19. listopada 1992. Počelo zbrinjavanje ranjenika u župnoj crkvi, koja je pretvorena u bolnicu-crkvu u Novoj Biloj, što će kasnije rezultirati osnivanjem Franjevačke bolnice “Dr. fra Mato Nikolić” za potrebe opkoljenih Hrvata Lašvanske doline

​

https://preview.redd.it/7o09f01vmru91.jpg?width=727&format=pjpg&auto=webp&s=3d8810c0eadce26bd00e11f637828172b35705dd

Gradnja župne crkve svetoga Duha u Novoj Biloj s popratnim zgradama dovršena je 1980. godine. U vrijeme gradnje, prigovaralo se da je crkva preglomazna, da nikada neće trebati tolika crkva. Dolaskom rata, pokazalo se suprotno.

​

https://preview.redd.it/gr65d93ymru91.png?width=800&format=png&auto=webp&s=905c1260a78dc39e448d6bc8180e88293190593a

Krajem 1992. godine rasplamsao se Muslimansko/bošnjačko-hrvatski sukob u Lašvanskoj dolini. Stižu mnogi prognanici s teritorija Jajca, Donjeg Vakufa, Zenice, Travnika, a zatim iz nekih dijelova općina: Novi Travnik, Busovača, Vitez i drugih krajeva, većinom Hrvati.

​

[Završne crte kontrole](https://preview.redd.it/flnwy7l0nru91.png?width=900&format=png&auto=webp&s=618429c684166dab475327f2f8404c6ee4b549a4)

S tih je područja prognano oko 90.000 Hrvata. Pučanstvo je, u velike, ovisilo o humanitarnoj pomoći, koja je stizala preko Kruha svetog Ante i Caritasa, najčešće preko Splita.

Oko 70.000 Hrvata se, uskoro, našlo u okruženju, izolirano od ostatka svijeta, stisnuto na prostoru dugom 30 i širokom 3 kilometra.

​

https://preview.redd.it/ikhzct38nru91.jpg?width=861&format=pjpg&auto=webp&s=78ba73e95b8c4fd45e831709c7c3ebd0736429fa

Već je tada predlagano da se ratna bolnica smjesti u novobiljanskoj crkvi, no to nije naišlo na odobravanje kod za to odgovornih ljudi, koji su odlučili osnovati nekoliko ratnih bolnica u neposrednoj blizini obrambenih crta.

​

https://preview.redd.it/g33o4ebanru91.png?width=800&format=png&auto=webp&s=334ad9d7b65a59c2aef0d9829bfd3f04ac986253

To se pokazalo pogrešnim jer su, uskoro, jedna za drugom, sve te improvizirane bolnice pale u Muslimansko-bošnjačke ruke.

Tako je, napokon, na osnivačkoj skupštini 15. prosinca 1992. godine, u župnoj crkvi i prostorijama službeno osnovana Ratna crkva-bolnica, koja je, prikladno, nazvana “franjevačkom”. Ime je dobila po fra Mati Nikoliću, prvom diplomiranom liječniku-franjevcu u BiH.

https://preview.redd.it/g1ce0dxenru91.png?width=800&format=png&auto=webp&s=4839374e650cef564c7af2328680f36aa0d08ffe

Crkva je, zapravo, već od 19. listopada 1992. godine, s početkom prvih ozbiljnih incidenata između Muslimana-bošnjaka i Hrvata te prispijećem prvih ranjenika počela funkcionirati kao improvizirana bolnica, najprije za sve ratne, a potom i za civilne pacijente.

​

https://preview.redd.it/wl9lmj7hnru91.png?width=768&format=png&auto=webp&s=a13f057a4c030c6667d60eac15509bb2e1388392

U to vrijeme, u Novoj Biloj kao franjevci-svećenici djeluju župnik fra Franjo Grebenar i župni vikar fra Zoran Livančić. Od 3. lipnja 1993. godine, Muslimansko-bošnjačka takozvana “Armija RBiH” zauzela je grad Travnik i tada započinje masovni egzodus Hrvata iz Travnika.

