Za Podravski list piše Višnja Gotal, novinarka Jutarnjeg lista
Kad je mlada bjelovarska studentica 2016. godine došla u koprivnički Zavod za hitnu medicinu zbog jakih bolova u trbuhu praćenih povraćanjem, vjerovala je da će joj liječnici pomoći. Nekoliko sati kasnije kući je otišla u jednako lošem stanju, tek s preporukom da pije puno vode i bude na dijeti. Dan kasnije u drugoj su joj bolnici, bjelovarskoj, utvrdili puknuće slijepog crijeva, hitno je operirali i utvrdili da joj se zbog zakašnjelog zahvata razvila sepsa. Imala je, kaže statistika, sreće da se nije razvio smrtonosni septički šok. Bolnicu je tužila i u ožujku ove godine tužbu je nepravomoćno i dobila.
Ova je tema objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Koprivnička bolnica nije ni bolja ni lošija od drugih u Hrvatskoj, pa ni u svijetu što se sepse tiče. Godišnje se u hrvatskim bolnicama od sepse liječi 8000 pacijenata, u svijetu 50 milijuna, od kojih je većina njih sepsu dobila upravo – u bolnici. Sepsa u svijetu ubije 11 milijuna ljudi na godinu. Koliko Hrvata umire od sepse, ne zna se niti je sepsa službeno na ljestvici deset vodećih uzroka smrti u Hrvatskoj. Hrvatska, naime, unatoč činjenici da je smrtnost od 10 do 50 posto, što je, kažu stručnjaci – zastrašujuća brojka, još uvijek nema registar oboljelih i umrlih od sepse. Struka inzistira na hitnom usvajanju Nacionalnih smjernica za prevenciju i liječenje, zasad uzalud. Jedan od vodećih uzroka smrti od bakterijskih infekcija na dnevnom se redu nađe jednom godišnje, na Međunarodni dan sepse 13. rujna.
Sepsa je sindrom velikih brojki. Jedno je od najozbiljnijih stanja u medicini i od septičkog šoka umire čak četvrtina pacijenata. Oko 20 posti svih smrti u svijetu pripisuje se sepsi, hrvatske bolnice na liječenje tog sindroma imunološke reakcije „troše“ 64.000 dana godišnje, što je samo lani koštalo nešto manje od 11 milijuna kuna. Broj oboljelih iz godine u godinu raste.
Septički šok najčešće pogađa bebe do godinu dana starosti, ljude starije od 50 godina, one s kompromitiranim imunološkim sustavom i novorođenčad. Sepsa je i vodeći uzrok smrti među trudnicama ili nedugo nakon porođaja. Mnogi od onih koje je prežive imaju dugoročne posljedice ili nerijetko umru u roku od godinu dana. Samo pola oboljelih potpuno se oporavi, ističe Svjetska zdravstvena organizacija.
Groznica, pad tlaka, bljedilo…
Stanje sepse nije teško uočiti, simptomi su itekako vidljivi, pa je potpuno nejasno kako ih se u bolnici previdi. Osim ako se ne radi o izostanku osnovne skrbi. Dobije li bolnički pacijent drhtavicu, povišenu temperaturu, padne mu tlak i poblijedi, gotovo je sigurno u pitanju sepsa.
Reagira li se u roku „zlatnog sata“, u sat vremena od prve pojave simptoma, mogućnost preživljavanja je 80 posto. Prođe li, pak, šest sati, taj postotak pada na svega 30 posto. Zato se medicinske sestre smatraju jednom od najvažnijih karika u lancu jer one provode najviše vremena s pacijentom. Hrvatsko društvo medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfuzije u svim je većim hrvatskim gradovima pokrenulo kampanju ranog prepoznavanja te bolesti, “Zaustavimo sepsu”.
Ono što ubija je septički šok, koji nastupa ne liječi li se sepsa. Tlak padne na razinu nespojivu sa životom. Sve se odvija brzo. Otkazuju bubrezi, srce i pluća, u krvnim se žilama mogu stvoriti ugrušci.
Studentica s početka naše priče ima sreću što je preživjela. Na sudskom je ročištu detaljno ispričala o svojoj agoniji.
– Kad sam došla s hitne, dobila sam temperaturu, te sam noći imala 42, sestra mi je rekla da uzmem čepić, no temperatura nije išla dolje od 39. Nisam se mogla sama obući, užasno me bolio trbuh, ako bi ga pipnuli doslovno sam urlala. Liječnik koji me operirao rekao je kako me jedva spasio jer sam dobila sepsu. Oporavak je bio dug, psihički sam se osjećala loše. Konce sam imala dugo, rana je boljela. Kasnije sam otkrila kako sam nakon prve operacije dobila i bakteriju – kazala je na sudu.
