Da nema Nepalaca, jabuke bi propale. Da, ljudi čiji je dom 6000 kilometara udaljen opet spašavaju stvar. Sjećate se da smo preko ljeta redovno pričali o tome da vlasnici restorana muku muče s pronalaskom konobara i kuhara. Jer – za novce koji nude nitko neće raditi. E sad se isti problem preslikao na voćnjake, vinograde, uskoro i na maslinike. Satnice su premale, hrvatski berači traže više, poljoprivrednici više ne mogu ponuditi, pa je rješenje stiglo iz Nepala. A u spas su stigli i umirovljenici.
Slatka je, reska je. Nekoć se Eva ne bi dugo premišljala, ali u današnje vrijeme – jabuku nema tko ubrati.
U jednom od najvećih hrvatskih voćnjaka traktori stoje. Košare su prazne. 6 tisuća tona fuđija, breborna, jonagolda, zlatnog delišesa, red cupa, granny smitha i gale čekaju na granama. Berbu je trenutno zaustavilo vrijeme, ali da uopće počne, direktorica ovog voćnjaka morala je i početi planirati – na vrijeme, a to znači čak šest mjeseci ranije. Ima 30 radnika, za berbu joj je potrebno 300.
„Imamo stotinjak domaćih ljudi kojima smo osigurali prijevoz do voćnjaka te 200 inozemne radne snage koji su dijelom iz regije i većim dijelom iz Nepala kojima smo osigurali sve adekvatne potrebe koji trebaju dakle i smještaj i prehranu i sam prijevoz autobusima do voćnjaka“, rekla je Ivona Tupek, direktorica proizvodnje Moslavina voće.
Imaš priču? Javi nam se! Pošalji priču
Oni su ti koji već drugu godinu spašavaju hrvatsku berbu jabuka. Smješteni su u nekadašnjem radničkom hotelu u Ivanić Gradu. Dobili su slobodan dan zbog kiše.
”Iz Nepala smo. Ovdje radimo, u Moslavini. Beremo jabuke. Sve je ok. Ovdje smo jedan mjesec”, ispričali su Nepalci.
I ostat će do kraja berbe. Drugog izbora nema, koliko god da je za uvoz radne snage komplicirana procedura.
„To su velike procedure što se tiče i radnih dozvola i ugovora i samog ulaska u Hrvastku i samog boravišta ovdje tako da nažalost prisiljeni smo na tu inozemnu radnu snagu koliko god teško bilo doći do njih“, kazala je Tupek.
Imaš priču? Javi nam se! Pošalji priču
Svaka sorta jabuke ima svoj, kako ga nazivaju voćari, prozor. Traje svega dva tjedna. Ako se u to vrijeme jabuka ne pobere – završit će u otpadu.
Prosječan sezonski radnik u ovom voćnjaku u osam sati ubere 800 kilograma jabuka, no ima i onih koji u isto vrijeme uberu i dvostruko više.
Razlika je uvjetovana često godištem. Za razliku od mladih Nepalaca domaću radnu snagu većinom čine – umirovljenici.
„U pravilu trenutna sezonska radna snaga u voćnjacima je starija populacija gdje dolazimo do novog problema a to je učinkovitost i kvalitete te same radne snage. U pravilu budete sretni da dobijete nekog zaposlenika na uštrb te kvalitete i produktivnosti koju može dati tijekom berbe,“ rekao je Luka Cvitan iz Udruge proizvođača jabuka.
Imaš priču? Javi nam se! Pošalji priču
Čije su ruke u poljoprivredi se više ne pita. Satnica je 22 kune, domaćim beračima premalo.
“A susjedi priskoče kad treba nekaj. Još uvijek se to nađe tako malo”, kazala je Štefica, prodavačica na tržnici i poljoprivrednica.
“Ne mora se susjedima plaćati. Kad treba jedni drugima uvijek dobro dođe da se skoči, da se priskoči”, svjedoči Štefica.
Negdje susjedi priskoče, pomažu besplatno, a drugdje priskoče Nepalci.
Zato kaj će svaki prosječan Hrvat radije sjedit doma, primat socijalu il naknadu od burze i jebat mater vladi pred tv-om neg dić guzicu da te pare zaradi
Ako se sjećam od prijašnjih godina, neki od vlasnika voćnjaka su tražili kvote koliko radnik mora ubrati jabuka ili ostalog voća da bi platili punu plaću…
Možda se i varam ali znam da je bilo takvih priča…
Kakav je ovo arogantan naslov u stilu kao “stoko sto vam nije dovoljno 22 kune po satu”?
To je preprenisko za relativno naporan posao, jos uz danasnje troskove zivota
Postoje strojevi za branje jabuka. Ajmo se malo modernizirati.
ne mislim otvarat clanak, koji debil ovako pljacka narod?
