Za ljubitelje konja zanimljiv video. Na današnji dan 2007. vraćeni su lipicanci oteti za vrijeme rata. Meni je baš zanimljivo koliko su ljudi vezani za njih, izlazili su na ulicu i plakali.

4 comments

1. nisu plakali radi konja… plakali su zato sto Lipicaner je znak Hrvatske nezavisnosti. Vracanje Lipicanera je bio veliki korak prema ljecenju rana koje su se desile tokom rata.

2. ne razumijem koliko trul i nesposoban moras biti da ne uspijes konje hraniti i odrzavati kako treba

3. Stari je kao Varaždinac bio u Lipiku i Pakracu za vrijeme rata, te se sjeća uništene ergele i konja koje je stoka minobacačima gađala sa okolnih brda..

   I nedugo nakon povratka lipicanaca, možda 2008-2009 smo otišli na ergelu da ih vidimo. Dotični “gospodin” koji ih je odveo za srbiju je bio zaposlen na lipičkoj ergeli (ne znam je li još uvijek jer sam bio jednom nakon tog događaja tamo).

   Ti jadni koji su bili čista kost i koža, bez energije, bez života.. Sjećam se hladnih štala jer je bio Prosinac. Kad smo se predstavili, da smo napravili veliki put jer smo došli “sa mora” da ih vidimo, odlučio nas je provesti po ergeli i pokazati nam konje.

   I uz priču je rekao “pa bolje da sam ih ja odvezao tamo i da prežive, nego da pokrepaju ovdje od gladi”. Gdje je rekao moj stari “šta su te plemenite životinje prošle, bolje bi bilo da su za vrijeme rata pokrepali na Hrvatskoj zemlji od gladi, nego kod vas u srbiji”.

   Čovjek je ostao šokiran, gledao nas onako u nevjerici. Još nekoliko rečenica smo međusobno progovorili i je rekao da ima posla, da možemo prošetati i otišao je ća.

   Nikad neću zaboraviti kako je stari izašao bjesan van iz te štale i mu je jebao mater..

   Sjećam se par malenih ponija, to su bila tako malena bića, mršava, baš si mogao vidjeti tugu u očima te životinje.. Baš žalosno šta su napravili od tih konja u ta vremena i šta su ti konji proživjeli..

4. Inače, neki konji su za vrijeme rata bili i na “čuvanju” u Mađarskoj.