Čitam [jedan članak na netu](https://mojlijecnik.com/sto-je-blagdanska-depresija-i-kako-s-njom-upravljati/) vezano za depresiju, pa me zanima –
Advent, lampice oko mene, božićni ugođaji na svim mjestima – a ja ne osjećam skoro ništa posebno. Ove godine sam predložio da nemamo bor doma jer mi to razdoblje počinje stvarati neku vrstu depre koju mi je teško opisati (a nema mi gore stvari nego u onom šugavom 1.mj skidati bor, kuglice i lampice). Prije sam se veselio slobodnim danima (od škole i faksa, finoj hrani, rodbini i poklonima te općenito atmosferi blagdana)…a sada mi to sve nekako dosadilo i postalo “sivo”.
Evo konkretno sada imam stres što kupiti bližnjima, imao sam ideju o nekakvim spektaklima -poklonima (čitaj: skupim), ali mislim da ću im dati neku malu sitnicu jer svi imaju sve tako da nema smisla pretjerivati, kako vi stojite? Veselite li se blagdanima zaista ili se isključivo veselite slobodnim danima koji nam slijede?
Ja ću ove blagdane definitivno uzeti više vremena za sebe, početi napokon čitat knjigu koja mi skuplja prašinu… a vi?
31 comments
Ja sam svih 46 godina u euforiji, jedino ona 2-3 dana prije mi je malo stresno. Prije je Božić imao drugačije značenje. Plus vežu me lijepe uspomene za to razdoblje. Kad sam bio mali recimo deda u Slavoniji je donio svezanj slame pa smo kao spavali na njoj (ono, kao Isusek u štalici itd), i sve je bilo puno skromnije i svečanije. Ovo sad je čisti konzumerizam, kak ne bi ljudi prošvikali. Sve polako gubi značaj.
NE
Itekako, i poznato je da se na ove dane najviše ljudi ubije. Nafurano izvanjsko, bit promašena, ako se držimo nje, svi bi imali ekstra razlog za radost – bili sami ili ne
Kod mene doma nikad nije poklona, roditelji su mi staromodni i dolaze iz drugog vremena, oboje su vjernici. Postuju se svi bozicnji obicaji krscanski i predkrscanski, ali poklone nisam nikad ocekivao i mrzio sam one secret santa gluposti. Bor je uvijek bio, ali nista dalje od toga. Uvijek volim bit doma jer se svi skupimo u to vrijeme i cugamo i zajebajemo se prisjecamo se smjesnih stvari iz obitelji. Ovaj kic mi nije nikad pretjerano smetao, niti me uveseljavao, ovi ukrasi koji su napravljeni s nekim ukusom su mi ok i lijepo je da ima svjetla sad kad noci dulje traju. Advent u Zagrebu mi je oduvijek isao na kurac jer je smece, tako da je zadnjih par zima bolje. Ti si isto vidio da moze i bez toga, jos si malo i ostario usput… i eto ide ti na jetra. Da veselim se slobodnim danima i sto cu ih ugodno iskoristit.
Da… Podsijeća me da živimo u izrazito religioznom društvu koje je toplo i milostivo jedno prema drugom samo oko blagdana (ako i tad)… Zašto nismo takvi cijele godine
Kad si mlad i šopaju te otrovnim šećerom za poklone sve ti je to super.
Kasnije shvatiš da je to slavlje konzumerizma i zagađivanja okoliša.
Ekipa odreže bor stavi u dom okite ga i za 3 tjedna bace u slavlje rođenja malog djeteta.
Ljudi se prežderavaju i troše struju samo da oko njih sve svijetli.
Dok ljudi na drugim kontinentima nemaju hrane.