Zato što sam danas brao 8 sati jabuke kod kuće na selu. I brate nije to lako posao. Nije ni rad u rudniku soli, ali branje jabuka je sezonski posao.
Zato jer mogu zaraditi vise s laksim poslom…
Zasto nitko ne zeli raditi na suncu osam sati dnevno za minimalac? Hm, bas se pitam.
Ne znam za druge ali ja imam dosta više od 22 kune po satu. Zato neću brat jabuke. Da se nađem u situaciji da ostanem bez posla radio bih bilo šta privremeno pa tako i brao jabuke. Da išao bih, ali isto smatram da uz današnje cijene, troškove života i ovu jebenu inflaciju 22 kn je malo za sat fizičkog rada. Puno ljudi govori da su ostali lijeni, da im se ne da itd… Da, ima takvih ali ne radi se o većini nego o manjini. Digni plaće, za branje jabuka, za kuhare i konobare …i da ne nabrajam sad sve struke pa da vidimo kako bi se ljudi bacali na posao. Ne bi bilo potrebe za jeftinom i stranom radnom snagom.
Jer je šugava vlada digla sebi placu i cijene svega, a place nama smrtnicima su ostale kao da beremo pamuk u Sudanu
Zato jer Nepalci nemaju iskustva s našim poslodavcima. Budite bez brige.. neće se vratiti
“Zašto bi itko radio za fizički posao za 22 kune po satu? ” – evo ispravio sam ti naslov
Umirovljenicima koji su nauceni na rad od malih nogu je dobro za ubijat dosadu, nepalci su dobri jer njih pola ne zna nista drugo radit, a i njih mozes manje platit. Mladi ne zele jer nisu nauceni na rad, a oni koji mozda i bi mala im je satnica jer danas se satnice krecu po 30 kuna za neke poslove, tipa konobarenje.
> Zašto nitko ne želi u berbu za 22 kune po satu?
Zato jer bi ako radiš 8 sati dnevno, pet dana u tjednu, četiri tjedna u mjesecu to bilo 3500 kuna.
Imam toliku satnicu da 22kn zaradim dok se poserem da ti iskren budem
Zato jer je 22 kn
Ja sam kao kuhar kod fakat dobroga gazde zaradivao prije 7 godina 28 kn po satu. Neznam.. Mozda zato?
Nismo bogati, ali jebote nismo tolike bjedine da za minimalnu beremo voce cijeli dan po suncu. Mislim da ce ispast jos veci utrosak kad zavrsis sa melanomom.
Ako bi radili 12 sati dnevno, 5 dana.. to je 5280 kuna mjesecno. 700eur.
To su veliki novci u Indiji i Bangladesu. Al tamo mozes preziviti dnevno sa 2 eura.
Moja firma je ovisna o sezoncima, placaju 20kn/h i cude se kako im to niko nece radit. A kad se na jednom poslu satnica podigla na 25 svima je bilo nekasno kako to vise nece radit za 20. Ljudi su debili.
Neugodno je ljudima uzimati toliki novac pa se ne javljaju, žao im gazde.
zato jer imaš eu osobnu i 122 kn po satu in deutsch sprachige regionen
Majmune
Moja mater je godinama isla za svisvete rozice brat za 25 kn… Inace je tip osobe koja gleda na svaku lipu i extra zarada je uvijek dobro dosla. Prosle godine vise nije htjela ic, jer je to stvarno sramotno. Po 10 sati dnevno se zajebavat, a pol sata pauze za marendu i 15 miinuta za kavu.
po tolko vise ni secer nemres kupit
Jer mozes sjest na avion sutra, za 3 sata doci u irsku, i raditi isto za €11 na sat beruci jagode. I to ces radit jer nitko ovdje ne zeli radit takav posao za smrdljivih €11/h pa je naci radnu snagu farmerima cak i tesko.
Cuj €3 sat…
zato što je 22kn ništa. wc papir je 50kn. hoćeš nekom reci da treba raditi više od 2 sata mukotrpnog posla za paket wc papira?
Ovaj voćnjak je u propadanju i još 2-3 godine i gotov je, direktorica proizvodnje je rijetko nesposobna i odvratna osoba. Zna se zašto ljudi neće radit tamo i novac nije najbitnija stvar tu, kolko god platili za ove članke. Mogo bi napisati 5000 riječi esej o stvarima tamo al napisat ću samo jednu rečenicu i sve je jasno. Direktor im je Đuro Popijač, a uprava Enna fruit od Vujnovca.
Najjače u vezi ovoga mi je šta će krenit priča kako su Filipinci, Nepalci, Indijci i ekipa vridni radnici koji se trude, a uobraženi i lini Hrvati ne žele radit.
