Ne znam što reći. S jedne strane, užasno je gledati kako netko pati i ne možeš mu pomoći. No, opet nikad se ne zna što se može dogoditi. Čuda su moguća, kao i kojekakve prevare.
Eutanazija bi trebala bit pravo svakog čovjeka. Ako se nekom ne živi, pomognite mu da si olakša muke, bolje i to nego da ga neko nađe kak visi s drveta ili da ga skupljaju na pruzi
Ako netko pati, ima neizlječivu bolest, propada iz dana u dan zbog starosti ili bilo čega – zašto zabraniti toj osobi da završi život koliko je to moguće dostojanstveno?
Baka mi je u osamdesetima, prikovana za krevet i dane provodi gledajući tv u domu i čeka dane kad uspijemo doći i stavimo je u kolica da vidi danjeg svijetla… Tko sam ja da joj zamjeram ako ne želi više tako živjeti? Doslovce propada pred mojim očima iz tjedna u tjedan i vidim da jedva čeka riješiti se te muke.
Eto jedan lik je napisao kratko i jasno: nitko nije anti-life kad je rijec o abortusu i eutanaziji, nego pro individualni izbor. Kod pro-choice nema nametanja izbora drugima, dok ovi iz pro-life upravo namecu svoj izbor drugima na nacin da ne daju izbor.
U slucaju ove cure ako je obitelj tako odlucila, to je njihova stvar. I to je to.
u slučaju nepovratnog stanja, neizlječive bolesti koja onemogućava normalan život, podržavam.
inače ne.
Vrlo podijeljenog mišljenja, s obzirom da su u Kanadi pojedini doktori počeli otvoreno nagovarati pacijente na eutanaziju, zato jer smatraju da je njihov tretman prevelik trošak zdravstvu…što je također, za mene, još jedan dokaz da se džaba veselite što imate “besplatno zdravstvo”
apsolutno treba biti legalna i dostupna!
ne samo eutanazija nego i potpomognuto samoubojstvo.
najveca nocna mora mi je ostat nepokretan i u nemogucnosti se sam ubit pa da moram molit nekog da mi pomogne i riskira kaznu
Pravo svake osobe treba biti da, ako želi, dostojanstveno umre. Previše članova obitelji i bliskih ljudi sam izgubio od boleština i nakon što su se godinama patili a spasa nije bilo. Ovo bi im svima olakšalo, imali bi svoj mir i po svom izboru otišli a ne patili se i produljivali svoju bol.
Mislim da to treba biti ljudsko pravo
Načelno podržavam. Kod neizlječivih bolesti i slično.
U ovom slučaju mi samo zvuči grozno. Živjeti u konstantnom strahu je isto grozno.
Ali njezine 23 godine mi jednostavno zvone da je morao postojati drugi način.
Ovako na prvu 70% ljudi koji prežive pokušaj samoubojstva poslije više ne pokušavaju. Samo ih se 7% naknadno stvarno ubije. Ovime im se oduzima mogućnost i da ne uspiju u tome i da se poslije predomisle.
Uvijek sam bio mišljenja da svako odlučuje sam o svom životu. Čini mi se da je kod nas lakše otići u Ukrajinu i poginuti nego izboriti svoje pravo na pristojnu smrt.
Pozitivna
Dok sam bio dijete sam stalno govorio, da bi volio da mi obitelj odluči o životu u slučaju da doživim nesreću i završim u jednom stanju gdje nisam pri svijesti. Danas, kao odrasla osoba, koja razumije sve implikacije takvog jednog čina sam apsolutno protiv svakog oblika eutanazije. To bi otvorilo Pandorinu kutiju, gdje bi na kraju država mogla odlučiti o tome tko smije živjeti a tko ne.
Recimo, strpa te se u ludnico zato što si bio na protu vladinom prosvjedu (što se u Rusiji recimo događa), napumpa te se sa nekim otrovima, padneš u komu i onda neki pro-partijski doktor isključi strojeve koji te održavaju.
Radije bi patio 40 godina, nepokretan i pod bolovima, nego da se ostvari ovaj scenarij.
Čudi me da više ljudi ne zna da palijativna skrb postoji.
A gle, danas upišeš u google metode samoubojstva i odmah nađeš jednu najbezbolniju metodu. Neću sad navoditi koja je to metoda da slučajno ne navedem nekoga na nešto ovdje. Tako da tko želi, može to učiniti i sam bez da nekome ostavlja teret grižnje savjesti. Ajde, ako je netko baš potpuno nepokretan taj se baš ne može sam ubiti, ali ovi pokretni, kao što je i ova cura bila, mogu.
pa mislim osoba koja se želi ubiti će se sigurno ubiti bez obzira imala ona laki pristup “mašini” ili ne. Ako neće u toj fancy mašini se ubiti onda će skočiti s mosta negdje, popiti 30 tableta, prerezati si vene, objesiti se, šta ja znam držati će dah dok ne umre… nije da je toliki problem ubiti samog sebe…
Nisam u toku, što je bilo s curom?
U odnosu na ovaj članak – ne. Radi se o osobi kojoj nije pružena adekvatna skrb, sad vlastitom ili tuđom krivicom, tko će to znati. Nadam se da su bar organi donirani. Možda najodvratnije od svega mi je ova česta pretpostavka da su lijekovi bili tu da živiš s njima, umjesto da su bili tu da ti daju šansu da se digneš na svoje noge i prebrodiš traumu.
U slučajevima gdje bi jedina razlika bila vrijeme i gdje je kvaliteta života loša bez mogućnosti za poboljšanje, da, ako se složi i obitelj i liječnici.
