Na današnji dan 6. listopada obilježava se Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata u Bosanskoj Posavini. Za spomendan je uzet nadnevak pada Bosanskoga Broda i većeg dijela Bosanske Posavine, koji je doveo do egzodusa hrvatskoga i bošnjačkog naroda toga kraja.
7 comments
Ovo je spomendan koji se u našim glavnim medijima gotovo niti ne spominje. Zato je meni treća godina da ovdje objavljujem. Da barem netko priča o ovome.
Prostor Bosanske Posavine, kao što samo ime govori, označava regiju uz rijeku Savu. Kao granice regije uzima se osam općina: Brčko, Derventa, Bosanski Brod, Odžak, Orašje, Šamac, Gradačac i Modriča. To je prostor plodne zemlje i burne prošlosti jer je kao granično područje često bilo mjesto sukoba. Bosanska Posavina je prije rata, kao i većina Bosne, bila multietnički prostor. Prema posljednjem prijeratnom popisu stanovništva u nabrojanim općinama živjelo je 135.640 Hrvata te su time činili većinu. Danas na tom prostoru živi oko 10-15 tisuća Hrvata. (preostali na rijetkom neosvojenom području Orašja i Domaljevca.)
Bosanska Posavina bila je za Srbe vrlo važan vojni cilj jer bi ovladavanjem tim područjem uz Savu imali direktan koridor koji bi povezivao Srbiju sa svim okupiranim područjima od Bosne do Hrvatske. Stoga je agresija na Posavinu krenula još od ožujka 1992. godine. Obranu Bosanske Posavine organizirao je HVO, u čijim su se redovima borili i Bošnjaci. Organizirani napadi srpskih postrojbi operacijom “Koridor” krenuli su u lipnju te su redom osvojeni gradovi i sela Posavine. Padom Bosanskog Broda 6. listopada završena je operacija koja je Republici Srpskoj osiguran život, Bosanskoj Posavini smrt.
Tijekom operacije Koridor, velikosrpske snage su ubile **458 hrvatskih civila**, uglavnom starijih osoba. (U mojem selu je ubijeno 8 civila koji nisu željeli napustiti svoje domove) O tim zločinima nitko nije odgovarao. Također je život izgubilo 2,020 branitelja.
Za primjer bih uzeo selo Bijelo Brdo kod Dervente gdje je prije rata živjelo 1,218 osoba, a danas tamo živi 23 osobe i svi su 60+. Spomenik poginulim civila i braniteljima tog sela miniran je 2012. godine.
Cilj ovog posta je ukazati na događaje koji, po meni, nije dovoljno medijski zastupljen. Prije dva mjeseca u Srbiji se obilježila obljetnica “Oluje”, koja je tada bila u centu pažnje svih hrvatskih i srpskih novina. Srbija taj dan službeno obilježava kao nacionalnu tragediju, što je njihovo pravo. No, zašto se u Hrvatskoj ovako malo priča o našim tragedijama?
Također, znam da mnogi ovdje vuku korijene iz Bosanske Posavine. Podijeliti priče vaših obitelji.
Vječna slava poginulima
Zašto se ne priča o tome je isti razlog zašto se nikada ništa nije čulo za generala Stipetica. U Posavini je malo pa malo došlo primirje. Mogao si u nekim krajevima bez ikakvih napora upasti u cetnicka sela ali nije se dobivala naredba odozgo. Dok su naše crte bile utvrđene je došao jednom poziv i svi su se pokupili iz Posavine, to šta je general Stipetić stalno tvrdio.
Ako se jos uracunaju sjeverni djelovi opcine Doboj i djelovi opcine Srebrenik koji isto pripadaju bosanksoj posavini, sa tog prostora je 1992 potjerano ca. 70.000 do 80.000 Hrvata i oko 30.000 Muslimana. Srbi kukaju o Oluji, a Posavinu nitko ne spominje, ni u Srbiji ni kod nas. Stvarno zalosno
Osnivača lokalne podružnice HDZ-a jednog sela blizu Orašja (odakle mi je otac) su Srbi oteli, iskopali mu oči, zavezali ga konopom za auto te ga potom živog s iskopanim očima vukli po cesti kilometrima dok nije podlegao ozljedama. Ako me dobro sjećanje služi, rečeno mi je da se to dogodilo ’91, dakle prije početka rata u BiH.
Na stranu što mi danas (opravdano) hejtamo HDZ, trebate imati na umu da je HDZ tada imao drugačiju konotaciju (borba za Hrvatsku neovinost), a za taj zločin, kao i za mnoge ostale, naravno nitko nije nikada odgovarao.
Posavina, Doboj, Žepče, Usora, Tešanj, Teslić.
Nigdje se ne spominje protjerivanje Hrvata,a na tim podrucjima je bilo oko 160-170.000.
Nekada prije rata bujala ekonomija, stari mi je tad radio za 1400KM, od par plaća kupio je fićeka. Gorivo otprilike 3kn.
Pohlepne koljačke srbende su sve sjebale i Bosna bi se trebala podijelit na Herceg-Bosnu jer ovako ne ide.
Uostalom ratni zločini koji su se događali ne mogu si utuvit u glavu kako čovjek čovjeku može učiniti takva djela i to civilima.
Silovanje žena pred muževima da bi ih smaknuli zajedno sa djecom
Guljenje kože, paljenje na živo, vješanje o drva, bombardiranje crkvi nedjeljom…you name it.
I takvi danas slobodno šetaju.
Cuvajte RS, rece HDZovac koji je prodo sve zivo.