Vise vrijedi kvalitetno provedenih nekoliko sati s dragim ljudima od bilo kojeg poklona. Pokloni su vecinom pretjerivanje i to je to. Druziti se s ljudima koji vam odgovaraju, u cijem drustvu se ugodno osjecate, malo klope i pića i bit ce bolje 😉
Do sada sam jako voljela ovo razdoblje, no kako sam prosle godine u ovo vrijeme prosla najvecu kolicinu stresa u svom zivotu zbog situacije koja je na kraju zavrsila na najgori moguci nacin, ove godine mi naviru sjecanja jer se blizi godisnjica tom razdoblju i iskreno povraca mi se kada vidim bilo kakvo odlicje ovog blagdana i sjetim se svega. Tako da da, depresivno razdoblje od ove godine na dalje izgleda
Naporni su mi ljudi koji forsiraju da sve za blagdane bude po spagi i opterecuju moj mali mozak sa svojim nebitnim problemima
Ustekaj si lampice u guzicu i odsviraj zvoncice sto dalje od mene
Ne idem doma pa me ne dira ni sekunde.
ne
Nisu,volim blagdane ali ove godine sam i za Božić i staru/novu godinu na poslu tako da
Četiri godine radnog staža u shopping centru mi je definitivno zgadilo božićne blagdane.
Badnjake sam provela na radnom mjestu. Umjesto da se druškam sa svojima doma, bila sam na usluzi obiteljima koje su landrale po trgovinama u potrazi za poklonima u zadnji čas, ili su jednostavno kratili vrijeme i ubijali dosadu. Nisu nam ginule duple smjene tjedan dana uoči Božića. O repetitivnim, božićnim playlistama od jutra do navečer da i ne pričam. Gužva, strka, natezanje i sekirancija kamo god da se okreneš. Na kraju dana si krepan i izmožden.
Tokom tog perioda sam živjela solo u renti pa bih se nakon smjene vratila u hladan i prazan stan, nikoga da me dočeka (familija na drugom kraju grada) – totalno depresivna atmosfera.
Ne. U mojoj obitelji je to uvijek bilo u zdravoj normali, dobivao sam igračke koje su mi tad izgledale kao nešto najbolje na svijetu, nisu bile ništa ekstra vrijedne nego nikad nisam tražio previše. Uvijek bi imali obilnije ručkove no ne vidim problem u hrani, pa pojede se. I danas volim ukrase. Veselim se obitelji i prijateljima, ne znam zašto ljudi očekuju da će se osjećat dobro jer je neki datum lol. Ja ću se osjećat super je su tad svima praznici i napokon ću vidjet ljude koje ne mogu tako često vidit. Vrlo jednostavno.
Samo po sebi je dosadno jos uz koronu je katastrofa
Ja otkada sam uzeo plastični bor sam se spasio i ne stvara mi depru oko CO2 i struje, jer ga palimo većinom uvečer. Moja uža i šira obitelj bor/jelku kiti na badnjak, ne u 9. mjesecu i to uštedi na struji. Koji darovi, meni je to čudno i ako se nešta dijeli to je spiza (jer nitko neća raditi sve, a provao bi). To blagdansko vrijeme, sve je to u druženju, eto boljem objedu tih dana i kako se kaže ugođaju.
Mislim ako je netko depresivan što nemože, neće ili ne želi spaliti desetke tisuća kuna na gluposti bolje da se ne forsira.
Sve ovisi kak tome pristupiš. Ak se forsiraš da radiš ono kaj većina radi, a tebe to ne veseli, onda je logično da ne budeš zadovoljan. Ali ako najdeš nekaj svojega u svemu tome, onda nema razloga da ti bude loše… Ako nikaj drugo, veseli se tuđoj sreći!
Da. Najviše mi smeta ono kada se nekog forsira budi sretan blagdani su ma daj bježi s tim.
Ne, ja baš volim sve ovo.
Basic bitch sam, i volim lampice, ukrase, snijeg (uvijek mu se nadam), taj blagdanski duh, hranu i kolače. Joooj, sad si me podsjetio – i ne mogu dočekati sve to!
