
“Strica se sjećam kroz maglu. Kada sam bio mali, majka me vodila mjesec dana u Njemačku kod njih i nešto je od toga ostalo u sjećanju.”
Nepravda je sada malo ispravljena, ali…
“Osim Zvonimira Barišića naša obitelj se želi zahvaliti Općini Čitluk i načelniku Marinu Radišiću, ali i Ivi Krasiću koji spomenik projektirao te Goranu Šakoti koji ga je izradio. Zahvaljujemo se svima da ne bi nekoga izostavio. Ovim se donekle ispravila pravda, iako nitko nije odgovarao za ovaj zločin do dan danas.
Jedna od svjedoka vremena obitelji Ševo je Luca Ševo prva rodica ubijenog Stipe Ševe koja je u njegovoj obitelji radila kao kućna pomoćnica. Danas je za nju bio posebno emotivan dan.
“Bila sam s njima kada su ubijeni. Mogu samo reći da mi je drago da sam ovo doživjela, da se njemu digne spomenik. On je volio svoju domovinu, za domovinu je dao svoj život. Ako već u nju nije mogao doći živ, da su barem njegove kosti u Hrvatskoj, na Mirogoju”.
Sanjao je Hrvatsku.
“Ja sam bila praktički njihovo dijete, mi smo od dva brata djeca i kada sam došla kod njih bila sam mlada, oni su se pobrinuli za mene. Stjepan je uvijek sanjao Hrvatsku i pričao o njoj. Ni, ovo nije kasno da smo doživjeli, a najvažnije da su kosti iz Stuttgarta prenesene u Zagreb. Neka mu je laka hrvatska zemlja koju je toliko volio”.
U Donje Hamziće je stigao i Anto Đapić. Tijekom cijelog programa bio je na rubu suza.
“Danas samo posebno emotivan, budući da sam ja nećak posljednjeg ubijenog hrvatskog emigranta. Strica sam osobno našao u Nunbergu u stanu ubijenog na najokrutniji način, čekićem i nožem od strane UDBINIH ubojica”, kazao nam je Đapić.
Obitelj Ševo je simbol emigrantske žrtve.
“Ovaj kamen hercegovački, ovaj krš, dao je junake i heroje kojima nema prema. Pokojni Ševo je imao metu na leđima. Bila je jasna stvar da će on biti ubijen, ali da će ubiti cijelu obitelj to je zaista pretjerano. Sada, 50 godina nakon toga imamo inicijative da se aboliraju i amnestiraju nalogodavci tih zločina. To je zaista strašno. Hrvatska mora napraviti velike ljudske i političke zaokrete da to jednom konačno prestane i da pravda koja je spora, ali dostižna dođe na svoje. Obitelj Ševo je najsnažniji simbol emigrantske žrtve, a ta žrtva sve nas obavezuje na daljnje postupanje da se borimo za Hrvatsku i njezinu neovisnost, kako u Hrvatskoj, tako i ovdje u Herceg-Bosni”, kazao je Đapić.
Na današnjoj svečanosti nazočili su predstavnici općinske vlasti u Čitluku predvođeni načelnikom Marinom Radišićem, izaslanstvo predsjednika Hrvatskog sabora na čijem je čelu bio Nevenko Barbarić, premijer Vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić, predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović, župan Osječko-baranjske županije Ivica Anušić, predstavnici braniteljskih udruga i Počasnog Bleiburškog voda.
Svojom glazbom svečanost su uveličali ‘Klapa Grga’ iz Posušja, mjesno kulturno umjetničko društvo iz Gradnića, dok je program vodila književnica Anita Martinac.
Spomenik su otkrili Zvonimir Barišić, Stipe Ševo te čitlučki načelnik Marin Radišić. Uoči otkrivanja iznad spomenika su u nebo puštene tri bijele golubice u čast obitelji Ševo.
Nakon otkrivanja spomenika isti je uz zajedničku molitvu blagoslovio čerinski župnik fra Hrvoje Miletić, a onda je uslijedilo polganje vjenaca i svijeća.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Pokoj dusi svim ubijenim emigrantima, a bravar i njegovi krvnici nek gore u paklu.
Spomenuti Stjepan Ševo je bio jedan od organizatora Hrvatskog revolucionarnog bratstva, neoustaške emigrantske organizacije koja se zalagala za obnovu NDH.
HRB je u lipnju 1972. – dakle dva mjeseca prije ovog atentata – izvela najmasovniju terorističku operaciju za postojanja SFRJ: ubacivanje 19 terorista (tzv. Bugojanska skupina) koji su trebali podići “ustanak” u srednjoj Bosni. Nije im uspjelo jer im se nitko nije pridružio, ali su ubili nekoliko policajaca i mobiliziranih pripadnika Teritorijalne obrane SRBiH.
Čisto malo konteksta kojeg fali u ovom apologetskom članku. Zašto i kako su mu ubijeni žena i djeca je jedino otvoreno pitanje – koliko sam uspio vidjeti po drugim medijima, UDBA nije naredila njihovo ubojstvo, nego je to bila trenutna odluka atentatora. Zašto, nemam pojma.
Da su voljeli hrvatsku nebi emigrirali.
Svirepo.
A i Đapone bio 🤣
Samo da mu je komemoracija…
Ono kad osnuješ terorističku skupinu da “oslobodiš” svoje sunarodnjake ali ti se nitko od sunarodnjaka ne pridruži.
Sad čekamo da na thread ulete likovi kojima su ustaše kul
Labatorec i hercegovačke ustaše. name more iconic duo.
Labatorec zaboravio promijeniti account
A u Saboru jutros isti debilizam
Čiji je stari bija Ustaša, a čiji partizan.
Ovo je samo jedan slučaj, ali dobar primjer kako je jugo vlada dijelovala s osobama koji su joj se suprostavljali.
U Australiji se ponovo otvara slučaj šestorici Hrvata koji su okrivljeni lažno 70tih za pokušaj bombardovanja Sydnejskog vodovoda. I oslobođeni nakon 10 godina. Slučaj u kojemu je udba bila upletena.
Ovih koji legitimišu sve što je iz sfrj su mi naj jaći.