31 comments
**Članak:**
Da nema Nepalaca, jabuke bi propale. Da, ljudi čiji je dom 6000 kilometara udaljen opet spašavaju stvar. Sjećate se da smo preko ljeta redovno pričali o tome da vlasnici restorana muku muče s pronalaskom konobara i kuhara. Jer – za novce koji nude nitko neće raditi. E sad se isti problem preslikao na voćnjake, vinograde, uskoro i na maslinike. Satnice su premale, hrvatski berači traže više, poljoprivrednici više ne mogu ponuditi, pa je rješenje stiglo iz Nepala. A u spas su stigli i umirovljenici.
Slatka je, reska je. Nekoć se Eva ne bi dugo premišljala, ali u današnje vrijeme – jabuku nema tko ubrati.
U jednom od najvećih hrvatskih voćnjaka traktori stoje. Košare su prazne. 6 tisuća tona fuđija, breborna, jonagolda, zlatnog delišesa, red cupa, granny smitha i gale čekaju na granama. Berbu je trenutno zaustavilo vrijeme, ali da uopće počne, direktorica ovog voćnjaka morala je i početi planirati – na vrijeme, a to znači čak šest mjeseci ranije. Ima 30 radnika, za berbu joj je potrebno 300.
„Imamo stotinjak domaćih ljudi kojima smo osigurali prijevoz do voćnjaka te 200 inozemne radne snage koji su dijelom iz regije i većim dijelom iz Nepala kojima smo osigurali sve adekvatne potrebe koji trebaju dakle i smještaj i prehranu i sam prijevoz autobusima do voćnjaka“, rekla je Ivona Tupek, direktorica proizvodnje Moslavina voće.
Imaš priču? Javi nam se! Pošalji priču
Oni su ti koji već drugu godinu spašavaju hrvatsku berbu jabuka. Smješteni su u nekadašnjem radničkom hotelu u Ivanić Gradu. Dobili su slobodan dan zbog kiše.
”Iz Nepala smo. Ovdje radimo, u Moslavini. Beremo jabuke. Sve je ok. Ovdje smo jedan mjesec”, ispričali su Nepalci.
I ostat će do kraja berbe. Drugog izbora nema, koliko god da je za uvoz radne snage komplicirana procedura.
„To su velike procedure što se tiče i radnih dozvola i ugovora i samog ulaska u Hrvastku i samog boravišta ovdje tako da nažalost prisiljeni smo na tu inozemnu radnu snagu koliko god teško bilo doći do njih“, kazala je Tupek.
Imaš priču? Javi nam se! Pošalji priču
Svaka sorta jabuke ima svoj, kako ga nazivaju voćari, prozor. Traje svega dva tjedna. Ako se u to vrijeme jabuka ne pobere – završit će u otpadu.
Prosječan sezonski radnik u ovom voćnjaku u osam sati ubere 800 kilograma jabuka, no ima i onih koji u isto vrijeme uberu i dvostruko više.
Razlika je uvjetovana često godištem. Za razliku od mladih Nepalaca domaću radnu snagu većinom čine – umirovljenici.
„U pravilu trenutna sezonska radna snaga u voćnjacima je starija populacija gdje dolazimo do novog problema a to je učinkovitost i kvalitete te same radne snage. U pravilu budete sretni da dobijete nekog zaposlenika na uštrb te kvalitete i produktivnosti koju može dati tijekom berbe,“ rekao je Luka Cvitan iz Udruge proizvođača jabuka.
Imaš priču? Javi nam se! Pošalji priču
Čije su ruke u poljoprivredi se više ne pita. Satnica je 22 kune, domaćim beračima premalo.
“A susjedi priskoče kad treba nekaj. Još uvijek se to nađe tako malo”, kazala je Štefica, prodavačica na tržnici i poljoprivrednica.
“Ne mora se susjedima plaćati. Kad treba jedni drugima uvijek dobro dođe da se skoči, da se priskoči”, svjedoči Štefica.
Negdje susjedi priskoče, pomažu besplatno, a drugdje priskoče Nepalci.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Jer je premalo para, kakvo je to glupo pitanje.
Zato kaj će svaki prosječan Hrvat radije sjedit doma, primat socijalu il naknadu od burze i jebat mater vladi pred tv-om neg dić guzicu da te pare zaradi
Ako se sjećam od prijašnjih godina, neki od vlasnika voćnjaka su tražili kvote koliko radnik mora ubrati jabuka ili ostalog voća da bi platili punu plaću…
Možda se i varam ali znam da je bilo takvih priča…
Kakav je ovo arogantan naslov u stilu kao “stoko sto vam nije dovoljno 22 kune po satu”?
To je preprenisko za relativno naporan posao, jos uz danasnje troskove zivota
Postoje strojevi za branje jabuka. Ajmo se malo modernizirati.
ne mislim otvarat clanak, koji debil ovako pljacka narod?