Koprivnički liječnici niječu svoju odgovornost i žale se na presudu kojom bi djevojci trebali platiti 25.000 kuna odštete za agoniju kroz koju je prošla.
– Sve da je liječnica trebala postaviti dijagnozu upale crvuljka, zbog dva dana prolongiranog liječenja pacijentici nije nastala nikakva šteta, odnosno ako je i nastala, radi se o bagatelnoj šteti koja ne opravdava dosudu naknade – napisali su bolnički odvjetnici u žalbi.
Brojke sve veće
Umjesto da s napretkom medicine pada, Hrvatska bilježi trend rasta oboljenja od sepse. Bolnice će rijetko, ako ih i imaju, javno obznaniti podatke o broju oboljelih i umrlih od sepse u svojim ustanovama. Iz OB Koprivnica rekli su nam da je jedan radni dan prekratko vrijeme za pronalaženje podataka, iz OB Varaždin u istom su roku odgovorili na naš upit.
– Zbog epidemije izazvane virusom Cov-19, u Hrvatskoj kao ni u svijetu, nemamo točne podatke koliko je ljudi oboljelo u protekle dvije godine, možemo samo procjenjivati na temelju prošlih godina. Nažalost, registar oboljelih od sepse ne postoji. Sepsa je često komplikacija uz osnovnu bolest. Klinički je sindrom koji nastaje kao posljedica prodora bakterija, odnosno njihovih toksina u cirkulaciju. Rana klinička sumnja, dijagnostički postupci, primjena terapije i liječenje temelj su uspješnog liječenja – rekao je za PL Damir Poljak, ravnatelj OB Varaždin.
Varaždinska se bolnica 2009. godine našla u središtu medicinske drame zbog sepse. Krešimir Grujić (27) u bolnicu je došao na rutinsku operaciju hemoroida. Nakon dugogodišnjih bolova, zbog čega nije mogao voditi aktivan život kakav je želio, hemoroida se odlučio riješiti kirurškim putem. Operirao ga je kirurg Krešimir Dolovski, asistirao mu je tad najugledniji liječnik varaždinske bolnice i šef odjela, primarijus Ranko Stare. Operacija je, činilo se, prošla dobro. O događajima koji su uslijedili za Jutarnji list prošle su godine govorili mladićevi roditelji.
– Drugi dan je radio na laptopu u krilu. Imao je bolove i bio nadut, ali nije mi htio reći. Rekao je bratu. U srijedu je kolabirao u WC-u. U četvrtak je bio blijed i napuhnut, mladi kirurg Dolovski je rekao da je došlo do komplikacija. Bolovi su rasli, tlak padao. Želio je operirati, ali tadašnji šef, dr. Rajko Stare, rekao je – ne. Ta bi ga operacija spasila. Napravili su drenažu koja je, prema medicinskim vještacima, bila kobna. U petak mi je rekao da se osjeća kao da tone. Doktor Stare nam je rekao da je dobro i oporavlja se. Sat vremena poslije rekli su da se stanje pogoršalo i da je na intenzivnoj. Bubrezi su počeli zatajivati, angažirani su liječnici raznih specijalizacija, ali sve prekasno. Operiran je u subotu, u nedjelju ga u 15.50 sati više nije bilo. Prve riječi dr. Dolovskog, kad je izašao iz sale, bile su: ‘Da sam to napravio u četvrtak, do ovoga ne bi došlo’. Nije bilo spasa, sepsa je sve zahvatila – ispričala je za Jutarnji Dragica Grujić o najtežim trenucima u životu.
Nalaz sudske obdukcije bio je: “Loša metoda liječenja, uslijed čega je nastupila nasilna smrt”. Istraga je trajala tri godine, podignute su optužnice protiv oba liječnika. Međutim, dr. Stare angažirao je odvjetnika Antu Nobila, koji je srušio optužnicu. Ostao je jedan optuženik, dr. Dolovski.
Na prva dva je suđenja doktor oslobođen, na trećem osuđen na godinu dana zatvora. Dok se kaznena parnica vukla, Grujići su građansku dobili od prve. Doktora Starea nisu tužili jer su se bojali Nobilovih troškova. Iako, kažu: – Angažirajući Antu Nobila za nas je priznao krivicu. Liječnička komora ni 12 godina nakon što je mladić u punoj snazi umro zbog sepse poslije rutinske operacije hemeroida nije donijela nikakav pravorijek.
