Njemačka SS divizija zapalila je niz sela u Zagori i na obali, ubijali su i klali, žrtve se broje u stotinama. A ustaše su im pritom aplaudirale i dale posebnu zahvalu!

11 comments
  1. **Članak:**

    Posljednjih dana rujna godine 1943. njemačka je vojska pokrenula u Dalmaciji ofenzivu da zauzme teritorije koje su nakon pada Italije privremeno zaposjeli partizani, piše Jurica Pavičić za Slobodnu Dalmaciju.

    Prodirući prema Splitu, u kojem su kratko (18 dana) stolovali partizani, pripadnici njemačke SS divizije “Prinz Eugen” počinili su koncem rujna jedan od najgorih ratnih zločina u Dalmaciji u Drugom svjetskom ratu. Njemačka SS divizija popalila je Trilj i niz sela triljskog i sinjskog kraja, pobivši pritom oko 500 seljana Košuta, Brnaza, Garduna, Turjaka, Jabuke, Velića, ali i Lećevice i Muća, pisao je Jurica Pavičić 2013. godine, te nastavlja:

    Samo nekoliko dana kasnije, pripadnici SS divizije “Prinz Eugen” od vlastitih će hrvatskih saveznika dobiti veliku počast. Naime, onog časa kad ustaše uđu u Split i uspostave kratkotrajnu devetomjesečnu vlast, učinit će ono što kod nas radi svaka vlast: promijenit će imena ulica.

    Jednu od ulica u našem gradu – onu koja se prije rata zvala 11. puka − ustaše će nazvati Ulicom SS Divizije prinza Eugena. Igrom slučaja, to je ulica u kojoj ja danas živim. Moju ulicu − ukratko − ustaše su 1943. nazvali po postrojbi koja je svega nekoliko dana ranije diljem Zagore masakrirala hrvatske seljake, pisao je Pavičić – cijeli tekst OVDJE.

    O nemilim događajima pisao je i Antifašistički vijesnik i Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske :

    U ožujku 1944. na području Cetinske krajine, njemačke i kvislinške snage; čiji su sastav činili dijelovi: 14. puka 7.SS „Prinz Eugen“, 369. hrvatske legionarske „Vražje“ i 118. lovačke njemačke divizije, te dijelovi iz satnija 27. ustaške bojne od Aržana i satnije 6. bojne 9. posadnog Zdruga sa Hana kod Sinja, vodile su oružane borbe protiv štabova i partizanskih jedinica: Dinarskog i Mosorskog odreda i 3. (10.) dalmatinske brigade.

    U tim žestokim borbama jedna i druga strana bilježile su velike gubitke u ljudstvu i materijalnim sredstvima, dok neprijateljske oružane snage nisu odlučile da poduzmu široku ofenzivu, iz svih pravaca, protiv štabova i jedinica NOV i POH na području Podkamešja, 28.ožujka 1944.

    Štabovi partizanskih jedinica, uvidjevši, da će pred naletom mnogo jačeg neprijatelja naći se u okruženju (obruču), da ne bi bili uništeni, odlučili su; da se pregrupiraju korištenjem pogodnosti zemljišta, i povuku, uz vođenje odsutne obrane, s povoljnijih položaja, pri samom vrhu Kamešnice, gdje su vladale teške vremenske neprilike.

    Tek tada, kada su partizanske jedinice zauzele sigurnije položaje, primijetili su velike oblake dima u pravcu s. Otoka. U prvi čas pomišljalo se, da su kuće zapaljene od djelovanja neprijateljskog topništva. Međutim, nedugo iza toga počele su gorjeti i druga sela Podkamešja.

    U desetak sela Podkamešnice streljano je i spaljeno oko 1400 ljudi, žena i djece:

    Rudi – 271

    Otoku – 220

    Podi – 107

    Voštanama – oko 400

    Krivodolu – 96 itd.

    Vojska je napravila obruč oko sela. Stanovci su nabijeni u kuće, te su zatim izrešetani mitraljezima. Nakon toga su kuće zapaljene. Rijetki svjedoci su preživjeli, uglavnom djeca zarobljena ispod mrtvih.