Franjevačka bolnica ostaje jedina bolnica za Hrvate na području četiriju općina: Travnika, Novog Travnika, Viteza i Busovače. Bila je spas za Hrvate Lašvanske doline.

[Nova Bila 16. kolovoz 1993: Crkva bolnica četvero djece u jako teškom stanju čekaju na evakuaciju!](https://youtu.be/lmkzHveXKtQ)

Bolnica radi u izuzetno teškim uvjetima bez normalne opskrbe električnom energijom i vodom. U Novoj Biloj zajedno su djelovali liječnici duha i liječnici tijela, franjevci i liječnici radili su i živjeli pod istim krovom.

​

https://preview.redd.it/k8rot5opnru91.png?width=800&format=png&auto=webp&s=7e5746f366301bad6e82e9b7de9c6c925292a8d8

Kad je sukob sasvim buknuo, franjevci su otvorili i samu crkvu kao stacionar za ranjenike, tako da je u najtežim trenucima sukoba bilo i oko 200 ranjenika u bolnici.

​

https://preview.redd.it/9k7ibhxrnru91.jpg?width=900&format=pjpg&auto=webp&s=7135fa72a544b1739969fbf87a59605eb623212e

Crkvene klupe, okrenute jedna prema drugoj, služile su kao ležajevi za teške ranjenike. Nedostajalo je svega: prostora, lijekova, kirurškog pribora, medicinskog osoblja.

[“Bijeli put”: Priznanje dr. Slobodanu Langu i fra Iki Skoki za humanitarni rad](https://youtu.be/MuYdJfxprkE)

Bolnica je postala sinonim stradanja Hrvata u BiH. Sve poginule i umrle, franjevci su, iz sigurnosnih razloga, ukopavali u noćnim satima. U veljači 1994. godine dolazi do konačnog primirja.

U razdoblju od 19. listopada 1992. do 1. travnja 1994. godine, u franjevačkoj bolnici-crkvi ukupno je zbrinuto 14.500 pacijenata, a bolnički je liječeno 7.260 pacijenata.

U veoma teškim uvjetima, izvedeno je 1.260 operativnih zahvata u općoj anesteziji i oko 4.200 operativnih zahvata u spinalnoj, lokalnoj anesteziji. U rodilištu, koje se nalazilo u susjednoj kući, rođeno je 721 dijete.

Mjesečno je u prosjeku obavljano 40-50 porođaja, 50-60 osoba dnevno je podizalo lijekove iz bolničke ljekarne. Jedna velika, prava bolnica teško bi izdržala ovakav tempo rada.

Bolnica je pokrivala čitavo stanovništvo Lašvanske enklave, njih oko 70.000. Tisuće prijema u tako kratkom roku, često su osoblje bolnice dovodili do ruba izdržljivosti.

Sama bolnica-crkva je bila meta Muslimansko-bošnjačkog topništva iako je bila označena kao bolnica i svima je bila poznata lokacija, no za odmazdu u gubicima Muslimansko-bošnjačka tzv. “Armija RBiH” je znala zasipati topništvom.

Liječnici, medicinske sestre i tehničari i sami su proživljavali bol zbog izgubljenog doma ili osobe. U ožujku 1993. godine, u bolnici je bilo 30 uposlenih, u srpnju 95, a studenom iste godine zabilježeno je 147 djelatnika.

Bolnica u Novoj Biloj bila je na izdisaju. Ranjenici su umirali jer nije bilo osnovnih lijekova i medicinskog pribora. Glad je opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline.

[Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu](https://youtu.be/lh5F69Ve-io)

Nakon mnogih priprema iz Zagreba, 10. prosinca 1993. godine pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i uz pratnju predstavnika Katoličke crkve i franjevačke provincije Bosne Srebrene, kreće veliki konvoj humanitarne pomoći nazvan “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”. Konvoj je trajao 14 dana, a pratili su ga državnici, veleposlanici, franjevci, medicinari, humanitarci, kulturni i javni radnici, činilo ga je 99 šlepera.

