Cujete li razliku č i ć? Ukoliko ste cakavci te imate tvrdo č i “ono turbo meko ć” to ne racunam. to turbo meko ć nije književno ć.
Ovdje mozete i cuti književno č i ć. Osobno apsolutno ne cujem razliku niti mogu vjerovati ikome ko kaze da je cuje. Da su ova slova razlicita ne bi se ispitivala na maturi.
[https://en.wikipedia.org/wiki/Voiceless\_alveolo-palatal\_affricate](https://en.wikipedia.org/wiki/Voiceless_alveolo-palatal_affricate)
[https://en.wikipedia.org/wiki/Voiceless\_postalveolar\_affricate](https://en.wikipedia.org/wiki/Voiceless_postalveolar_affricate)
19 comments
Pa čujem. Ne znam, nikako mi kuća i kuča, čuti i ćuti, itd ne mogu biti isto, niti ih izgovaram isto. Ne radim preveliku razliku izmedu njih, ali i dalje radim.
Naravno da čujem kada se ispravno izgovara. Ove dvije snimke su ć.
Za “Č” jezik je skupljen i vrh mu ide na nepce, u onu rupu naprijed prije zuba.
Za “Ć” jezik je raširen i sredina mu ide prema sredini nepca, ili malo naprijed.
Čujem razliku ali je u svakodnevnom govoru teško je prepoznati tu razliku. U svakom slučaju, ova slova nisu nastala radi toga kako se izgovaraju, nego kako su nastala, tj. u ovom slučaju kako su jotirana.
Kad si u zabludi pokušaj izgovorit tu riječ kao Šojić u Tesnoj koži, npr. umjesto plač/ćen kažeš platjen, znaš da t+j ide u ć, i znaš da je plaćen 🙂
I onda nećeš govoriti da je “turbo meko ć” neknjiževno, nego ćeš skužiti otkud potjecje, tj. c+j = č, **potječe**
Čujem je siguran sam da bi ih u 100% slučajeva uvijek razlikovao.
normalno da čujem. meni nisu jasni ljudi koji ne čuju.
Čujem, ali i ako ne čuješ uvijek možeš naučiti pravila i znati ide li č ili ć.
Ne cujem.
Neki ne razlikuju, neki razlikuju. Nerazlikovanje je pogotovo često na sjeveru, kajkavski, zagrebački govor.
Tko se čudi tko drugi ljudi (ne) razlikuju, sjetite se koliko su općenito raznoliki hrvatski govori. Jel čudno što netko kaže “kaj” ili “ča” ili “šta” umjesto “što”, ili drukčije naglasi riječ? Bome nije, pa ne bi ni ovo trebalo biti. Samo je problem što profesori hrvatskog objašnjavaju stvar potpuno mehanički, umjesto da osvijeste da ljudi imaju različite početne govore koji su više ili manje slični standardu.
Poslušaj si pogotovo srpske spikere, filmove i sl., kod njih se prilično dobro čuje razlika. U srednjoj Istri sam inače jednom slušao stariju ženu, njoj je ć zvučalo kao “tj”, to je najveći ekstrem u različitosti č-ć za koji znam.
Zar opet ovo… Da, čujem razliku, različito izgovaram, i ja i obitelj i svi u mojoj okolini. Tvoja ekipa iz razreda nije cijela Hrvatska. Kuća i kuča su nebo i zemlja.
>Ovdje mozete i cuti književno č i ć.
Ne možete.
Logično da čujem
Čujem razliku, ali više u srpskom nego u hrvatskom. Kod nas se većina riječi koje sadrže č i ć u govoru svedu na nešto između, malo više prema č. Ista stvar i sa dž i đ. Nije da nema razlike, ali u usporedbi sa srpskim jezikom kod nas je ta razlika puno manja. Eto, to je nekakav moj dojam.
Frende, nagluh si.
Slavonac sam
Znam pisati, citam sve kao isti fonem. Kajkavci to ne znaju, na kraju krajeva, skolujemo se u vlastitoj domovini na stranom jeziku.
čujem razliku no neke riječi mi ful retardirano zvuče kad netko baš naglašava tu razliku (onak kak srbi pričaju)
Ovo je veC peti šesti post u tjedan dva na ovu temu
Obično je pravilo da — ako razlika nije prevelika — razliku čuju oni koji ju i sami imaju u svom govoru, tj. stalno ju čuju oko sebe, pa su *istrenirani* (i oni kojima je to posao, lingvisti, fonetičari itd)
Danas većina stanovnika HR nema tu razliku u svom govoru…
Čujem.
*Username checks out*
Da, čujem razliku.