Rajka i mlađi brat Mladen često su pomagali sestri Zdenki u vođenju trafike. Trafika je već od prvih dana uspostave NDH i okupacije postala sastajalište komunista. U njoj su se ostavljale poruke, paketi i dogovarali sastanci. U ljeto 1941. sekretar CK KPH Rade Končar dao je za dužnost Zdenki Baković da kiosk ubuduće bude isključivo partijska veza, takozvana „javka“, a od jeseni veza s partizanima. Preko nje je kominikaciju vodio i Glavni štab NOV Hrvatske. Trafika je imala idealnu kamuflažu. Pošto je Zdenka vrlo dobro znala njemački, naručivala je redovito njemački tisak, i ubrzo je trafika postala okupljalište njemačkih oficira. Tako je tajna komunikacija, gotovo nesmetano, tekla sve do pred kraj 1941. godine. Javka u trafici „pala“ je nakon što je jedan kurir iz Mjesnog komiteta KP Dalmacije uhvaćen, te je, nakon mučenja, odao gdje je nosio dokumente. Izvještaj o tom događaju i ime kurira nalazi se u jednom dopisu Vladimira Popovića upućenom Glavnom štabu NOV Hrvatske i Vladimiru Bakariću.

​

U noći 20. prosinca, agenti Ravnateljstva sigurnosti upali u stan Bakovićevih u Gundulićevoj ulici, te uhapsile obje sestre i brata Mladena. Ponijeli su i ključeve kioska. Nekoliko su dana za redom naizmjence sestre dovodili u trafiku s namjerom da u zasjedu padnu i ostali kuriri. Hana Pavelić, aktivistica koja je bila zadužena za vezu sa javkom u trafici, uočila je da nešto nije u redu u Zdenkinom i Rajkinom ponašanju, te je obavijestila ostale, tako da nitko nije uhapšen. Hana Pavelić je ubrzo i sama uhvaćena i ubijena u logoru Stara Gradiška.

​

Kad je Rajka trećeg dana dovedena u kiosk, bila je već strahovito izmučena, jedva je stajala na nogama, i više puta se onesvijestila. Pet su je dana ustaški isljednici mučili i već polumrtvu donijeli u bolnicu na Sv. Duh, gdje je ubrzo izdahnula od upale pluća i teških povreda.

​

Zdenka, ne znajući da je Rajka otpremljena u bolnicu, vjerovatno u očajanju, skočila je, na Božićno jutro 1941, sa trećeg kata centrale Ustaške nadzorne službe na pločnik Zvonimirove ulice. Ta se zgrada nalazi u Zvonimirovoj ulici 2, a u njenom se prizemlju, na uglu okrenutom Trgu žrtava fašizma, nalazi ljekarna.

​

Postoji zapisnik Instituta za sudsku medicinu i kriminalistiku od 27. prosinca 1941. o nasilnoj smrti Zdenke Baković. Također, tu je i o uputnica bolnice Sv. Duh Patološkom institutu za obdukciju Rajke Baković od 29. prosinca 1941. Iz prvog dokumenta se vidi da je uzrok smrti Zdenke Baković prijelom kosti lubanje i s tim u vezi razmekšanje mozga, te da je umrla nasilnom smrću zbog pada iz velike visine. Obdukcijom su ustanovljena mjesta podlivena krvlju na stegnima i debelom mesu od udaraca tupim predmetom. U zapisniku sa obdukcije Rajke Baković među ostalim stoji: “…Podlijevi krvi u obim donjim ekstremitetima uslijed udaranja …” te “podlijevi krvi u predjelu čela.”

​

Ni Rajka, niti Zdenka, nisu odale nikoga. Sprovod je bio dozvoljen samo užoj porodici, a pratilo ga je mnoštvo agenata koji su ga i fotografirali. Gdje su te fotografije završile ne zna se. Grob Rajke i Zdenke Baković i danas se nalazi na zagrebačkom groblju Mirogoj.

​

[https://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/kalendar/12/25/138/](https://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/kalendar/12/25/138/)

​

Nakon 1990. u Zagrebu nijedna ulica, škola ili vrtić ne nose imena po sestrama Baković, a sve su spomen-ploče poskidane. Osim što je raniji Prolaz sestara Baković preimenovan u Miškecov prolaz, uklonjene su i njihove biste. Ipak, angažmanom antifašista, ali i brojnih građana, vraćeni su biste i ime prolaza.

​

24-godišnja Rajka i 21-godišnja studentica Zdenka Baković porijeklom su s Brača. U Zagreb, gdje su držale spomenutu trafiku u kojoj se nalazio ilegalni punkt, doselile su se iz Bolivije, kamo su njihovi roditelji otišli u pečalbu.

​

Kiosk koji su držale sestre Baković i u kojem je do njihovog hapšenja bila partizanska ‘javka’ nalazio u današnjoj Teslinoj ulici kod Zagrebačkog kazališta mladih.

​

[https://www.portalnovosti.com/pocast-sestrama-bakovic](https://www.portalnovosti.com/pocast-sestrama-bakovic)

​

U Boliviji postoji avenija Rajke Baković.

http://www.jadranboban.com/bakovic/

Priča o porodici Baković ima još jedno poglavlje: Desa Baković, žena Jerka Bakovića, brata Rajke i Zdenke, 2017. je prodala obiteljski stan i na svoj 101. rođendan donirala 600.000 kuna za školovanje siromašne djece.

​

[https://www.portalnovosti.com/djeca-tete-dese](https://www.portalnovosti.com/djeca-tete-dese)

Zaklada: https://solidarna.hr/fond-desa-i-jerko-bakovic/

20 comments
  1. Vječna im slava. To su naše heroine kojima se treba ponositi. Nije čudno da im je gamad htjela ukloniti bilokakav spomen.

  2. [Na youtubu je dostupan prije petnaestak godina snimljeni razgovor s njihovim mlađim bratom Jerkom](https://youtu.be/1hIMqt3GQ38). To je insert iz jako dobrog dokumentarca, Duhovi Zagreba

    Edit: dio NOBa u Zagrebu, uključujući priču o sestrama Baković, dokumentiran je na stanici [Kartografija otpora](https://www.kartografija-otpora.org/hr/) gdje se mogu pronaći lokacije akcija, punktova, borbi, zločina, institucija itd., a uz to dokumenti i sjećanja aktivista

  3. Hrvatski Reddit zaista je leglo komunista. Ne znam zasto se trudite to prikrit. Ne pada mi na pamet zaliti za komunistima poput ovih u postu.

  4. Tuzno je kad se sjetis da su se neki borili za hrvatsku neovisnost dok su drugi bili protiv hrvatske i hrvata makm bili i oni hrvati.

  5. Meni je jedna od dražih priča ona o Persi Bosanac. Naime, jurišala je na njemačke tenkove i pokrivala ih dekom da ih dezorijentira.

Leave a Reply