“Bitka u kojoj mi baš nitko nije prilazio u pomoć, predugo je trajala, snaga me bila polako izdavala a da toga nisam ni sam bio svjestan”, govorio Simčić.
RIJEKA – Nisam slabašan, u treningu sam, vozim bicikl, u mladosti sam aktivno igrao vatrepolo. Ali kako se čini bitka u kojoj mi baš nitko nije prilazio u pomoć, predugo je trajala, snaga me bila polako izdavala a da toga nisam ni sam bio svjestan. U trenutku kad sam nogu davljenika, čovjeka koji se panično borio za život, uspio osloboditi ispod kotača kombija, nevjerojatno snažna bujica istrgnula mi ga je iz ruku. Bespomoćno tijelo velikom je brzinom odnešeno prema dnu ulice Račkog. Letio je… ma letio je tom naglo naraslom divljom vodom poput opuška. I dok sam, prestravljen, više od svega želio da se nekako pridigne, makne s ceste, da se nekako istrgne iz bujice i pričeka hitnu, znakova života, na dnu ulice Račkog, više nije bilo…
Stelio Simcich, 47-godišnji Riječanin, čovjek je s istinski velikim Č. On je ta osoba koja je, kako je to pokazivao video uradak što je okupirao društvene mreže u noći kad se Rijeka utapala, bio jedini koji je nesretniku pritrčao u pomoć. Jedini koji je shvatio ozbiljnost situacije i dao sve od sebe kako bi spasio – čovjeka koji je sam gubio bitku sa životom. Osobu koja je mogla bit spašena. Jedini preduvjet da bi ta osoba danas bila s živa je pretpostavka da se Simcichu u borbi za spašavanje ljudskog života pridružio još netko, ma i jedna jedina osoba koja bi to u toj mučnoj, mračnoj noći bila učinila bitku za spas života učinila bi uspješnom. Ovako – statistika: “u riječkim bujičnim poplavama smrtno je stradala jedna osoba…”
– S mamom Mirjanom i tatom Giuseppeom bio sam u Gradu Grobniku. Išli smo na misu posvećenu pokojnom barbi. Tužni, u tišini smo se krenuli spuštati s Orehovice. S obzirom da stanujemo na Belvederu, uvijek bismo se s Grobnika spuštali Ulicom Račkog, pa kod Guvernerove doma. Bilo bi tako i ovog puta da nije bilo tog silnog, nevjerojatnog nevremena, te užasne kiše. Nakon Banskih vrata naišli smo na zaustavljene automobile. Voda je divljala, šahte su iskakale, bilo je najpametnije čekati da se sve smiri. I dok smo tako stajali, na pločniku nedaleko nas, čovjek, koji se sudeći prema odjeći vraćao s posla, uslijed nevremena i silne vode koja se jurila ulicom zapeo je za stupić što onemogućava parkiranje automobila, srušio se i – voda ga je odnijela! Nisam mogao vjerovati da je snaga vode bila toliko razorna da jednostavno odnese odraslog muškarca! Srećom, zapeo je, uhvatio se za kombi što je stajao nasred ulice jer mu je kotač zapeo u izbačenu šahtu. Dotrčao sam do njega i krenuo ga spašavati. Bilo je naime jasno da se guši pa je moj trud bio usmjeren kako bih mu glavu držao iznad vode, sjeća se i danas vidno potreseni Simcich.
Očekivao je dakako da će mu se netko pridružiti, jer da je bio još samo jedan čovjek s njime, operacija spašavanja bi brzo bila okončana. Ali nije, nitko se nije želio pridružiti. Vjerojatno i sami prestravljeni, prestrašeni za svoje živote ljudi su nijemo promatrali Steliovu borbu s vodom i niz pokušaja izvlačenja davljenika ispod kombija.
– Nisam iz prve razumio da mu je noga zaglavljena, ali sam mi je stradalnik pomogao ponavljajući “lijeva noga, lijeva noga”. Shvatio sam tad da mu je noga uklještena ispod kotača. Vikao sam na vozača, tražio da mi pomogne. Samo je negativno kimao glavom. Pokušao sam mu objasnti da pokrene kombi, da krene u “rikverc” kako bismo oslobodili nogu. Nije htio, ništa nije htio. Bio sam na njega ogorčen, ali nije bilo vremena za bilo što. Nastavio sam se boriti, pokušao sam ga izvući. Na kraju, vidjevši da nitko nema namjeru pomoći, objasnio sam stradalniku da uzme zraka jer ću ga pustiti kako bih mu s dvije ruke izvukao nogu. Učinio sam to, ali bujica je bila jača… Kako su mu kasnije roditelji rekli, a riječ je o ljudima u godinama koji naprosto ne mogu biti u ulozi spasioca, njegova je bitka trajala punih osam minuta. Osam minuta vječnosti u kojima nitko, ali baš nitko nije htio pomoći. Ni vozač kombija, ni snimatelji videa, drugi stanari, prolaznici skriveni od potopa u vežama, baš nitko!