Zato što sam danas brao 8 sati jabuke kod kuće na selu. I brate nije to lako posao. Nije ni rad u rudniku soli, ali branje jabuka je sezonski posao.
Zato jer mogu zaraditi vise s laksim poslom…
Zasto nitko ne zeli raditi na suncu osam sati dnevno za minimalac? Hm, bas se pitam.
Ne znam za druge ali ja imam dosta više od 22 kune po satu. Zato neću brat jabuke. Da se nađem u situaciji da ostanem bez posla radio bih bilo šta privremeno pa tako i brao jabuke. Da išao bih, ali isto smatram da uz današnje cijene, troškove života i ovu jebenu inflaciju 22 kn je malo za sat fizičkog rada. Puno ljudi govori da su ostali lijeni, da im se ne da itd… Da, ima takvih ali ne radi se o većini nego o manjini. Digni plaće, za branje jabuka, za kuhare i konobare …i da ne nabrajam sad sve struke pa da vidimo kako bi se ljudi bacali na posao. Ne bi bilo potrebe za jeftinom i stranom radnom snagom.
Jer je šugava vlada digla sebi placu i cijene svega, a place nama smrtnicima su ostale kao da beremo pamuk u Sudanu
Zato jer Nepalci nemaju iskustva s našim poslodavcima. Budite bez brige.. neće se vratiti
“Zašto bi itko radio za fizički posao za 22 kune po satu? ” – evo ispravio sam ti naslov
Umirovljenicima koji su nauceni na rad od malih nogu je dobro za ubijat dosadu, nepalci su dobri jer njih pola ne zna nista drugo radit, a i njih mozes manje platit. Mladi ne zele jer nisu nauceni na rad, a oni koji mozda i bi mala im je satnica jer danas se satnice krecu po 30 kuna za neke poslove, tipa konobarenje.
> Zašto nitko ne želi u berbu za 22 kune po satu?
Zato jer bi ako radiš 8 sati dnevno, pet dana u tjednu, četiri tjedna u mjesecu to bilo 3500 kuna.
Imam toliku satnicu da 22kn zaradim dok se poserem da ti iskren budem
Zato jer je 22 kn
Ja sam kao kuhar kod fakat dobroga gazde zaradivao prije 7 godina 28 kn po satu. Neznam.. Mozda zato?
Nismo bogati, ali jebote nismo tolike bjedine da za minimalnu beremo voce cijeli dan po suncu. Mislim da ce ispast jos veci utrosak kad zavrsis sa melanomom.
Ako bi radili 12 sati dnevno, 5 dana.. to je 5280 kuna mjesecno. 700eur.
To su veliki novci u Indiji i Bangladesu. Al tamo mozes preziviti dnevno sa 2 eura.
Moja firma je ovisna o sezoncima, placaju 20kn/h i cude se kako im to niko nece radit. A kad se na jednom poslu satnica podigla na 25 svima je bilo nekasno kako to vise nece radit za 20. Ljudi su debili.
Neugodno je ljudima uzimati toliki novac pa se ne javljaju, žao im gazde.
zato jer imaš eu osobnu i 122 kn po satu in deutsch sprachige regionen
Majmune
Moja mater je godinama isla za svisvete rozice brat za 25 kn… Inace je tip osobe koja gleda na svaku lipu i extra zarada je uvijek dobro dosla. Prosle godine vise nije htjela ic, jer je to stvarno sramotno. Po 10 sati dnevno se zajebavat, a pol sata pauze za marendu i 15 miinuta za kavu.
po tolko vise ni secer nemres kupit
Jer mozes sjest na avion sutra, za 3 sata doci u irsku, i raditi isto za €11 na sat beruci jagode. I to ces radit jer nitko ovdje ne zeli radit takav posao za smrdljivih €11/h pa je naci radnu snagu farmerima cak i tesko.
Cuj €3 sat…
zato što je 22kn ništa. wc papir je 50kn. hoćeš nekom reci da treba raditi više od 2 sata mukotrpnog posla za paket wc papira?
Ovaj voćnjak je u propadanju i još 2-3 godine i gotov je, direktorica proizvodnje je rijetko nesposobna i odvratna osoba. Zna se zašto ljudi neće radit tamo i novac nije najbitnija stvar tu, kolko god platili za ove članke. Mogo bi napisati 5000 riječi esej o stvarima tamo al napisat ću samo jednu rečenicu i sve je jasno. Direktor im je Đuro Popijač, a uprava Enna fruit od Vujnovca.
Najjače u vezi ovoga mi je šta će krenit priča kako su Filipinci, Nepalci, Indijci i ekipa vridni radnici koji se trude, a uobraženi i lini Hrvati ne žele radit.
Plati pička ti materina.