Kako studenti u Hrvatskoj zaobilaze detektore plagiranja: Njih više od 80% vara i na ispitima

23 comments
  1. > akademsko nepoštenje nije samo provlačenje do diplome bez mnogo truda, već je to dugoročni problem društva koji vodi njegovom urušavanju..

    > Međunarodna istraživanja ukazuju na korelaciju između akademskog i profesionalnog nepoštenja, korupcije i gospodarskog razvoja pa je tako u slabije razvijenim zemljama uočen veći stupanj akademskog nepoštenja, 

  2. **Članak:**

    Akademsko nepoštenje u Hrvatskoj odskače u odnosu na svjetski prosjek koji iznosi 67,8 posto, a posebno u odnosu na zemlje poput Švedske, gdje se varanjem i plagiranjem služi tek 1,1 posto studenata

    Varanje na ispitima, prepisivanje i trgovina seminarskim i diplomskim radovima uobičajena su praksa na hrvatskim fakultetima, a istraživanja kažu – i sve učestalija. Tako na ispitima vara 80,9 posto hrvatskih studenata, a čak 87,3 plagira radove.

    Akademsko nepoštenje u Hrvatskoj odskače u odnosu na svjetski prosjek koji iznosi 67,8 posto, a posebno u odnosu na zemlje poput Švedske, gdje se varanjem i plagiranjem služi tek 1,1 posto studenata, ili pak Kanade (6,4 posto) odnosno SAD-a (4,8 posto). Online nastava na fakultetima tijekom pandemije samo je pogoršala stvar.

    Ovi dramatični rezultati istraživanja o studentskom nepoštenju prezentirani su na jučerašnjoj konferenciji Agencije za znanost i visoko obrazovanje, a istraživanje je proveo dr. sc. Rudolf Kiralj, viši predavač na studiju sestrinstva Veleučilišta u Bjelovaru.

    Dugoročni problem

    On je upozorio na činjenicu da akademsko nepoštenje nije samo provlačenje do diplome bez mnogo truda, već je to dugoročni problem društva koji vodi njegovom urušavanju.

    – Međunarodna istraživanja ukazuju na korelaciju između akademskog i profesionalnog nepoštenja, korupcije i gospodarskog razvoja pa je tako u slabije razvijenim zemljama uočen veći stupanj akademskog nepoštenja, ustvrdio je Kiralj.

    Najčešći su oblici prijevara kojima se studenti služe plagiranje, odnosno kupnja tuđeg rada ili kopiranje seminara drugih studenata ili članaka autora bez navođenja izvora, zaobilaženje detektora plagiranja, prepisivanje na ispitima, lažno predstavljanje…

    Uzroci takvih ponašanja povezani su s načinom izvođenja nastave, ponašanjem nastavnika, ali i širim socioekonomskim okruženjem koje tolerira nepoštenje.

    – Situacija je alarmantna, to je nasljeđe koje se prenosi iz generacije u generaciju, nitko to ne popravlja, a postoci rastu, i to osobito u kriznim vremenima. Ne smijemo dopustiti da svi prepisuju jer onda neće nitko ništa znati i privreda će stati, upozorava Kiralj.

    On na Veleučilištu u Bjelovaru predaje kolegij koji sadrži i temu akademske čestitosti, no smatra da bi bilo dobro da se te teme pojačaju i da edukacija bude kontinuirana. Ovakvo stanje, tvrdi, vodi zemlju u krah.

    »Prije ili kasnije, u nekoj generaciji, društvo će zbog toga ispaštati. U zapadnim zemljama to su odavno shvatili, no to je svugdje, pa i kod njih, teško iskorijeniti, ističe Kiralj.

    Bez kažnjavanja

    Na Pravnom fakultetu u Rijeci već 15-ak godina studenti u okviru predmeta Pravno pisanje slušaju i o temi akademske čestitosti.

    – Zabrinjava činjenica da na nekim institucijama nema slučajeva kažnjavanja. To je pokazatelj nerealne slike jer ne možemo reći da problem ne postoji ako sva istraživanja govore suprotno, kaže prof. dr. Ivana Kunda s Pravnog fakulteta u Rijeci.

    I ona se zalaže za sustavno jačanje edukacije i za dosljednu primjenu propisa o stegovnoj odgovornosti studenata. Zadaća je sveučilišnih nastavnika, kaže, da se mlade ljude osposobi za čestito postupanje, jer oni su nositelji budućeg društva.