Sta snimas koji kurac idi pomozi, nisu mi jasni ljudi nikako, fuj fuj, u zatvor odma
Nisam shvatila iz članka, nakon kaj ga je oslobodio ga je odnijela voda. No jesu li našli tog čovjeka, je li živ? Ili je taj čovjek ta preminula osoba koja se spominjala u vijestima?
Užas u svakom slučaju. Najmanje mi je jasan lik u kombiju koji nije htio krenut na rikverc par cm da se oslobodi noga, jebeni ne kužim.
Jel kod nas postoji zakon koji bi ih kaznio? Mslm da u Njemackoj postoji
Koji smo mi narod,samo pokazuje kakvi smo,ovo je sramota.Ko nas jebe,treba nas karat ovakva stranka zvana HDZ.
kakva sramota, kakav poraz čovječanstva i ljudskosti… razumijem minutu-dvije šoka i ukipljenosti, ali 8 minuta niko nikam… jebo vam pas mater svima koji ste gledali i bili u mogućnosti pomoći, a niste. proganjalo vas to dabogda svaku noć.
Ovi sto snimaju i sjede u autima zapomazu umjesto davljenika, sramota od ljudi.
Ajmo sad svi srat o zlim Amerikancima koji su otudjeni i koji te puste da krepas na ulici. Ista smo govna.
Ljudi koji nisu iz Rijeke i koji nikad nisu dozivili nista slicno neka ne pricaju gluposti. Znate kako je to strma ulica i kakav potop u obliku valova se sljevao prema dolje. Svaka cast gospodinu Steliu na hrabrosti ali necu srati po drugima koji su bili blizu. Opasno je bilo po zivote, sto se i vidi. Dobro bih se zapitao da sam se tamo nasao bili izasao iz vozila, nisam siguran. A u treningu sam i naponu snage a i uletit u frke nikad nije bio problem
11 comments
Muka mi je
**Članak:**
“Bitka u kojoj mi baš nitko nije prilazio u pomoć, predugo je trajala, snaga me bila polako izdavala a da toga nisam ni sam bio svjestan”, govorio Simčić.
RIJEKA – Nisam slabašan, u treningu sam, vozim bicikl, u mladosti sam aktivno igrao vatrepolo. Ali kako se čini bitka u kojoj mi baš nitko nije prilazio u pomoć, predugo je trajala, snaga me bila polako izdavala a da toga nisam ni sam bio svjestan. U trenutku kad sam nogu davljenika, čovjeka koji se panično borio za život, uspio osloboditi ispod kotača kombija, nevjerojatno snažna bujica istrgnula mi ga je iz ruku. Bespomoćno tijelo velikom je brzinom odnešeno prema dnu ulice Račkog. Letio je… ma letio je tom naglo naraslom divljom vodom poput opuška. I dok sam, prestravljen, više od svega želio da se nekako pridigne, makne s ceste, da se nekako istrgne iz bujice i pričeka hitnu, znakova života, na dnu ulice Račkog, više nije bilo…
Stelio Simcich, 47-godišnji Riječanin, čovjek je s istinski velikim Č. On je ta osoba koja je, kako je to pokazivao video uradak što je okupirao društvene mreže u noći kad se Rijeka utapala, bio jedini koji je nesretniku pritrčao u pomoć. Jedini koji je shvatio ozbiljnost situacije i dao sve od sebe kako bi spasio – čovjeka koji je sam gubio bitku sa životom. Osobu koja je mogla bit spašena. Jedini preduvjet da bi ta osoba danas bila s živa je pretpostavka da se Simcichu u borbi za spašavanje ljudskog života pridružio još netko, ma i jedna jedina osoba koja bi to u toj mučnoj, mračnoj noći bila učinila bitku za spas života učinila bi uspješnom. Ovako – statistika: “u riječkim bujičnim poplavama smrtno je stradala jedna osoba…”
– S mamom Mirjanom i tatom Giuseppeom bio sam u Gradu Grobniku. Išli smo na misu posvećenu pokojnom barbi. Tužni, u tišini smo se krenuli spuštati s Orehovice. S obzirom da stanujemo na Belvederu, uvijek bismo se s Grobnika spuštali Ulicom Račkog, pa kod Guvernerove doma. Bilo bi tako i ovog puta da nije bilo tog silnog, nevjerojatnog nevremena, te užasne kiše. Nakon Banskih vrata naišli smo na zaustavljene automobile. Voda je divljala, šahte su iskakale, bilo je najpametnije čekati da se sve smiri. I dok smo tako stajali, na pločniku nedaleko nas, čovjek, koji se sudeći prema odjeći vraćao s posla, uslijed nevremena i silne vode koja se jurila ulicom zapeo je za stupić što onemogućava parkiranje automobila, srušio se i – voda ga je odnijela! Nisam mogao vjerovati da je snaga vode bila toliko razorna da jednostavno odnese odraslog muškarca! Srećom, zapeo je, uhvatio se za kombi što je stajao nasred ulice jer mu je kotač zapeo u izbačenu šahtu. Dotrčao sam do njega i krenuo ga spašavati. Bilo je naime jasno da se guši pa je moj trud bio usmjeren kako bih mu glavu držao iznad vode, sjeća se i danas vidno potreseni Simcich.