Ali da, također planiram pročitat knjige i posvetiti se sebi.
niti malo
ne, obožavam praznike
Blagdani su mi izuzetno naporni ali ne i depresivni. Vjerojatno ih ne volim iz istog razloga zbog kojima su drugima najbolji dio godine – zaboravljanje na sve probleme i bilo kakvu odgovornost, distrakcija šarenim lampicama poklonima i BoŽIćniM DuHOm. Nije da krivim ikoga ili bi branio uživanje u tome ali brate tako mi je plitko sve to. Trebao bi bit sretan jer se, kao i svake godine, na kalendaru pojave određeni brojevi? Bez ikakvog pravog razloga, nema nikakvog postignuća ili zadovoljstva jer si napravio nešto nego samo eto, sad je božić, sad budi sretan. Doslovno su mi ovi dani isti kao i svaki drugi, radim isto što i radim svaki drugi dan u godini i sretan/nesretan sam kao i svaki drugi dan u godini. Mislim tko si može povećat razinu serotonina tako da pjeva uvijek jedne te iste božićne pjesme i kupi nećaku neku plastičnu masu koju će on za mjesec dana bacit u smeće go for it ali da, def nisi jedini ima nas koliko hoćeš.
ja obično razmišljam kako si najbezbolnije skratit život za blagdane, svakom njegova tradicija
Ja volim Sam u kući, Colu od 2l, lampice i pečenje kolača. Zima bi mi bila trostruko depresivnija bez tih mjesec dana “ugođaja”. Al vjerujem da bude naporno ako moraš provoditi sate po trgovačkim centrima. Ja se time ne bavim. Cijela familija se dogovorila “odsad si dajemo samo kozmetičke pakete i bocu vina, nema smisla da se zajebavamo”. Puno mi je draže doć na odojka ili teletinu nego dobivat nekakve kič poklone.
Za mene su blagdani najgore doba godine. Postajem bolestan, ne mogu spavati i prestajem jesti jer znam da ću morati susreti svoju obitelj i da će biti poklona.
Zašto mi se toliko ne sviđa? Jer sam ja propalica u svim aspektima života. Nemam posao, partnera ili novac dok svi u mojoj obitelji imaju. Ne mogu nikome ni kupiti poklone jer jednostavno nemam novca. Sramim se samog sebe i jako mi je loše kada vidim kako je drugim ljudima tako dobro i nemaju nikakvih problema u životu dok mi život postaje sve gori i gori iz dana u dan, iz godine u godinu.
To je također doba godine kada najviše razmišljam o samoubojstvu. Ne mogu ni opisati koliko mi je “teško” srce i duša tijekom prosinca. Ne mogu opisati kakav je osjećaj dobiti božićne darove, a ne možete nešto pokloniti članovima svoje obitelji. Također mi je teško vidjeti kako svi oko mene izražavaju sažaljenje prema meni i mojoj situaciji. Javna je tajna: ja to znam, moja obitelj to zna i svi oko mene to znaju: ja sam propalica.
Žao mi je, ali ne mogu pisati više o tome jer ako to učinim, neću moći zaspati ove noći zbog emocionalnog stresa koji je uzrokovan pisanjem svega ovoga.
meni blagdani počinju 24.12. sve prije toga ignoriram
Ne, zašto? Ja sam svoje sudbe gospodar(unutar datih okvira, naravno) a ne neki trust ili okolina.
Zaboli me za gluposti poput Božića, Valentinova itd. Nek svaki dan bude takav a ne neki nasumični datumi.
Moji su jednostavni. Bozicni rucak je ko i svaki nediljni rucak, jedina je razlika sta za bozicnu marendu bude prsuta, sira i francuske.
Pokloni su nan vecinon carape i mudante, al je bit da ih svi skupa otvaramo i rugamo se ko je dobija ruznije.
Volim poklone, druškanje s obitelji i prijateljima, žderačinu, ukrase itd., al skoro svake godine tijekom prosinca mi se dogodi žestoki burnout. Ne znam ni kako to točno opisati, jednostavno prezasićenje svime i onda kulminacija u to da se x broj dana/tjedana osjećam zgaženo. Nekad znam to spojit sa siječnjom i sezonskom depresijom :’D
Christmas will break your heart, like the armies of the unrelenting dark, once the peace talks fall apart
Nikakav problem. Nađeš posao na kojem se radi za Božić, svi te slave jer se prijaviš dobroviljno svake godine, uvijek radi manji broj ljudi pa ih većinu ne gledaš a i dobiješ veću lovu nego na normalni dan. Ne doživiš ništa posebno Božić jer radiš.