Hrvatskom je odjeknula i smrt od septičkog šoka devetogodišnjeg Gabrijela Bebića iz Metkovića 2018. godine, zbog koje je ove godine potvrđena optužnica protiv tri liječnice i medicinske sestre iz metkovskog Doma zdravlja. I Patrik Tisanić iz Bolča, sela na putu iz Vrbovca za Bjelovar, prije tri je godine, dan uoči svog drugog rođendana, preminuo od sepse. Tri tjedna su ga s temperaturom liječnici slali od Vrbovca do Bjelovara i natrag prije nego su ga uputili u zagrebačku Kliniku za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević. I Terezija Ergotić prošla je put do pakla i natrag kad je njezina Sara s tri mjeseca dobila sepsu. Ona je preživjela.
Ne zna se koliko ljudi umre od sepse jer nikada ne ispune upitnik kada im ga donesu nakon što umru. `#hrvatskoZdravstvo`
Anegdotalno, ali jedna poznanica radi kao doktorica u jednoj zg bolnici i kaže mi da ako završiš kod nas u RH na intenzivnoj da si više manje gotov čovjek. Ajde de ako si tamo samo jedan dan, ali više od toga i drastično ti raste šansa da ćeš umrijeti tamo. Bolničke infekcije, manjak osoblja.
Buraz je dobio sepsu dok je imao 5mj od alergijske reakcije, šanse za to su jako male. Doktor koji ga je operirao je rekao mami da tek nakon što prođu 72 sata od operacije on mami može dati šanse za preživljavanje. Taj isti doktor je trebao ići na skijanje iduće jutro, ali su ga iz bolnice zvali da mora doći operirati malog, jer on jutro doživjeti neće. Doslovno su ga otvorili i eksplorativno operirali. Danas mi buraz ima 2 metra♥️. Znači on je sve šanse ovoga svijeta okrenuo u svoju korist i kažu doktori da, između ostalog, da nije jeo kolko je jeo da nema šanse da bi preživio. Nakon operacije su mu dali alfare, dakle najsmrdljivije i najodvratnije mlijeko za bebe(jer je od prethodnog mlijeka i dobio sepsu, ovo je najmanje alergeno mlijeko), on ga je krenuo dudlat odma, doktorica veli da u svojih 20 godina nije ništa takvo vidjela. Pa evo, jedna priča sa sretnim krajem.
Ajmo ih nagradit za nerad s vise para
Užas živi, nedavno sam izgubio blisku osobu zbog toga, lanac odgovornosti u bolnici je prilagodjen sakrivanju odgovornosti a ne brizi prema pacijentu.
Glavno je da se vodi registar za umrle od korone i za registar kaslja od korone pfffft
Jel neko zna jel korone kraj ili? Jedva neki clanak jos vidim…
Naše zdravstvo je super dok imaš prehladu. Kad se ozbiljno razboliš, jao si ga tebi kad im dođeš u ruke. Na svoje oči sam doživio da doktor preko kurca pregleda nalaz krvi pacijenta prije kemoterapije i pušta pacijenta na kemoterapiju, da bi mu pacijent rekao: “Brine me niska razina leukocita na zadnjem nalazu, zar nije to prenisko za kemoterapiju?” Ovaj mudrac kaže “Da, stvarno.” Znači ti još sav sjeban od karcinoma moraš biti koncentriran i raditi posao ovog govnara za čiju plaću izdvajaš cijeli jebeni radni vijek. Dno jebenog dna. I imam osjećaj da je taj moj primjer kamilica prema onome što neki dožive.
Točno je da se u hrvatskoj jako malo vodi briga o vođenju statistike i uvođenju nacionalnih smjernica (i to ne samo vezano uz sepsu), ali čitajući komentare ovdje, po nekima je bolje ne ići u bolnicu jer izgleda da tamo ubijaju ljude.
Čak i kad se provode rigorozne higijenske mjere na odjelima, postotak pacijnata koji dobe bolničku infekciju se smanji, ali nikada nije ni blizu 0. Bolničke infekcije i sepse su komplikacije liječenja.
Prijateljica je skoro umrla od sepse nakon rutinske operacije kamenca. Ležala je u komi mjesec dana.
11 comments
Laž.
Vodi se registar. Samo nije za javnost.