Očekivao je dakako da će mu se netko pridružiti, jer da je bio još samo jedan čovjek s njime, operacija spašavanja bi brzo bila okončana. Ali nije, nitko se nije želio pridružiti. Vjerojatno i sami prestravljeni, prestrašeni za svoje živote ljudi su nijemo promatrali Steliovu borbu s vodom i niz pokušaja izvlačenja davljenika ispod kombija.
– Nisam iz prve razumio da mu je noga zaglavljena, ali sam mi je stradalnik pomogao ponavljajući “lijeva noga, lijeva noga”. Shvatio sam tad da mu je noga uklještena ispod kotača. Vikao sam na vozača, tražio da mi pomogne. Samo je negativno kimao glavom. Pokušao sam mu objasnti da pokrene kombi, da krene u “rikverc” kako bismo oslobodili nogu. Nije htio, ništa nije htio. Bio sam na njega ogorčen, ali nije bilo vremena za bilo što. Nastavio sam se boriti, pokušao sam ga izvući. Na kraju, vidjevši da nitko nema namjeru pomoći, objasnio sam stradalniku da uzme zraka jer ću ga pustiti kako bih mu s dvije ruke izvukao nogu. Učinio sam to, ali bujica je bila jača… Kako su mu kasnije roditelji rekli, a riječ je o ljudima u godinama koji naprosto ne mogu biti u ulozi spasioca, njegova je bitka trajala punih osam minuta. Osam minuta vječnosti u kojima nitko, ali baš nitko nije htio pomoći. Ni vozač kombija, ni snimatelji videa, drugi stanari, prolaznici skriveni od potopa u vežama, baš nitko!
Više u sutrašnjem tiskanom izdanju Novog lista…
*Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*
Sta snimas koji kurac idi pomozi, nisu mi jasni ljudi nikako, fuj fuj, u zatvor odma
Nisam shvatila iz članka, nakon kaj ga je oslobodio ga je odnijela voda. No jesu li našli tog čovjeka, je li živ? Ili je taj čovjek ta preminula osoba koja se spominjala u vijestima?
Užas u svakom slučaju. Najmanje mi je jasan lik u kombiju koji nije htio krenut na rikverc par cm da se oslobodi noga, jebeni ne kužim.
Jel kod nas postoji zakon koji bi ih kaznio? Mslm da u Njemackoj postoji
Koji smo mi narod,samo pokazuje kakvi smo,ovo je sramota.Ko nas jebe,treba nas karat ovakva stranka zvana HDZ.
kakva sramota, kakav poraz čovječanstva i ljudskosti… razumijem minutu-dvije šoka i ukipljenosti, ali 8 minuta niko nikam… jebo vam pas mater svima koji ste gledali i bili u mogućnosti pomoći, a niste. proganjalo vas to dabogda svaku noć.
Ovi sto snimaju i sjede u autima zapomazu umjesto davljenika, sramota od ljudi.
Ajmo sad svi srat o zlim Amerikancima koji su otudjeni i koji te puste da krepas na ulici. Ista smo govna.
Ljudi koji nisu iz Rijeke i koji nikad nisu dozivili nista slicno neka ne pricaju gluposti. Znate kako je to strma ulica i kakav potop u obliku valova se sljevao prema dolje. Svaka cast gospodinu Steliu na hrabrosti ali necu srati po drugima koji su bili blizu. Opasno je bilo po zivote, sto se i vidi. Dobro bih se zapitao da sam se tamo nasao bili izasao iz vozila, nisam siguran. A u treningu sam i naponu snage a i uletit u frke nikad nije bio problem
Sad mi je jasno od kud dolazi “Rijecke picke”