    Zapovjedništvo 27. ustaške bojne iz Sinja, 1. Stožeru ustaške bojnice u Zagrebu, piše:

    „28.3.1944. njemačke trupe … prilikom poduhvata pravcima: Sinj – Han – Obrovac – Gala – Ruda itd., izvršili su strahoviti i užasan pokolj među najčišćim hrvatskim življem …“. Ova ustaška bojna očito svoje saveznike nazivaju koljačima i palikućama, a da im pri tome nije palo na pamet da napišu, da je njihova jedna satnija sudjelovala u pokolju civila u s. Voštane, gdje je na najsvirepiji način pogubljeno oko 400 stanovnika, svih uzrasta.

    U izvještaju Ravnateljstva promidžbe za Dalmaciju od 3.4.1944.g. govori se o zvjerstvima koja su počinili SS odredi, na 2007 osoba.

    U izvještaju Štaba 8. korpusa od 5.4.1944.g. o akciji Nijemaca na prostoru oko Mosora i Kamešnice, „…a prema podacima kojima do sada raspolažemo, broj žrtava iznosi 1804 osobe…“.

    U brzojavu njemačkog opunomoćenog generala u Hrvatskoj komandi Wermachta od 26.4.1944.g. kaže se: „…procjenjuje se da je ubijeno oko 3000 Hrvata oba spola…“.

    Državni tajnik Nardelli iz Ministarstva vanjskih poslova NDH, u dopisu od 5.9.1944.g. ističe: „…u pokolju koji su izvršile postrojbe SS divizije „Prinz Eugen“ u cetinskoj i poljičkoj krajini… …broj žrtava ovog masakra penje se po primljenim podacima oko 3000, uglavnom žena, djece i staraca…“.

    (Svi citirani dokumenti nalaze se u državnom arhivu u Splitu)

    *Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*

  2. Baba mi je s Voštana toga dana je ubijeno 330 ljudi od čega 143 dice.Neki kažu da su nagurani u kuće i živi zapaljeni a postoje i tvrdnje da je među SS-ovcima bilo i četnika Boška Asanovića.

  3. Dida(s materine strane) mi je iz Otoka, caca mi je reka da je jedini prezivia u pokolju i da ga nikad u zivotu nije vidia da se nasmija. Reka je da je valja dobre baze, al da mu ocito lice nije bilo u stanju proizvest osmijeh. Nisam ga nikad upozna, al po materi vidim da stari ne sere.

  4. Zajedno s 369. vražjom i pavelićevim tjelesnim zdrugom, Prinz Eugen je bila među zadnjim jedinicima koje su napustile Zagreb i među onima koje su sudjelovale u zadnjim velikm borbama s partizanima. Pa ako nekog zanimaju priče o grobovima na obroncima Medvednice, osim što je tih grobova puno manje i što su tamo zakopani uglavnom poginuli u borbi, u njima se nalaze pripadnici Prinz Eugen divizije jer upravo zbog ovakvih stvari SS-ovce se nije smatralo regularnom vojskom te su oni od njih koji su zarobljeni i koji su stariji od 21 godine u pravilu osuđivani na smrt, što mislim da je sasvim ok

  5. Djedovu prvu ženu i kćer su streljali. Kćer je preživjela bez ogrebotine. Mama joj je pala na nju. Nisu je dirali.
    Teta je živjela do prošle zime. Bila je tako blaga i dobra. Srećom imam jednu sliku sa njom, sva u crnome, crna marama, ispred njene kamene kuće.

  6. Aplaudirale, svašta. Dali zahvalu, svašta zašto bi to učinili kad su to bila hrvatska sela. Mislim da se previše sere po nekim stvarima, a premalo ili uopće o drugima. Nisam vidio niti jedan članak od strane Indexa ili SD koji priča o partizanskim zločinima koji su zločince dovodile do “partizanskog ludila”. A još manje se čuje o ruskim zločinima pred kraj rata gdje su umjesto u berlin neki rusi odličili doć u Hrvatsku i silovat i pljačkat.

  7. I onda postoje tipovi koji podrzavaju i velicaju Hitlerovu ideologiju. Kad im objasnim da smo za njih bila niza rasa i na neki nacin kolonija blijedo gledaju i cude…

Leave a Reply