**Članak:**
Za Podravski list piše Višnja Gotal, novinarka Jutarnjeg lista
Kad je mlada bjelovarska studentica 2016. godine došla u koprivnički Zavod za hitnu medicinu zbog jakih bolova u trbuhu praćenih povraćanjem, vjerovala je da će joj liječnici pomoći. Nekoliko sati kasnije kući je otišla u jednako lošem stanju, tek s preporukom da pije puno vode i bude na dijeti. Dan kasnije u drugoj su joj bolnici, bjelovarskoj, utvrdili puknuće slijepog crijeva, hitno je operirali i utvrdili da joj se zbog zakašnjelog zahvata razvila sepsa. Imala je, kaže statistika, sreće da se nije razvio smrtonosni septički šok. Bolnicu je tužila i u ožujku ove godine tužbu je nepravomoćno i dobila.
Ova je tema objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Koprivnička bolnica nije ni bolja ni lošija od drugih u Hrvatskoj, pa ni u svijetu što se sepse tiče. Godišnje se u hrvatskim bolnicama od sepse liječi 8000 pacijenata, u svijetu 50 milijuna, od kojih je većina njih sepsu dobila upravo – u bolnici. Sepsa u svijetu ubije 11 milijuna ljudi na godinu. Koliko Hrvata umire od sepse, ne zna se niti je sepsa službeno na ljestvici deset vodećih uzroka smrti u Hrvatskoj. Hrvatska, naime, unatoč činjenici da je smrtnost od 10 do 50 posto, što je, kažu stručnjaci – zastrašujuća brojka, još uvijek nema registar oboljelih i umrlih od sepse. Struka inzistira na hitnom usvajanju Nacionalnih smjernica za prevenciju i liječenje, zasad uzalud. Jedan od vodećih uzroka smrti od bakterijskih infekcija na dnevnom se redu nađe jednom godišnje, na Međunarodni dan sepse 13. rujna.
Sepsa je sindrom velikih brojki. Jedno je od najozbiljnijih stanja u medicini i od septičkog šoka umire čak četvrtina pacijenata. Oko 20 posti svih smrti u svijetu pripisuje se sepsi, hrvatske bolnice na liječenje tog sindroma imunološke reakcije „troše“ 64.000 dana godišnje, što je samo lani koštalo nešto manje od 11 milijuna kuna. Broj oboljelih iz godine u godinu raste.
Septički šok najčešće pogađa bebe do godinu dana starosti, ljude starije od 50 godina, one s kompromitiranim imunološkim sustavom i novorođenčad. Sepsa je i vodeći uzrok smrti među trudnicama ili nedugo nakon porođaja. Mnogi od onih koje je prežive imaju dugoročne posljedice ili nerijetko umru u roku od godinu dana. Samo pola oboljelih potpuno se oporavi, ističe Svjetska zdravstvena organizacija.
Groznica, pad tlaka, bljedilo…
Stanje sepse nije teško uočiti, simptomi su itekako vidljivi, pa je potpuno nejasno kako ih se u bolnici previdi. Osim ako se ne radi o izostanku osnovne skrbi. Dobije li bolnički pacijent drhtavicu, povišenu temperaturu, padne mu tlak i poblijedi, gotovo je sigurno u pitanju sepsa.
Reagira li se u roku „zlatnog sata“, u sat vremena od prve pojave simptoma, mogućnost preživljavanja je 80 posto. Prođe li, pak, šest sati, taj postotak pada na svega 30 posto. Zato se medicinske sestre smatraju jednom od najvažnijih karika u lancu jer one provode najviše vremena s pacijentom. Hrvatsko društvo medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfuzije u svim je većim hrvatskim gradovima pokrenulo kampanju ranog prepoznavanja te bolesti, “Zaustavimo sepsu”.
Ono što ubija je septički šok, koji nastupa ne liječi li se sepsa. Tlak padne na razinu nespojivu sa životom. Sve se odvija brzo. Otkazuju bubrezi, srce i pluća, u krvnim se žilama mogu stvoriti ugrušci.
Studentica s početka naše priče ima sreću što je preživjela. Na sudskom je ročištu detaljno ispričala o svojoj agoniji.
– Kad sam došla s hitne, dobila sam temperaturu, te sam noći imala 42, sestra mi je rekla da uzmem čepić, no temperatura nije išla dolje od 39. Nisam se mogla sama obući, užasno me bolio trbuh, ako bi ga pipnuli doslovno sam urlala. Liječnik koji me operirao rekao je kako me jedva spasio jer sam dobila sepsu. Oporavak je bio dug, psihički sam se osjećala loše. Konce sam imala dugo, rana je boljela. Kasnije sam otkrila kako sam nakon prve operacije dobila i bakteriju – kazala je na sudu.