18 comments
Ne znam što reći. S jedne strane, užasno je gledati kako netko pati i ne možeš mu pomoći. No, opet nikad se ne zna što se može dogoditi. Čuda su moguća, kao i kojekakve prevare.
Eutanazija bi trebala bit pravo svakog čovjeka. Ako se nekom ne živi, pomognite mu da si olakša muke, bolje i to nego da ga neko nađe kak visi s drveta ili da ga skupljaju na pruzi
Ako netko pati, ima neizlječivu bolest, propada iz dana u dan zbog starosti ili bilo čega – zašto zabraniti toj osobi da završi život koliko je to moguće dostojanstveno?
Baka mi je u osamdesetima, prikovana za krevet i dane provodi gledajući tv u domu i čeka dane kad uspijemo doći i stavimo je u kolica da vidi danjeg svijetla… Tko sam ja da joj zamjeram ako ne želi više tako živjeti? Doslovce propada pred mojim očima iz tjedna u tjedan i vidim da jedva čeka riješiti se te muke.
Eto jedan lik je napisao kratko i jasno: nitko nije anti-life kad je rijec o abortusu i eutanaziji, nego pro individualni izbor. Kod pro-choice nema nametanja izbora drugima, dok ovi iz pro-life upravo namecu svoj izbor drugima na nacin da ne daju izbor.
U slucaju ove cure ako je obitelj tako odlucila, to je njihova stvar. I to je to.
u slučaju nepovratnog stanja, neizlječive bolesti koja onemogućava normalan život, podržavam.
inače ne.
Vrlo podijeljenog mišljenja, s obzirom da su u Kanadi pojedini doktori počeli otvoreno nagovarati pacijente na eutanaziju, zato jer smatraju da je njihov tretman prevelik trošak zdravstvu…što je također, za mene, još jedan dokaz da se džaba veselite što imate “besplatno zdravstvo”
apsolutno treba biti legalna i dostupna!
ne samo eutanazija nego i potpomognuto samoubojstvo.
najveca nocna mora mi je ostat nepokretan i u nemogucnosti se sam ubit pa da moram molit nekog da mi pomogne i riskira kaznu
Pravo svake osobe treba biti da, ako želi, dostojanstveno umre. Previše članova obitelji i bliskih ljudi sam izgubio od boleština i nakon što su se godinama patili a spasa nije bilo. Ovo bi im svima olakšalo, imali bi svoj mir i po svom izboru otišli a ne patili se i produljivali svoju bol.
Mislim da to treba biti ljudsko pravo
Načelno podržavam. Kod neizlječivih bolesti i slično.
U ovom slučaju mi samo zvuči grozno. Živjeti u konstantnom strahu je isto grozno.
Ali njezine 23 godine mi jednostavno zvone da je morao postojati drugi način.
Ovako na prvu 70% ljudi koji prežive pokušaj samoubojstva poslije više ne pokušavaju. Samo ih se 7% naknadno stvarno ubije. Ovime im se oduzima mogućnost i da ne uspiju u tome i da se poslije predomisle.
Uvijek sam bio mišljenja da svako odlučuje sam o svom životu. Čini mi se da je kod nas lakše otići u Ukrajinu i poginuti nego izboriti svoje pravo na pristojnu smrt.
Pozitivna
Dok sam bio dijete sam stalno govorio, da bi volio da mi obitelj odluči o životu u slučaju da doživim nesreću i završim u jednom stanju gdje nisam pri svijesti. Danas, kao odrasla osoba, koja razumije sve implikacije takvog jednog čina sam apsolutno protiv svakog oblika eutanazije. To bi otvorilo Pandorinu kutiju, gdje bi na kraju država mogla odlučiti o tome tko smije živjeti a tko ne.
Recimo, strpa te se u ludnico zato što si bio na protu vladinom prosvjedu (što se u Rusiji recimo događa), napumpa te se sa nekim otrovima, padneš u komu i onda neki pro-partijski doktor isključi strojeve koji te održavaju.
Radije bi patio 40 godina, nepokretan i pod bolovima, nego da se ostvari ovaj scenarij.
Čudi me da više ljudi ne zna da palijativna skrb postoji.
A gle, danas upišeš u google metode samoubojstva i odmah nađeš jednu najbezbolniju metodu. Neću sad navoditi koja je to metoda da slučajno ne navedem nekoga na nešto ovdje. Tako da tko želi, može to učiniti i sam bez da nekome ostavlja teret grižnje savjesti. Ajde, ako je netko baš potpuno nepokretan taj se baš ne može sam ubiti, ali ovi pokretni, kao što je i ova cura bila, mogu.
pa mislim osoba koja se želi ubiti će se sigurno ubiti bez obzira imala ona laki pristup “mašini” ili ne. Ako neće u toj fancy mašini se ubiti onda će skočiti s mosta negdje, popiti 30 tableta, prerezati si vene, objesiti se, šta ja znam držati će dah dok ne umre… nije da je toliki problem ubiti samog sebe…
Nisam u toku, što je bilo s curom?
U odnosu na ovaj članak – ne. Radi se o osobi kojoj nije pružena adekvatna skrb, sad vlastitom ili tuđom krivicom, tko će to znati. Nadam se da su bar organi donirani. Možda najodvratnije od svega mi je ova česta pretpostavka da su lijekovi bili tu da živiš s njima, umjesto da su bili tu da ti daju šansu da se digneš na svoje noge i prebrodiš traumu.
U slučajevima gdje bi jedina razlika bila vrijeme i gdje je kvaliteta života loša bez mogućnosti za poboljšanje, da, ako se složi i obitelj i liječnici.