    – Velika je odgovornost na nastavnicima da svojim primjerom to pokažu. Ne idu nam u prilog medijski napisi zadnjih godina. Bilo bi dobro da društvo pokuša promijeniti kulturu razmišljanja o poštenju i više nagrađuje one koji rezultate ostvaruju svojim poštenjem, a ne snalažljivošću.

    Sankcije za akademsko nepoštenje su propisane, od gubitka semestra pa do izbacivanja sa studija za teže prekršaje. Propisi su nam savršeni, ali u praksi to ne funkcionira. Akademska je zajednica odraz društva, zaključuje prof. Kunda.

    *Ukoliko primjetite grešku kontaktirajte autora [u/Martino545](https://www.reddit.com/user/Martino545).*

  3. Ovo nije odraz nepoštenja hrvatskog naroda već je odraz razine retardiranosti profesora i asistenata koji sastavljaju testove te općenito obrazovnog sustava.

  4. Tko ne zna varati i krasti, bilo znanje bilo novce, teško će se “snaći” u našem društvu. Ne odobravam, samo konstatiram činjenicu

  5. problem je u tome sta svi imaju priliku varat, proc teske kolegije bez da se ubiju oko toga. Po mom misljenju bia bi budala kad to ne bi iskoristia, mislin da sve dok je tako varat ce i najposteniji.

  6. Ova izjava da 1.1 % švedskih studenata vara na ispitima je presmiješna. Mislim da to prije ukazuje na laganje kad ih se suoči s pitanjem, nego činjenicom o broju onih koji varaju. 😀

    Ako si ikada na gumicu za brisanje napisao formulu ili konstantu čiji detalj nikako ne možeš zapamtiti, varao si na ispitu. Je li to u istom košu s nošenjem “bubica” u uhu, krađom ispitnih materijala ili prepisivanjem iz knjige na krilu?

    Odbijam vjerovati da 98.9 % švedskih studenata nikada nije napisalo nešto na ruci ili gumici ili kalkulatoru. Priče za malu djecu.

  7. Nikakvo čudo. Znam ljude koji su završili faks, filozofski doduše ali svejedno, da su sve ispite prepisali ili prevarali, sve seminare i diplomski kupili i sada predaju u školama diljem Hrvatske.

  8. Kako profesori u Hrvatskoj uhvate tih 80% da varaju: ali ih ne žele prijaviti na stegovno ili srušiti

  9. Ponosno mogu reći da nikada ni jedan rad, seminar, članak ili slično nisam platio da netko drugi umjesto mene napravi. Ali isto tako ponosno mogu reći da sam redovno imao šalabahter za kilometarske formule koje su nas tjerali učiti napamet, kao da nikad više u životu neću imat pristup istima…
    Vani su ispiti tzv. all-aid, al šta oni znaju, Hrvati su jedini pravi akademici i stručnjaci!

  10. Zivim u Danskoj zadnjih 8 godina, zavrsio 5 godina faksa. Znaci relativno slicna drzava Svedskoj.

    Razlog za statistiku ima vise razloga (iako je malo bs 1.1%). Naravno, ovo pisem iz svojeg iskustva, pa ne znaci da je 300% tocno za svakog.

    Kao prvo, nisu svi napaljeni ic na faks, i ako ga padnu ili promijene 5 puta i zavrse sa 30 nije ih tolko briga zbog raznih socioekonomskih razloga. Takoder cesto idu kasnije na faks, a ne sa 18. Znaci generalno su na faksu mrvicu ozbiljniji ljudi koji ga zele zavrsiti.

    Kao drugo faksevi na sjeveru nisu sagradeni da te zajebu gdje god stignu. Ovih fora gdje se prof izivljava na ucenicima ne postoji, ako je prof sranje unutar jednog semestra moze otkaz dobiti (imao sam osobno jednog takvog). Ako si na granici ajmo rec radije ce faks kao institucija da prodes pa kasnije se popravis (naravno within reason). Horror price gotovo ne postoje u ovom kontekstu. Ako padnes doslovno si pao radi sebe.

