Ovo je samo jedan primjer redovne rubrike u Slobodnoj Dalmaciji u to doba. Redovito su se međusobno pozdravljali, ali nažalost, mnogi su i tražili svoje bližnje (muški bi često našli nove žene u novoj zemlji). Mnogi su imali braću po cijelom svijetu, kao Galileo u Malome Mistu (scena Atomska štrategija gdje bratu Domeniku, povratniku iz San Pedra (danas dio Los Angelesa) u Kaliforniji, objašnjava kako je pametan jer je braću poslao u Johannesburg u JAR-u, na Novi Zeland, itd.)
Dargaville se nekoliko puta spominjao na hredditu jer su nekoliko puta bile dretve o prijateljstvima Dalmatinaca i Maora, društvima Dalmatinaca i Maora, brakovima Dalmatinaca i Maorki itd. Maorke nisu bile popularne jer tako je to sa svim svjetskim „Indijancima“, a Dalmatinci nisu bili popularni jer su bili sirotinja i jer su se pisali kao Austrijanci zbog Austro-Ugarske, a Austrija nije bila popularna jer su izgubili prvi svjetski rat i jer Hitler. Tako su ostali jedni drugima i danas postoje mnogi potomci Dalmatinaca i Maorki na NZ.
Related glazba, s Korčule na NZ (istinita priča): Klapa Gorgonzola – Dilila se ladja feat. Ante Grbin Decimar (najstariji hrvatski „reper“) https://youtu.be/_VyRoG9JyJk
Ovo mi slici na radio emisiju Zelje, cestitke i pozdravi. Pozdravljam Antu iz Sidneya uz pjesmu Sijem zito, raste grahorica.
Pazi ti ove Ivancevice na strani 3/4
Nekad stanen i zamišljan da san se rodija početkom 20. st. i oša prvin parobrodon u tipa Puntas Arenas. Bez mobitela, bez znanja jezika, vjerojatno s dva razreda osnovne ili slično, bez ušteđevine, bez znanja o tome kako išta u zapadnom svitu funkcionira i uspia opstat i napravit neki kurac od života. To su nojeva muda. Ristekpa za pretke iseljenike.
Hej, barem su Vancouver dobro napisali… 🙂
Drago mi je vidjet stara imena a ne ove jebene Noe, Elle i slicne pizdarije
6 comments
Ovo je samo jedan primjer redovne rubrike u Slobodnoj Dalmaciji u to doba. Redovito su se međusobno pozdravljali, ali nažalost, mnogi su i tražili svoje bližnje (muški bi često našli nove žene u novoj zemlji). Mnogi su imali braću po cijelom svijetu, kao Galileo u Malome Mistu (scena Atomska štrategija gdje bratu Domeniku, povratniku iz San Pedra (danas dio Los Angelesa) u Kaliforniji, objašnjava kako je pametan jer je braću poslao u Johannesburg u JAR-u, na Novi Zeland, itd.)
Dargaville se nekoliko puta spominjao na hredditu jer su nekoliko puta bile dretve o prijateljstvima Dalmatinaca i Maora, društvima Dalmatinaca i Maora, brakovima Dalmatinaca i Maorki itd. Maorke nisu bile popularne jer tako je to sa svim svjetskim „Indijancima“, a Dalmatinci nisu bili popularni jer su bili sirotinja i jer su se pisali kao Austrijanci zbog Austro-Ugarske, a Austrija nije bila popularna jer su izgubili prvi svjetski rat i jer Hitler. Tako su ostali jedni drugima i danas postoje mnogi potomci Dalmatinaca i Maorki na NZ.
Related poezija (istinita priča), sa Zlarina u Argentinu: Mladen Bjažić – Moja mati: https://blog.dnevnik.hr/necmenjanka/2013/12/1631726281/moja-mati.html
Related glazba, s Korčule na NZ (istinita priča): Klapa Gorgonzola – Dilila se ladja feat. Ante Grbin Decimar (najstariji hrvatski „reper“) https://youtu.be/_VyRoG9JyJk
Related glazba, Čile: Toma Bebić – Nevera https://youtu.be/MMwHwbgEdcc
Ovo mi slici na radio emisiju Zelje, cestitke i pozdravi. Pozdravljam Antu iz Sidneya uz pjesmu Sijem zito, raste grahorica.
Pazi ti ove Ivancevice na strani 3/4
Nekad stanen i zamišljan da san se rodija početkom 20. st. i oša prvin parobrodon u tipa Puntas Arenas. Bez mobitela, bez znanja jezika, vjerojatno s dva razreda osnovne ili slično, bez ušteđevine, bez znanja o tome kako išta u zapadnom svitu funkcionira i uspia opstat i napravit neki kurac od života. To su nojeva muda. Ristekpa za pretke iseljenike.
Hej, barem su Vancouver dobro napisali… 🙂
Drago mi je vidjet stara imena a ne ove jebene Noe, Elle i slicne pizdarije