Koprivnički liječnici niječu svoju odgovornost i žale se na presudu kojom bi djevojci trebali platiti 25.000 kuna odštete za agoniju kroz koju je prošla.
– Sve da je liječnica trebala postaviti dijagnozu upale crvuljka, zbog dva dana prolongiranog liječenja pacijentici nije nastala nikakva šteta, odnosno ako je i nastala, radi se o bagatelnoj šteti koja ne opravdava dosudu naknade – napisali su bolnički odvjetnici u žalbi.
Brojke sve veće
Umjesto da s napretkom medicine pada, Hrvatska bilježi trend rasta oboljenja od sepse. Bolnice će rijetko, ako ih i imaju, javno obznaniti podatke o broju oboljelih i umrlih od sepse u svojim ustanovama. Iz OB Koprivnica rekli su nam da je jedan radni dan prekratko vrijeme za pronalaženje podataka, iz OB Varaždin u istom su roku odgovorili na naš upit.
– Zbog epidemije izazvane virusom Cov-19, u Hrvatskoj kao ni u svijetu, nemamo točne podatke koliko je ljudi oboljelo u protekle dvije godine, možemo samo procjenjivati na temelju prošlih godina. Nažalost, registar oboljelih od sepse ne postoji. Sepsa je često komplikacija uz osnovnu bolest. Klinički je sindrom koji nastaje kao posljedica prodora bakterija, odnosno njihovih toksina u cirkulaciju. Rana klinička sumnja, dijagnostički postupci, primjena terapije i liječenje temelj su uspješnog liječenja – rekao je za PL Damir Poljak, ravnatelj OB Varaždin.
Varaždinska se bolnica 2009. godine našla u središtu medicinske drame zbog sepse. Krešimir Grujić (27) u bolnicu je došao na rutinsku operaciju hemoroida. Nakon dugogodišnjih bolova, zbog čega nije mogao voditi aktivan život kakav je želio, hemoroida se odlučio riješiti kirurškim putem. Operirao ga je kirurg Krešimir Dolovski, asistirao mu je tad najugledniji liječnik varaždinske bolnice i šef odjela, primarijus Ranko Stare. Operacija je, činilo se, prošla dobro. O događajima koji su uslijedili za Jutarnji list prošle su godine govorili mladićevi roditelji.
– Drugi dan je radio na laptopu u krilu. Imao je bolove i bio nadut, ali nije mi htio reći. Rekao je bratu. U srijedu je kolabirao u WC-u. U četvrtak je bio blijed i napuhnut, mladi kirurg Dolovski je rekao da je došlo do komplikacija. Bolovi su rasli, tlak padao. Želio je operirati, ali tadašnji šef, dr. Rajko Stare, rekao je – ne. Ta bi ga operacija spasila. Napravili su drenažu koja je, prema medicinskim vještacima, bila kobna. U petak mi je rekao da se osjeća kao da tone. Doktor Stare nam je rekao da je dobro i oporavlja se. Sat vremena poslije rekli su da se stanje pogoršalo i da je na intenzivnoj. Bubrezi su počeli zatajivati, angažirani su liječnici raznih specijalizacija, ali sve prekasno. Operiran je u subotu, u nedjelju ga u 15.50 sati više nije bilo. Prve riječi dr. Dolovskog, kad je izašao iz sale, bile su: ‘Da sam to napravio u četvrtak, do ovoga ne bi došlo’. Nije bilo spasa, sepsa je sve zahvatila – ispričala je za Jutarnji Dragica Grujić o najtežim trenucima u životu.
Nalaz sudske obdukcije bio je: “Loša metoda liječenja, uslijed čega je nastupila nasilna smrt”. Istraga je trajala tri godine, podignute su optužnice protiv oba liječnika. Međutim, dr. Stare angažirao je odvjetnika Antu Nobila, koji je srušio optužnicu. Ostao je jedan optuženik, dr. Dolovski.
Na prva dva je suđenja doktor oslobođen, na trećem osuđen na godinu dana zatvora. Dok se kaznena parnica vukla, Grujići su građansku dobili od prve. Doktora Starea nisu tužili jer su se bojali Nobilovih troškova. Iako, kažu: – Angažirajući Antu Nobila za nas je priznao krivicu. Liječnička komora ni 12 godina nakon što je mladić u punoj snazi umro zbog sepse poslije rutinske operacije hemeroida nije donijela nikakav pravorijek.