[Bijeli put za Novu Bilu TV Kalendar](https://youtu.be/dIWhcjPfY9Q)

Svih njih s vozačima bilo je 143. Početnoj koloni vozila putem preko Rijeke, Splita pa dalje preko Tomislavgrada i Prozor-Rame priključivali su se novi kamioni i novi suputnici.

https://preview.redd.it/tzk5ja0ooru91.png?width=393&format=png&auto=webp&s=66e6ce4b3c8c4740ec770738d942dc6d525931c4

​

https://preview.redd.it/efue7ciooru91.png?width=680&format=png&auto=webp&s=473e7fbafcaddd1baa2f31519802e9873a08824a

Konvoj su predvodili gospoda Herman Vukušić i dr. Slobodan Lang. Pripadnici HVO-a pratili su konvoj do područja „Ljubavna stijena“ (cca 1-2 km ispred Uskoplja), a od tog područja odgovornost je preuzeo UNPROFOR.

​

https://preview.redd.it/xr1cyzjroru91.png?width=688&format=png&auto=webp&s=3eba4ca9b937fb460c4214991c1dd4161bcee34a

https://preview.redd.it/zlnl8uvroru91.png?width=679&format=png&auto=webp&s=8fe8709ba836d775d78a34a6b1122516430d87da

Na Pavlovici, kod Uskoplja, konvoj su zaustavili pripadnici Muslimansko-bošnjačke takozvane “Armije RBiH” i tu ih zadržali dva dana. Zastoj je nastao zbog Muslimansko-bošnjačke ucjene, premda su bile pribavljene sve suglasnosti Muslimansko-bošnjačke vlasti u Sarajevu.

Konvoj je krenuo dalje i konačno stigao u Novu Bilu 20. prosinca 1993. godine, gdje je dočekan suzama radosnicama. Tako je nakon 248 dana, od 16. travnja 1993. godine pa do dolaska konvoja probijena potpuna blokada Lašvanske doline.

​

https://preview.redd.it/y461khuepru91.png?width=800&format=png&auto=webp&s=d01adf0a7cd3ac70d40b07509967e8eb15c7a0fc

U lipnju 1994. godine, u posjet Hrvatima Lašvanske doline, dolazi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. On tada obećava izgradnju nove bolnice, a u listopadu iste godine polaže se i kamen temeljac za novu Hrvatsku bolnicu “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj.

​

https://preview.redd.it/i6j2dzzgpru91.png?width=556&format=png&auto=webp&s=47c9d3a1ad02d9e88ff42b411a825e2a47345cf5

https://preview.redd.it/7tdgivphpru91.jpg?width=679&format=pjpg&auto=webp&s=e13ba01a86bd830e041d92167ee60522aaaf086f

Bolnica je dovršena i otvorena 1999. godine i stoji na raspolaganju svim stanovnicima Lašvanske doline. Ova bolnica danas, pored Hrvatske pošte “Mostar” i elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, je jedino ćime Hrvati raspolažu u Lašvanskoj dolini.

​

[6. blok je završen ali nema kvalitetnih slika istog](https://preview.redd.it/1aeiq8goqru91.png?width=863&format=png&auto=webp&s=cac9825eee7d8e27608b2b3f82f7f68402ac495b)

Koliko je ratna bolnica “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj značila Hrvatima Središnje Bosne i Lašvanske doline u najteža vremena 1993. godine teško je riječima opisati.

​

https://preview.redd.it/k1bwzblwqru91.jpg?width=719&format=pjpg&auto=webp&s=b06bf499de80a6586cece581a1d3b83751f5fb18

https://preview.redd.it/bppp063xqru91.jpg?width=680&format=pjpg&auto=webp&s=248fbc79fbe73cb557612bca701b46093d601f1c

“Bolnica u Biloj je svjetlost i nada spasenje za dušu i tijelo što strada…”. Isto tako spomenuti bolnicu u Novoj Biloj nezahvalno bi bilo ne spomenuti ime jednoga čovjeka, humanitarca, svećenika, franjevca – fra Franju Grebenara – Grebu.

​

https://preview.redd.it/4b1nk8b0rru91.png?width=620&format=png&auto=webp&s=0cce2607453c11cfc02e2ee981ed26c5a29b2511