    Kao trece, barem meni na STEM faksu, 80% ispita, minus tipa matematika, su bili usmeni ispiti. Tesko je varati kad stojis 2m od dva prof i pricas o temi. A na pismene uvijek mozes donijeti, ponekad i cijelu knjigu ako zelis, minimum je barem stranica-dvije papira. Ako je pismeni iz necega gdje se koristi laptop, biti ce online i mozes koristiti sve na laptopu osim chata. Tako da…

    Takoder, nemojte misliti iz ovoga da su faksevi na sjeveru savrseni, imaju i oni svojih musica i sranja kao svugdje u svijetu. Al kad uzmes razlicite razine smeca sto je edukacijski sustav u svijetu, i onda uzmes smece od smeca sto je edukacija u hr, normalno sa ces dobiti lose statistike.

  11. Seminarski/Završni/Diplomski su daleko najgluplji i nepotrebniji aspekti studiranja. Ako na njima ne ulažeš minimum truda kroz plagiranje sadržaja sa stranog jezika onda si jednostavno idiot.

  12. Lol, pa svugdje u svijetu je tako. Postoje legalne stranice, servisi na internetu na kojima iznajmis ili bookiras profesionalnog pisaca diploma, mag.radova, doktorata, eseja, itd. Servisi rade ko ludi i npr Amerikanci i Britanci ih koriste na veliko. Takodjer nisu skupi jer imaju brdo narudzbi a i konkurencija je jebena. Cak ti izdaju i anti plagijat potvrdu da budes siguran.

  13. Nije problem plagiranje radova nego to što brdo studenata ne shvaća uopće koncept diplomskog rada kao nekakvog orginalnog istraživanja i obrade teme. Čini mi se da sada ljudi ipak tu i tamo rade neke svoje aplikacije, radove, istraživanja i sl.

    Mentor mi je odgovorio na mail jednom nešto u vezi diplomskog. Nadam se da je situacija bolja, ali tada je je diplomski bio samo jedna stvar za odraditi i riješiti se faksa. Nisam imala ni pravi pogled na to, niti fokus, niti je ikoga bolio kurac.

    Srećom, barem sam imala dobru temu, ali iz nje se moglo izvući daleko više da je itko tada sjeo sa mnom i barem me malo usmjerio.

  14. Ljudi bi sasuli drvlje i kamenje po našen milom Plenkiju a niste promislili kakvi mu se ljudi nude?

  15. boli me kurac, uvijek sam nafaksu varo i djelijo skripte sa svima dok nisam ušo u studecki zbor. Onda sam dijelijo samo sa drugima iz studeckog zbora i ovima iz mladeži jer se treba držat skupa. Indžinjer prometa i radim u kbc osijek u tehničkoj službi

  16. Na pmfu na kemiji su ljudi varali, asistenti vide i prave se da ne vide. Kolegica koja je asistentica tamo je priznala da je vidla studente kako varaju i sad su joj to kolege…varanja ima poprilično…to se jedino može eliminirati zadacima koji zahtijevaju razmisljanje i primjenu naucenog…na fizikalnu kemiju si moga nosit sta god osim riješenih seminara…ako to nisi naučia s razumijevanjem ni knjiga, ni formule, pa i riješeni zadaci ti nisu mogli pomoc.

  17. radove sam uvijek pisao sam, a varao sam tamo gdje su nas tjerali da ucimo hrpetinu formula napamet koje vise necu nikad koristit u zivotu i na predmetima gdje su profesori retardi ili samo dodu na predavanje i citaju s powerpointa…bolje da sam osto kuci drkat kurac ili pio pivu u birtiji dok traje to predavanje.
    Takoder bilo je nevaznih predmeta koji su nam ubaceni samo da nam popune ECTS bodove (i to bas predmet koji nije opce nit vezan uz nasu struku, nego doslovno ubacen tek toliko da popuni ECTS bodove)

    Kad se zaposlis u struci onda tek vidis kolko nems pojma i malo znas ako nisi sam jos dosta radio i sam ucio iz raznih materijala. Tako da iskreno boli me briga dal netko vara na IT faksovima, njegov uspjeh, znanje i snalazljivost ce se vidjeti tek kada se zaposli.
    Nakon sto sam zavrsio IT faks nebih ga ni najradije upisao. Na poslu uvijek najvise cijene znanje i projekte koje si radio a ne to sto imas diplomu faksa koji u danasnje vrijeme moze svaka budala zavrsit (a to sam se uvjerio dok sam studirao)

Leave a Reply