Hrvatskom je odjeknula i smrt od septičkog šoka devetogodišnjeg Gabrijela Bebića iz Metkovića 2018. godine, zbog koje je ove godine potvrđena optužnica protiv tri liječnice i medicinske sestre iz metkovskog Doma zdravlja. I Patrik Tisanić iz Bolča, sela na putu iz Vrbovca za Bjelovar, prije tri je godine, dan uoči svog drugog rođendana, preminuo od sepse. Tri tjedna su ga s temperaturom liječnici slali od Vrbovca do Bjelovara i natrag prije nego su ga uputili u zagrebačku Kliniku za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević. I Terezija Ergotić prošla je put do pakla i natrag kad je njezina Sara s tri mjeseca dobila sepsu. Ona je preživjela.
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Ne zna se koliko ljudi umre od sepse jer nikada ne ispune upitnik kada im ga donesu nakon što umru. `#hrvatskoZdravstvo`
Anegdotalno, ali jedna poznanica radi kao doktorica u jednoj zg bolnici i kaže mi da ako završiš kod nas u RH na intenzivnoj da si više manje gotov čovjek. Ajde de ako si tamo samo jedan dan, ali više od toga i drastično ti raste šansa da ćeš umrijeti tamo. Bolničke infekcije, manjak osoblja.
Buraz je dobio sepsu dok je imao 5mj od alergijske reakcije, šanse za to su jako male. Doktor koji ga je operirao je rekao mami da tek nakon što prođu 72 sata od operacije on mami može dati šanse za preživljavanje. Taj isti doktor je trebao ići na skijanje iduće jutro, ali su ga iz bolnice zvali da mora doći operirati malog, jer on jutro doživjeti neće. Doslovno su ga otvorili i eksplorativno operirali. Danas mi buraz ima 2 metra♥️. Znači on je sve šanse ovoga svijeta okrenuo u svoju korist i kažu doktori da, između ostalog, da nije jeo kolko je jeo da nema šanse da bi preživio. Nakon operacije su mu dali alfare, dakle najsmrdljivije i najodvratnije mlijeko za bebe(jer je od prethodnog mlijeka i dobio sepsu, ovo je najmanje alergeno mlijeko), on ga je krenuo dudlat odma, doktorica veli da u svojih 20 godina nije ništa takvo vidjela. Pa evo, jedna priča sa sretnim krajem.
Ajmo ih nagradit za nerad s vise para
Užas živi, nedavno sam izgubio blisku osobu zbog toga, lanac odgovornosti u bolnici je prilagodjen sakrivanju odgovornosti a ne brizi prema pacijentu.
Glavno je da se vodi registar za umrle od korone i za registar kaslja od korone pfffft
Jel neko zna jel korone kraj ili? Jedva neki clanak jos vidim…
Naše zdravstvo je super dok imaš prehladu. Kad se ozbiljno razboliš, jao si ga tebi kad im dođeš u ruke. Na svoje oči sam doživio da doktor preko kurca pregleda nalaz krvi pacijenta prije kemoterapije i pušta pacijenta na kemoterapiju, da bi mu pacijent rekao: “Brine me niska razina leukocita na zadnjem nalazu, zar nije to prenisko za kemoterapiju?” Ovaj mudrac kaže “Da, stvarno.” Znači ti još sav sjeban od karcinoma moraš biti koncentriran i raditi posao ovog govnara za čiju plaću izdvajaš cijeli jebeni radni vijek. Dno jebenog dna. I imam osjećaj da je taj moj primjer kamilica prema onome što neki dožive.
Točno je da se u hrvatskoj jako malo vodi briga o vođenju statistike i uvođenju nacionalnih smjernica (i to ne samo vezano uz sepsu), ali čitajući komentare ovdje, po nekima je bolje ne ići u bolnicu jer izgleda da tamo ubijaju ljude.
Čak i kad se provode rigorozne higijenske mjere na odjelima, postotak pacijnata koji dobe bolničku infekciju se smanji, ali nikada nije ni blizu 0. Bolničke infekcije i sepse su komplikacije liječenja.
Prijateljica je skoro umrla od sepse nakon rutinske operacije kamenca. Ležala je u komi mjesec dana.
Čim ulaziš u bolnicu imaš 50/50 šanse.